Kreativnost je za nas sloboda – O projektu Rešetke nisu prepreke

Jedan od proizvoda nastalih na radionici u Požegi, 'Muvice', temeljen je na priči zatvorenice o cipelicama njene kćeri koja se rodila i prve godine svog života provela u kaznionici u Požegi, na odjelu za majke s bebama. Djeca koja se rode na izdržavanju kazne zatvora mogu ostati sa svojim majkama u zatvoru do navršene treće godine života, ali iz zatvora mogu izaći samo do liječnika. Čak i kad majka ostvari pogodnost izlaska za vikend ili u grad, dijete ne smije izaći vani s njom – ako izađe, ne smije se više vratiti u zatvor. Ova djevojčica nije nikad mogla imati cipele po mjeri, već uvijek prevelike ili premalene, kupljene preko otiska stopala koje su joj uzimali.

Izložbom Rešetke nisu prepreke predstavljamo istoimeni projekt koji su 2015. godine pokrenuli Udruga Roda i Studij dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je adresirao probleme roditelja-zatvorenika, odnosno djece čiji se roditelji nalaze u nekima od hrvatskih zatvora i kaznionica. Baziran na metodama participativnog dizajna, projekt je imao za cilj razviti održivi model financiranja njihovih susreta, a dosad su u sklopu njega realizirane dvije radionice na kojima su sudjelovali studenti Studija dizajna, njihovi mentori i zatvorenici. Izložba predstavlja na njima nastale prototipove, ali i cijeli proces i strukturu projekta.

 

 

 Uprava za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa procjenjuje da je 12.734 djece u Hrvatskoj u 2016. godini imalo u zatvoru roditelja ili blisku osobu koja o njemu skrbi. Obitelji iz kojih dolaze ova djeca su i prije nego je roditelj završio u zatvoru bile u riziku siromaštva, a nerijetko su marginalizirane po više osnova (po rasi, obrazovanju i dr.). Situacija u kojoj se odrasla osoba našla svojom krivnjom ne pogađa samo nju, već cijelu obitelj, a ponajviše djecu. Ova djeca nisu ničime kriva za nedjela svojih roditelja. Ona i dalje imaju svoja prava na obitelj, na redovito viđanje svojeg zatvorenog roditelja. Iako postoji preporuka da se zatvorenici koji imaju obitelji smještaju u zatvore i kaznionice najbliže mjestu stanovanja njihove djece, u Hrvatskoj nisu svi zatvorenici u istoj poziciji u odnosu na mogućnost posjeta članova obitelji. Zatvorenice su u puno nepovoljnijem položaju od muškaraca. U Hrvatskoj zatvorenice osuđene na više od 6 mjeseci zatvora mogu izdržavati kaznu zatvora samo u Kaznionici u Požegi, a s obzirom na njen zemljopisni smještaj, lošu prometnu povezanosti i socioekonomski status tih obitelji, njihova djeca najčešće nisu u prilici dolaziti u redovite posjete. Većina žena u Kaznionici je rekla da im djeca nisu bila u posjeti zadnjih 3-6 mjeseci, a neka djeca nisu svoje majke vidjela godinama (na temelju istraživanja Kontakt djece s majkama zatvorenicama koje je 2014. provela udruga Roda u suradnji sa Središnjim uredom Uprave za zatvorski sustav).

Projekt razvija etičan, odgovoran, održiv model rada koji će utjecati na povećanje mogućnosti zapošljavanja zatvorenica i zatvorenika po izlasku iz zatvora kroz razvoj novih vještina i znanja.

Potaknuti javljanjima obitelji zatvorenica, posebice pismom koje im je uputila majka/baka iz kaznionice u Požegi, koja je tamo bila istovremeno kad i njezina šesnaestogodišnja kći i unuka od svega par mjeseci, u udruzi Roda primijetili su kako se problemom roditelja-zatvorenika/ca, a posebno njihovih obitelji i djece, nitko ne bavi. Zbog toga su 2014. godine pokrenuli projekt ma#me, fokusiran na poboljšanje kvalitete života zatvorenica i njihovih obitelji, u sklopu kojeg je objavljena publikacija Roditeljstvo iza rešetaka.

