Povezujuće roditeljstvo: Osam ideala
Povezujuće roditeljstvo je stil roditeljstva zasnovan na nježnim metodama odgoja, punim razumijevanja za dječje potrebe, koji stvara čvrste emotivne veze između djeteta i roditelja. Ovaj stil roditeljstva ohrabruje odgovaranje na sve vrste djetetovih potreba i razvija kod djeteta vjeru da će sve njegove potrebe biti zadovoljene. Kao rezultat, čvrsta povezanost roditelja i djeteta pomaže djetetu u razvoju sigurnih, suosjećajnih, smirenih i trajnih odnosa s drugim ljudima.
"Osam ideala povezujućeg roditeljstva" predstavljaju prakse koje u svojoj biti podržavaju i pospješuju razvoj snažne, čvrste veze između roditelja i djeteta. Prihvaćajući da je svaka obitelj jedinstvena zajednica, ovi su ideali u stvari smjernice koje pomažu roditeljima u razumijevanju djetetovih potreba i izgradnji čvrste povezanosti. Upoznajte ih i imajte na umu dok kreirate svakodnevicu svoje obitelji.
Osam ideala čini:
1. priprema za porod,
2. emotivna pristupačnost,
3. dojenje,
4. nošenje djeteta,
5. zajedničko spavanje,
6. izbjegavanje produženog odvajanja od djeteta,
7. pozitivna disciplina,
8. ravnoteža obiteljskog života.
1. Priprema za porod
Rano povezivanje s djetetom započinje prenatalnim pripremama i svjesnim, aktivnim sudjelovanjem u porodu. Na temelju obilja informacija koje su vam danas dostupne, odlučite kakav porod želite kako bi sebi, a posebno djetetu koje se rađa, kreirali pozitivno iskustvo u što humanijem okruženju.
(Više o porodu... )
2. Emotivna pristupačnost
Razumijevanje i nježno odgovaranje na djetetove emotivne potrebe, temelj su povezujućeg roditeljstva. Upamtite kako je plač jedini način na koji vam dijete pokazuje da mu neka od potreba nije zadovoljena. Izgradnja snažne povezanosti s djetetom više je od pukog zbrinjavanja djetetovih fizičkih potreba. Ona obuhvaća svakodnevno vrijeme provedeno u ugodnoj interakciji s dojenčetom ili starijim djetetom.
Ne bojte se zaljubiti u svoje dijete.
Najčešći uzroci plača sasvim male djece (dojenčadi) su glad, umor, nelagoda i usamljenost.
Ostali uzroci plača:
Uznemirenost od pretjerane stimulacije.
Osjećanje majčine nervoze.
Potreba za fizičkom bliskošću ili smirenjem.
Potreba za dodirom kože-na-kožu.
Vjetrovi ili kolike.
"Zahtjevnost" – termin koji se koristi za opisivanje djece koja su po temperamentu preosjetljiva. Zahtjevna djeca traže češći i duži fizički kontakt s majkom (ili ocem), stalno kretanje i/ili stalnu punu pažnju odrasle osobe (najčešće majke). Ova su djeca često i preosjetljiva na neku konkretnu hranu ili hranu koju je majka konzumirala.
3. Dojite svoje dijete
Dojenje optimalno zadovoljava djetetove nutritivne potrebe kao i potrebu za fizičkim dodirom. Dojenje nosi višestruke koristi i djetetu i majci, ali i cijelom društvu i najprirodniji je način zadovoljenja različitih djetetovih potreba (više o prednostima dojenja).
I dok je dojenje svakako idealan način hranjenja djeteta, čak i majke koje ne doje, mogu uživati u povezujućem roditeljstvu. Roditelje koji svoje dijete hrane na bočicu, potrebno je ohrabriti da prilikom hranjenja usvoje "dojeće ponašanje" – bliski kontakt s djetetom i prilikom hranjenja, razgovaranje s djetetom prilikom promjena položaja za hranjenje. Nikako nemojte "utrpati" djetetu bočicu u usta i ostaviti ga. Čak i kada bude sposobno samostalno držati bočicu, vaše će dijete imati višestruke dobiti od vašeg držanja i dodira, bez obzira na način hranjenja.
