Nema recepta za povezujuće roditeljstvo

Neki se postupci i prakse u odnosu prema djetetu (pogrešno) smatraju preduvjetima ostvarenja povezanosti s djetetom. No, to nije u potpunosti tako. Iako priprema za porod, emotivna pristupačnost, dojenje, nošenje djeteta, zajedničko spavanje, izbjegavanje duljeg odvajanja od djeteta, pozitivna disciplina i ravnoteža obiteljskog života čine tzv. osam ideala povezujućeg roditeljstva, jer potiču i olakšavaju stvaranje snažne veze između roditelja i djeteta. Oni nikako ne znače da je to jedini način ostvarenja čvrste i bliske veze s djetetom. Kreirajte svoj pristup djetetu, postanite stručnjak/inja u prepoznavanju djetetovih potreba i zadovoljavanju istih, nema jednog recepta koji odgovara svim roditeljima.

Od početaka civiliziranog društva, roditelji su se okupljali oko zajedničkih ideja i načina odgoja djece, organizirajući grupe za međusobnu podršku i razmjenu informacija i iskustava. Razvojem Interneta, njegovih foruma i mailing lista, mogućnosti prikupljanja i razmjene informacija eksponencijalno su se povećale, gotovo poništavajući geografska ograničenja pojedinih zajednica.
Danas, roditelji različitih zemalja i kultura, zajednički sudjeluju u roditeljskim raspravama. Mnogi su otkrili kako su prirodno privučeni velikoj on-line zajednici, međusobno povezanoj idejom povezujućeg roditeljstva (attachment parentinga).

Među prvim porukama povezujućeg roditeljstva zajednici bile su one roditelja koji su se preispitivali i uznemirivali jer nisu prihvaćali ili prakticirali sve, tada smatrane zahtjevima, aspekte povezujućeg roditeljstva. U ovisnosti o temi rasprave, moglo se raditi o (ne)upotrebi nosiljki za dijete, (ne)prakticiranju produženog dojenja ili (ne)dojenja uopće, zajedničkog spavanja (co-sleeping) ili izbjegavanju korištenja kolica, kolijevki, prostirki za igru, cijepljenju, obrezivanju, televiziji, sintetičkim vlaknima, alopatskoj (alternativnoj) medicini, jednokratnim pelenama, dudama varalicama ili bočicama. Svako roditeljsko preispitivanje o njegovim vrijednostima kao povezujućih roditelja, samo zbog (ne)primjenjivanja pojedinih spomenutih postupaka, žestok je udarac roditeljskom samopouzdanju. Principi povezujućeg roditeljstva kao da nameću mišljenje da roditelji koji ne primjenjuju baš sve "ispravne" metode i principe povezujućeg roditeljstva, nemaju pravo sebe zvati povezujućim roditeljima. Ja se s ovakvom tvrdnjom uopće ne slažem. Ja vjerujem kako je povezujuće roditeljstvo način razmišljanja.

Roditelj nije povezujući roditelj samo zato što koristi ispravnu nosiljku za dijete ili je stalno u djetetovoj blizini. Roditelj uopće ne mora biti fizički sposoban nositi dijete nakon prvih šest mjeseci djetetova života. Roditelj može preferirati neki drugi način nošenja djeteta, osim u nosiljci. Roditelj možda ima više od jednog djeteta ili vrlo zahtjevnu djecu koju je lakše transportirati u kolicima.

Majka nije povezujuća majka samo zato što hrani dijete. Moguće je da je majka imala redukciju dojki i ne može postići punu ponudu mlijeka. Ona će možda morati nadohranjivati dijete, ali u bočici ne mora biti adaptirano mlijeko. Majka možda koristi donirano mlijeko. Sigurno bi bilo bolje da ne koristi bočicu, ali ponekad, osobito van kuće, takav je način nadohranjivanja djeteta praktičniji od ostalih, kada i ako je potrebna nadohrana. Možda je majka ograničena vrlo strogom religijskom kulturom koja zabranjuje otkrivanje dijelova tijela pa majka u javnosti hrani dijete bočicom u kojoj se nalazi njeno izdojeno mlijeko.

Roditelj nije povezujući roditelj zato što njegova djeca dijele krevet s njim. Neka djeca (i neki odrasli ljudi) jednostavno ne spavaju dobro kad dijele krevet s još nekim. Neka su djeca nemirna kada se njihov prostor narušava prisutnošću druge osobe. Takva su djeca preosjetljiva na dodir i vrlo lako se emotivno preopterete. Pažljiva majka, kakva je povezujuća majka, razumjet će takvu prirodu vlastitog djeteta i omogućiti mu vlastiti prostor, istovremeno zadržavajući bliskost s djetetom.

Majka nije povezujuća majka samo zato što ne radi i ostaje kod kuće s djecom. Postoje mnoge obiteljske prilike u kojima je nužno da oba roditelja privređuju, radeći van kuće kako bi obitelji osigurali možda i samo najneophodnije. Iako sve obitelji s oba zaposlena roditelja nemaju financijskih poteškoća, ne možemo pretpostaviti razloge njihovih odluka jer ne znamo njihove pritiske i obaveze.

Roditelj nije povezujući roditelj samo zato jer prakticira sve navedene aspekte povezujućeg roditeljstva. Navedene aktivnosti doista mogu razviti jaču vezu između roditelja i djeteta, ali se efekti vrlo lako umanje ukoliko roditelj istovremeno prema djetetu postupa bez poštovanja i koristeći se emotivnim ucjenama.

Povezujući roditelj definiran je načinom na koji komunicira s djetetom, kako se ophodi prema djetetu. Trudi li se roditelj provoditi s djetetom najviše moguće vremena? Uključuje li roditelj djecu u svaki aspekt svog života? Jesu li djeca integralan dio roditeljevog života, umjesto neugodnosti koju brzo treba naučiti da se prilagodi? Poštuje li roditelj djetetovu individualnost, osjećaje i razmišljanja? Je li roditelj usklađen s djetetovim potrebama tako da ih prihvaća kao prioritet i pretpostavlja svojim potrebama? Komunicira li roditelj s djetetom na način da stvara duboku povezanost s djetetom, umjesto da nastupa s pozicije moći? Nastoji li roditelj emotivno usmjeravati dijete ili je više stila policajca?

Povezujući roditelj je svaki roditelj koji cijelim srcem vjeruje kako su djeca u svojoj biti dobra i da se njegovanjem ozračja potpunog povjerenja i intimnosti stvara povezanost koja djeci omogućava temelje i sigurnost da se razviju do svog maksimuma.

Povezujuće roditeljstvo nije nužno vezano uz alate koje koristimo kao roditelji, potrebno je razmišljati na povezujuć način i u ponuđenim postupcima i metodama, pronaći miks koji odgovara nama kao roditeljima i našoj djeci.