 

 

Iz uvida dobivenih tijekom tog projekta, razgovora sa sadašnjim i bivšim zatvorenicima te dodatnih istraživanja, nastala je i ideja za društvenu inovaciju Rešetke nisu prepreke. Ovaj projekt, razvijen u partnerstvu sa Studijem dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Upravom za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa i Kaznionicama u Požegi i Lepoglavi, imao je za cilj razviti novi društveno-poduzetnički model putem kojeg će se osigurati održivi model financiranja susreta djece s roditeljima u zatvorima. Projekt razvija etičan, odgovoran, održiv model rada koji će utjecati na povećanje mogućnosti zapošljavanja zatvorenica i zatvorenika po izlasku iz zatvora kroz razvoj novih vještina i znanja. Osim toga zatvorenicima se osigurava produktivno i ispunjeno vrijeme dok su u zatvoru, te se razvija osjećaj postignuća, ponosa i samopouzdanja i doprinosi njihovom optimističnijem pogledu na život nakon izlaska iz zatvora koji je nerijetko i izazovniji od boravka u zatvoru.

 

 

Zatvorenici su jedna od najteže zapošljivih skupina. Često su i prije dolaska u zatvor suočeni s mnogim problemima te su češće od opće populacije bili socijalno isključeni. Zapošljavanje nakon izdržavanja kazne ključno je za uspješnu reintegraciju. Osim što osigurava neophodna materijalna sredstva, ono daje osobi strukturu, rutinu i ispunjeno vrijeme te joj pruža prilike za proširenje socijalne mreže. Na taj način zapošljavanje pridonosi povećanju samopoštovanja i općenito mentalnog zdravlja. Ciljevi radno-terapijskih radionica realiziranih u sklopu projekta Rešetke nisu prepreke obuhvaćali su koncipiranje i realizaciju proizvoda te vizualnih komunikacija koji zatvorenicima omogućuju razvoj novih vještina i znanja, a radni proces pridonosi i osjećaju pozitivne samopercepcije i doprinosa društvu, što im može biti korisno u rehabilitacijskom procesu, ali i po izlasku iz kaznionice.

 

 

U sklopu projekta dosad su realizirane dvije radionice participativnog dizajna, održane u kaznionicama u Požegi i Lepoglavi. Prva radionica sa zatvorenicama kaznionice u Požegi u svibnju 2015. okupila je 12 studentica Studija dizajna u Zagrebu, šest zatvorenica i jednu stručnu voditeljicu šivaonice Kaznionice i zatvora u Požegi. Tim su vodile tri mentorice iz područja industrijskog dizajna, vizualnih komunikacija i inkluzivnog dizajna te voditeljica iz udruge Roda, koja je inicijator projekta. Kako bi što bolje upoznali i shvatili potrebe i specifičnosti mladih roditelja i trudnica kao ciljanih skupina za proizvode koji su bili koncipirani i realizirani na radionici, netom prije nje studentice su obavile istraživanja. Održane su prezentacije o djelovanju udruge Roda i općim ciljevima projekta, predavanje o sigurnosti proizvoda za djecu te fokus grupa s roditeljima. 

Cilj je bio osmisliti kvalitetne proizvode koji će ispuniti stvarne potrebe onih koji ih koriste, a pritom ostvariti dobit koja će omogućiti posjete djece majkama u kaznionici.

Na samoj radionici u Požegi radilo se cjelodnevno – tijekom radnog vremena zajedno sa zatvorenicama u kaznionici, a u popodnevnim i večernjim satima u radnom prostoru hostela u kojem su studentice bile smještene. Prvi dan bio je posvećen međusobnom upoznavanju svih članica tima sa svim potrebnim informacijama, drugi dan su intenzivno osmišljavane ideje za potencijalne proizvode i komunikaciju, a sljedeća tri dana su se izrađivale probe i modeli, dorađivale ideje i izrađivali uzorci proizvoda. Cilj je bio osmisliti kvalitetne proizvode koji će ispuniti stvarne potrebe onih koji ih koriste, a pritom ostvariti dobit koja će omogućiti posjete djece majkama u kaznionici. Proizvodi su namijenjeni trudnicama, roditeljima i djeci do tri godine starosti, a odlikuju se pročišćenom funkcionalnošću i postupkom izrade prema stvarnim mogućnostima. Uz to, oni osvješćuju neke predrasude o majkama i rodno određenim ulogama roditelja te potiču razvijanje bliskosti između roditelja i djece. Sadrže i visoku emotivnu vrijednost koja upućuje na problem razdvojenosti zatvorenih roditelja i djece.