"Dojeće ponašanje" prilikom hranjenja na bočicu
Ukoliko iz bilo kojeg razloga ne dojite i odabrali ste hranjenje bočicom, nema razloga da vaše dijete ne dobije mogućnost iskusiti ostale prednosti koje proizlaze iz dojenja - fizičku i emotivnu blizinu majke, kontakt očima, čak i kontakt kožom na kožu, ukoliko je moguće.
Držite dijete u naručju dok ga hranite. Nikada ne uglavljujte bočicu uz pomoć jastuka ili sličnih pomagala kako bi izbjegli držanje djeteta i bočice tokom cijelog trajanja hranjenja.
Uspostavite prisan kontakt očima u trenucima kad je dijete budno i zainteresirano.
Mijenjajte položaje s jedne strane tijela na drugu; ovakvo postupanje pomaže razvoju djetetova vida.
Nježno razgovarajte s djetetom dok ga hranite.
(Više o dojenju... )
4. Nošenje djeteta
Nošenje djeteta u rukama ili uz pomoć mekanih nosiljki koje dijete postavljaju tik uz tijelo roditelja, zadovoljava djetetovu potrebu za fizičkom bliskošću, sigurnošću, stimulacijom i kretanjem, a čije zadovoljenje pomaže u optimalnom razvoju mozga.
Nošenje pomaže u zadovoljenju djetetove potrebe za bliskošću, dodirom i privrženošću.
Nošenje pospješuje i osnažuje roditeljsku emotivnu povezanost s djetetom.
Pokreti koji prirodno rezultiraju iz nošenja djeteta, stimuliraju neurološki razvoj djeteta.
Djeca manje plaču kada ih se nosi.
Držanje na rukama pomaže u reguliranju djetetova disanja i srčanog ritma.
Nošena se djeca osjećaju sigurnije.
Ukoliko niste skloni ovakvom načinu nošenja djeteta, vodite računa da dijete ipak dobiva dovoljno fizičkog kontakta, osobito ako je hranjeno na bočicu i pazite na pretjerano korištenje različitih "dječjih uređaja" (njihaljki, skakalica, hodalica, plastičnih nosača, duda varalica).
Praksa nošenja djeteta olakšava izlaske i putovanja.
5. Zajedničko spavanje
Vrlo je važno pravilno odgovarati na djetetove noćne potrebe. Povezujuće roditeljstvo zagovara zadržavanje djeteta u neposrednoj blizini roditelja, u sigurnom okruženju. U mnogim je kulturama uobičajeno i normalno da dijete spava s roditeljima. Novija istraživanja su pokazala kako neke od dobrobiti zajedničkog spavanja uključuju kvalitetniji san i majki i djece pa čak i smanjenje rizika od SIDS-a. Na roditeljima koji se odluče na zajedničko spavanje, leži odgovornost stvaranja sigurnih uvjeta za bebu. Ukoliko se roditelji ne osjećaju ugodno s idejom zajedničkog spavanja, još uvijek mogu zadovoljiti ključne noćne potrebe djeteta – blizinu i reagiranje na djetetove pozive, montiranjem krevetića tik do roditeljskog kreveta i eventualnim skidanjem bočne strane krevetića (ukoliko se sigurno može ukloniti i ostati čvrste konstrukcije), kako bi dijete spavalo uz roditelja (najčešće majku, ako doji).
(Ovdje pročitajte smjernice sigurnog zajedničkog spavanja.)
6. Izbjegavanje dužeg odvajanja od djeteta
Djeca, a osobito dojenčad, imaju intenzivnu potrebu za fizičkom prisutnošću roditelja punog ljubavi i razumijevanja. Kroz dnevnu se brigu i interakcije s djetetom stvaraju najčvršće veze između roditelja i djeteta.