 

Jedan od proizvoda nastalih na radionici u Požegi, Muvice, temeljen je na priči zatvorenice o cipelicama njene kćeri koja se rodila i prve godine svog života provela u kaznionici u Požegi, na odjelu za majke s bebama. Djeca koja se rode na izdržavanju kazne zatvora mogu ostati sa svojim majkama u zatvoru do navršene treće godine života, ali iz zatvora mogu izaći samo do liječnika. Čak i kad majka ostvari pogodnost izlaska za vikend ili u grad, dijete ne smije izaći vani s njom – ako izađe, ne smije se više vratiti u zatvor. Ova djevojčica nije nikad mogla imati cipele po mjeri, već uvijek prevelike ili premalene, kupljene preko otiska stopala koje su joj uzimali. Osim proizvoda, na radionici su osmišljene i vizualne komunikacije samih proizvoda i cijelog projekta. Socijalni i emotivni aspekt projekta spontano su prerasli u komunikaciju kojom se želi osvijestiti problem predrasuda i potaknuti razumijevanje temeljeno na univerzalnoj potrebi roditelja i djece za zajedništvom i bliskošću. U dizajnu smo slijedili naše unaprijed zadane principe: da su proizvodi korisni i utemeljeni na stvarnim potrebama, odnosno da ne izmišljaju nove potrebe, da se mogu koristiti ili reciklirati na različite načine, da pomažu zbližavanju roditelja i djece, te da ih jednako mogu koristiti i mame i tate.

 

 

U Kaznionici u Lepoglavi se od 3. do 5. travnja 2017. godine održala radionica participativnog dizajna na kojoj je sudjelovalo 9 zatvorenika, 15 studentica i studenata Studija dizajna i pet njihovih mentora. U nastavku projekta, studenti su, uz podršku mentora i voditelja radionica realizirali prototipove, koji će se proizvoditi u Kaznionici u malim serijama. Zatvorenici koji sudjeluju u ovoj društvenoj inovaciji nisu samo izvoditelji, oni su i sukreatori i dizajneri proizvoda te se kroz njihovu participaciju razvija osjećaj osobnog postignuća. Kreativni tim radionice sastojao se od dizajnera/mentora, studenata dizajna, te zaposlenika kaznionice i zatvorenika. Radionica je obuhvaćala nekoliko faza: Prvi posjet Kaznionici u Lepoglavi 17.ožujka ujedno je bio i prvi susret mentora i studenata sa zatvorenicima, sudionicima radionice. Sa njima je održana i fokus grupa tijekom koje su definirane teme i ciljevi koji se komuniciraju kroz proizvode i brending.

 

 

Atmosfera prvog susreta je bila značajno drugačija od one koju smo doživjeli u Požegi. Kaznionica u Lepoglavi je odredište zatvorenika koji su osuđeni na najduže kazne zatvora u RH. Stroge mjere osiguranja i protokola ulaska u prostor kaznionice koja uključuje detaljne pretrese, prisutnost psihologinje koja moderira razgovor, tretmansko osoblje kaznionice koje nadgleda proces, koreografija kretanja, ponašanja i korištenja prostora doprinijeli su atmosferi nepovjerenja i suzdržanosti. Međutim, tijek razgovora u trajanju od gotovo dva sata rezultirao je postupnim otvaranjem i uspostavom povjerenja, pri čemu su zatvorenici (većina njih roditelji malodobne djece) govorili o odnosima i komunikaciji sa djecom tijekom rijetkih posjeta, o radu u radno terapijskim radionicama, te mogućnostima kreativne primjene njima dostupnih tehnika i vještina (pirografija, drvorezbarstvo i sl.).

Proizvodi nastali na ovoj radionici uglavnom su osmišljeni s idejom  unapređenja komunikacije između zatvorenika i djece tijekom posjeta, ali isto tako prenose univerzalne vrijednosti koje se mogu prenijeti i na poboljšavanje interakcije roditelja i djece.

„Kreativnost je za nas sloboda" – samo je jedna od brojnih izjava kojima su zatvorenici komunicirali vrijednosti kreativnog rada u materijalu, a kontakt sa studentima sam po sebi za njih je predstavljao terapijsko iskustvo. Puni utisaka nakon prvog posjeta kaznionici, studenti su 18. i 19. ožujka u prostorijama udruge Roda razvijali koncepte i smjernice za oblikovanje proizvoda. Nakon toga uslijedila je participativna radionica u Kaznionici Lepoglava u trajanju od 3 do 5.travnja. Tijekom radnog vremena studenti i mentori radili su sa zatvorenicima u kaznionici, a u večernjim satima nastavljali rad u prostoriji upravne zgrade. Sam proces rada obilježila je izrazita motiviranost zatvorenika i uključenost u sve faze dizajna, od koncipiranja idejnih rješenja, razrade, izrada modela, do osmišljavanja zajedničke prezentacije i izlaganja rješenja pred upravom kaznionice, tretmanskim osobljem i osiguranjem. Proizvodi nastali na ovoj radionici uglavnom su osmišljeni s idejom unapređenja komunikacije između zatvorenika i djece tijekom posjeta, ali isto tako prenose univerzalne vrijednosti koje se mogu prenijeti i na poboljšavanje interakcije roditelja i djece. Tijekom tih nekoliko dana prostorijom za posjete u kojoj se odvijala radionica prevladavao je humor, smijeh, timski rad i zajedništvo. U tom smislu radionica je, pored poticanja društvenog poduzetništva i terapijskog učinka za zatvorenike, potaknula intenzivne transformacijske procese kod studenata i mentora, u smislu dokidanja predrasuda o osobama koje borave u kaznionici i uspostavljanja zajedništva temeljenog na povjerenju. Unatoč vrlo izazovnim uvjetima za rad sa kojim se suočilo i osoblje kaznionice, radionica se pokazala kao primjer dobre prakse temeljem koje je moguće unaprijediti uvjete budućih suradničkih aktivnosti i projekata.

 

Dodatak: opisi radova nastalih na radionicama u Požegi i Lepoglavi

 

Sudionice radionice Rešetke nisu prepreke u Kaznionici u Požegi 2015.

Mentorice: Sanja Bencetić, Andrea Hercog, Izvorka Jurić i Ivana Zanze

Studentice: Nataša Njegovanović, Petra Vrdoljak, Ivana Hrabar, Maja Jandrić, Laura Mrkša, Viktoria Lea Vavra, Helena Nemec, Katarina Huljev, Iva Franjić, Monika Močević, Dina Bartolić i Elizabeta Bošnjak

Zatvorenice: Verica, Biserka, Sanja, Vesna, Jasna i Ljerka.

 

Ogrlice Grli

Autorice: Maja Jandrić, Viktoria Lea Vavra, Elizabeta Bošnjak, Ivana Hrabar, Helena Nemec, Iva Franjić, Ljerka, Sanja

Ogrlice za dojenje čine dojenje ugodnijim. Riječ je o proizvodu za koji se beba prilikom dojenja može uhvatiti, odnosno kao zamjena za štipanje ili potezanje majčine kose, što bebe često nesvjesno čine tijekom dojenja. Dojenje je jedan od najintimnijih trenutaka između majke i djeteta, a ogrlica oslobađa majku od neugodnih situacija. Ogrlica za dojenje produžuje vrijeme podoja i ukupno trajanje razdoblja dojenja, jer je beba smirenija i opuštenije sisa.

Grli su ogrlice s visokom estetskom i funkcionalnom vrijednošću. Praktične su i ugodne za nošenje i prilagođene djeci (perive, mekane i sigurne).

Ogrlica za dojenje Grli napravljena je od dva odvojena kraja trake (isprepletene špage), koji simboliziraju razdvojenu majku i dijete. Trake su spojene čvorom kao simbolom poveznosti majke i djeteta. U prenesenom značenju svaki spojeni čvor može simbolizirati svaki novi susret majke i djeteta pa kupnjom ovog proizvoda korisnik pomaže da se dogodi jedan susret više. Također, nošenjem ogrlice sa čvorom daje se podrška i širi priča o projektu. Ogrlica za dojenje Grli briše prepreke u jednom od najintimnijih trenutaka između majke i djeteta, a istovremeno i u odnosu majki zatvorenica i njihove djece.