Učestalo ili produženo odvajanje od roditelja može otežati razvoj čvrste, pouzdane veze. Potrudite se svesti odvajanja na minimum, osobito dok je dijete sasvim malo i zadovoljavajte njegovu potrebu za vašom fizičkom prisutnošću. Dugotrajno odvajanje može uzrokovati prolaženje djeteta kroz faze žalovanja i tuge, što dalje može negativno utjecati na djetetovu povezanost s vama. Ukoliko je odvajanje neizbježno s obzirom na vašu životnu situaciju, pomozite djetetu da se postupno navikne na odvojenost. Izbjegavajte često mijenjanje osobe koja će se brinuti o djetetu – kontinuitet brige kroz pouzdanu i uvijek istu osobu, od neizmjerne je važnosti. Uvjerite se kako osoba odabrana za brigu o djetetu zadovoljava sve djetetove potrebe i da ih tretira kao apsolutan prioritet. Proces prebacivanja dnevne brige na drugu osobu izvedite postupno, dajući djetetu vremena da se navikne na novu osobu.
U trenucima nakon posla, svoje vrijeme potpuno posvetite djetetu i aktivnostima koje ga vesele, preplavljujte ga pažnjom, ljubavlju i privrženošću.
7. Pozitivna disciplina
Usmjeravanje i postavljanje granica nužni su u procesu odrastanja djeteta. Pozitivne, nenasilne metode discipliniranja i usmjeravanje puno ljubavi i razumijevanja, pomažu u razvoju samokontrole i suosjećanja prema drugima. Dobro je upoznati se s razvojnim fazama djeteta i razumjeti što je i određenoj razvojnoj fazi normalno i očekivano, a koje ponašanje nije u skladu s razvojnom fazom djeteta, kako bi adekvatno reagirali.
8. Održavanje ravnoteže u obiteljskom životu
Ravnoteža je ključna kako bi se izbjeglo "izgaranje" roditelja, a moguće ju je postići vodeći brigu o sebi – kroz vježbanje, vrijeme posvećeno samo sebi, pravilnu prehranu i sl. Djetetove su potrebe intenzivne i neposredne i, iako traže trenutno zadovoljenje, u samom trenutku nastanka, moguće je postići ravnotežu u zadovoljenju djetetovih potreba, kao i potreba ostalih članova obitelji.
Bez obzira jeste li u braku i imate nekoliko djece ili ste samohrani roditelj jednog djeteta, vrlo je važno upamtiti važnost pronalaženja obiteljske ravnoteže koja je ključna za funkcioniranje obitelji i pojedinaca unutar obiteljske zajednice. Neophodno je da se roditelji ne osjećaju izolirani od društva i da potraže sustave potpore unutar društvene zajednice u kojoj žive. Takva se potpora može ostvariti u grupi istomišljenika, koji dijele afinitet prema sličnom načinu odgajanja djece, kroz grupe potpore roditelj-roditelju.
Novopečeni očevi trebaju pružiti podršku partnerici – novopečenoj majci, u izgradnji odnosa s novorođenim djetetom. U prvim mjesecima nakon poroda, dijete će biti jedina majčina preokupacija, stoga otac treba biti uključen u djetetove dnevne aktivnosti.
Očeva podrška majci vrlo je važna za izgradnju majčinog samopouzdanja u novoj ulozi, kao i za uspjeh dojenja.
Lako je "izgoriti" i "istrošiti se" pod pritiskom roditeljske odgovornosti. Djetetovi prvi mjeseci života van majčine utrobe vrlo su zahtjevni, emotivno, fizički i vremenski, jer dijete zahtijeva cjelodnevnu pažnju i brigu. Budite strpljivi i puni razumijevanja za vlastite i partnerove (partneričine) potrebe.
Budite kreativni u pronalaženju načina za provođenje vremena s partnerom/partnericom, bez ugrožavanja ili zapostavljanja bebinih potreba. U brigu o djetetu uključite bake i djedove, rođaka ili prijatelja kako bi vam pomogli u organiziranju vremena "samo za sebe". (Dok je beba mala, organizirajte "svoje vrijeme" u neposrednoj blizini djeteta, dok ga čuva druga osoba. Tako će dijete osjećati vašu blizinu pod nadzorom druge osobe, a vi ćete moći "napuniti baterije" nečim što vas veseli, vremenom "samo za sebe".)
Shvatite i prihvatite da su djetetove rane godine najintenzivnije i najzahtjevnije, ali će proći i zamijenit će ih drugačiji zahtjevi i nova razina odnosa.