 

Marama za trudnice

Autorica: Ljerka

Marama se koristi tijekom trudnoće za podržavanje trbuha, te u bilo kojoj prigodi u kojoj su potrebni dodatni džepovi za stvari, ili jednostavno kao modni detalj. Osobito je korisna tijekom nošenja dojenčadi u nosiljkama na tijelu, jer svojim oblikom i smještajem omogućuje upotrebu oba proizvoda istovremeno.

Važan aspekt proizvoda je da njegova upotreba nije ograničena samo na razdoblje trudnoće ili izlaske s djetetom. Ova se marama ističe pristupačnošću sadržaja te dizajnom koji ne ograničava scenarije upotrebe, čime je i njen životni vijek produljen.

 

Muvice

Autorice: Nataša Njegovanović, Laura Mrkša, Petra Vrdoljak, Iva Franjić, Elizabeta Bošnjak, Ivana Hrabar
Helena Nemec, Biserka, Vesna

Mekana cipelica sašivena od flisa. Proizvod je inspiriran pričom jedne zatvorenice o roza cipelicama njene kćeri koja se rodila i prve godine svojeg života provela u kaznionici u Požegi, na odjelu za majke s bebama. Djeca koja se rode na izdržavanju kazne zatvora, mogu ostati sa svojim majkama u zatvoru do navršene treće godine života, ali iz zatvora mogu izaći samo do liječnika ili u vrtić. Čak i kad majka ostvari pogodnost izlaska za vikend ili u grad, dijete ne smije izaći vani s njom – ako izađe, ne smije se više vratiti u zatvor. Ova curica/mrvica/muvica nije nikad mogla imati cipele po mjeri, već uvijek prevelike ili premalene, kupljene preko otiska stopala koje su joj uzimali, jer nije mogla do trgovine da ih proba. Muvice su proizvod koji osvještava javnost o problemima i potrebama djece koja žive s majkama u zatvoru. Proizvod će imati svoju kampanju na društvenim mrežama, roditelji će, uz kupovinu muvica, slati otiske stopala svojih beba kako bi se solidarizirali s djecom čije su prve tri godine života obilježili zatvorski zidovi i pravila.
Osnovna prednost proizvoda je senzibiliziranje javnosti na probleme beba koje odrastaju s majkama u zatvoru.

 

Prirodni oblog

Autorice: Dina Bartolić, Katarina Huljev, Monika Močević, Helena Nemec, Verica, Sanja

Prirodni oblog punjen košticama trešnje koji grijanjem ili hlađenjem umanjuje bolove ili neugodu. Pogodan za korištenje pri upali mišića ili za opuštanje tkiva grudi pri dojenju. Dojenje čini manje bolnim i ugodnijim iskustvom, smanjuje napetost i pomaže u zbližavanju majke s djetetom. Namijenjen je prvenstveno ženama u razdoblju dojenja, ali i svim ženama i muškarcima koji imaju bolove zbog upale mišića te su ekološki osvješteni i brinu o zdravlju i obnovi tijela.

Osnovna prednost proizvoda je prirodno, zdravo i ekonomično termičko punjenje.

 

Ruksak/torba

Autori: Maja Jandrić, Viktoria Lea Vavra, Elizabeta Bošnjak, Ivana Hrabar, Ljerka, Sanja

Visokofunkcionalna torba/ruksak koja omogućuje praktično nošenje svih stvari za dijete i osobnih stvari. Torba je dizajnirana u modularnom sistemu te se može transformirati i tako prilagoditi aktualnim potrebama roditelja. Njezin je oblik neutralan i stoga prkladan i za žene i za muškarce. Pogled na torbu ne otkriva njezinu primarnu namjenu (torba za bebine stvari). Namijenjena je urbanim roditeljima koji su često u pokretu.

Osnovna prednost proizvoda je praktičnost te zadovoljavanje svih potreba s kojima se oba roditelja susreću prilikom izlaska s djetetom.

 

Podloga/torba/jastuk

Autorice: Dina Bartolić, Katarina Huljev, Monika Močević, Helena Nemec, Verica, Sanja

Multifunkcionalni proizvod: podloga za igranje, dojenje i druženje majke i djeteta koja je sklopiva u torbu, a uz koju dolazi ergonomski jastuk. Zamišljen je kao mjesto zbližavanja majke (roditelja) i djeteta. Oblikom stiliziranog oblaka potiče na igru, razvijajući maštovitost i kreativnost djece, ali i podsjeća roditelje na djetinjstvo i sanjarenje. Ovaj jastuk čini stresne situacije udobnijima. Odvojiva navlaka omogućuje redovito održavanje (lako periv). Namijenjen je trudnicama, roditeljima i djeci, u razdoblju prije, tijekom i nakon trudnoće (produljena upotreba).

Osnovna prednost proizvoda je praktičnost – sklopivost podloge u torbu u kojoj se nosi specijalizirani jastuk i ostale potrebne stvari.

 

Torba/ceker/ruksak

Autori: Nataša Njegovanović, Laura Mrkša, Petra Vrdoljak, Iva Franjić, Biserka, Vesna

Unisex torba za roditelje koja ima mogućnost različitog nošenja (jedno rame, ruksak, messenger stil). Ova torba rješava funkcije pohranjivanja, organizacije i pristupačnosti sadržaja. Olakšan pristup sadržaju torbe postignut je i upotrebom bočnih džepova, a multifunkcionalnost dizajnom koji omogućuje povećanje i smanjenje volumena. Odvojiv dio torbe omogućava lako održavanje. Torba je jednostavna za korištenje,te omogućuje roditeljima jednostavniji izlazak iz kuće uz sve potrebne stvari koje uobičajeno nose za dijete. Organizacija sadržaja unutar džepova olakšava svakodnevne situacije i daje roditeljima više vremena za dijete. Namijenjena je urbanim roditeljima koji su često u pokretu.

Osnovna prednost proizvoda je da njegova upotreba nije ograničena samo na izlaske s djetetom. Ova se torba ističe pristupačnošću sadržaja i dizajnom koji ne ograničava načine upotrebe, čime je i njezin životni vijek produljen.

 

Nani

Autorice: Maja Jandrić, Viktoria Lea Vavra, Iva Franjić, Elizabeta Bošnjak, Ivana Hrabar, Helena Nemec
Ljerka, Jasna

Linija jastučnica koje dijete, samo ili zajedno s roditeljima, vlastitom intervencijom dovršava i tako stvara unikatan i osoban proizvod koji ima posebnu emocionalnu vrijednost. Linija se satoji od tri jastučnice, različite složenosti u načinu personalizacije i različitih komunikacijskih vrijednosti. Jastučnice su prvenstveno namijenjene osobnoj upotrebi, no postoji i ideja da se ponude institucijama (bolnice, vrtići i sl.) koje bi mogle uključiti ove jastučnice u prostore u kojima borave djeca da bi personalizacijom vlastitog prostora lakše prebrodila razdoblje odvajanja od roditelja. Tako mogu, prenoseći svoje priče na jastučnice, sate, dane ili noći kad nisu zajedno s roditeljima učiniti lakšima.
Osnovna komunikacija proizvoda je pozitivna promjena kroz vlastito djelovanje.

 

Sudionici radionice Rešetke nisu prepreke u Kaznionici u Lepoglavi

Mentori: Mladen Orešić, Andrea Hercog, Sanja Bencetić, Ivana Fabrio i Izvorka Jurić

Studenti/ce: Anja Kepert, Erika Filipan, Matej Maltar, Luka Palestrina Mazić, Hana Stojaković, Neva Zidić, Zoe Šarlija, Leonard Borovičkić, Ines Borovac, Mirna Aržić, Marija Matulić, Ela Meseldžić, Andreja Lovreković, Paula Šantić, Viktoria Jurina

Zatvorenici: Jurica, Duško, Damir, Ivica, Safet, Igor, Josip, Davor i Ivan.

 

KAKOLAKO

Autori: Luka Palestrina Mazić, Ivana Bačanek, Davor

KAKOLAKO je prostorna slagalica koja koja potiče razvoj istraživačkih sposobnosti i kompetitivan duh. Sastoji se od devet kocaka koje su elastičnom špagom povezane u cjelinu. Svaku kocku koloritički definiraju tri različita polja (neutralno,crno i bijelo).

KAKOLAKO se može igrati na više razina. Prva razina oslobođena je pravila te prepušteni smo sami sebi,
ona nas uvodi u razumijevanje povezanosti i rotacije kocaka što nam omogućuje stvaranje različitih prostornih oblika. Druga razina igre funkcionira kao prostorna slagalica. Igra započinje iz neutralnog položaja (drvene plohe) te je cilj u što manje poteza popuniti linijski ili u rasteru (3×3) sve plohe u crnu ili u bijelu boju. Treća razina nadgradnja je na drugu i kompetitivnog je duha, u igri nam se pridružuje suparnik na drugoj strani a pobjednik je onaj koji prvi popuni svoja polja crnom/bijelom bojom. Svatko ima pravo na jedan potez (rotacija za 90 stupnjeva) s tim da se ne ne smije rotirati kocka koju je suparnik prethodno zarotirao.

 

Tubek

Autori: Ela Meseldžić, Andreja Lovreković, Neva Zidić, Igor

Tubek je interaktivna igračka u obliku valjka namijenjena djeci nižih uzrasta. Njegova jednostavna forma i skromna vanjština potiču razvoj dječje mašte i otvaraju brojne mogućnosti slaganja i korištenja uz pomoć dijelova koji se nalaze u unutrašnjosti valjka. Dijelovi se jednostavno, pomoću štapića, spajaju na valjkasto tijelo te tako djeca stvaraju brojne kreacije iz svoje mašte. Tubek tako može postati ptica, slon, mačka, auto, vlak, izmišljeno stvorenje, junak ili super-vozilo.

Proizvod je osmišljen u kaznionici Lepoglava. Inspiriran je tabureom iz sobe za dječje posjete, koji je osim svoje primarne funkcije, s vremenom dobio još jednu, vrjedniju. Pokraj brojnih društvenih igara, istaknuo se svojom jednostavnošću i oblikom te se spontano pretvorio u jednu od omiljenih igračaka, koju se okreće, kotrlja, gura, po kojoj se penje... Baš poput taburea, Tubek inspirira djecu i potiče njihovu kreativnost. Postaje im sredstvo izražavanja, omogućuje suradnju i zajedničku igru s roditeljima te postaje plod njihove mašte koji sami stvaraju i mijenjaju.

 

Tiček

Autori: Anja Keperet, Erika Filipan, Matej Maltar, Ivan, Josip

Sklopiva hranilica za ptice koja se sastoji se od 6 dijelova međusobno vezanih principom utora i pera. Omogućuje vješanje kugli od sjemenki, koje su u zimskim mjesecima zbog svoje visoke kaloričnosti naročito važan izvor hrane pticama. Namijenjena je prvenstveno djeci, koja uz roditeljsku pomoć slažu hranilicu i izrađuju hranu koja se u nju stavlja.

S obzirom na kontekst nastanka proizvoda u kazionici Lepoglava, proizvod je osmišljen tako da se kroz njega na jednostavan i pristupačan način ispriča priča o odvojenosti, ali i ljubavi i toplini koja kroz nježnost prema drugome može biti održana čak i u trenucima izbivanja. Sklapanje Tičeka zamišljeno je kao zajednički projekt roditelja i djeteta; to je igra u kojoj oboje mogu sudjelovati te odmah po završetku vidjeti opipljiv rezultat te suradnje. Sama hranilica dvostruko se simbolički veže uz njen kontekst nastanka: oblikom oponaša ptice kojima i služi, pritom simbolizirajući slobodu i suptilno podsjećajući da postoje oni kojima životne okolnosti priječe da provedu onoliko vremena s vlastitom djecom koliko bi voljeli i željeli. Poticanjem redovitog i dosljednog nadopunjavanja hrane, Tiček stvara pozitivnu naviku promišljene brige za onoga kojemu je potrebna pomoć.

 

Pamtilica

Autori: Paula Šantić, Viktoria Jurina, Hana Stojaković, Ivica, Damir

Možemo li putovati kroz vrijeme? Možemo li voljenoj osobi reći kako se trenutno osjećamo... ali za desetak godina? Emotivne ispovijesti o nemogućnosti ostvarivanja veze djeteta i odsutnog roditelja potakle su nas da osmislimo proizvod koji će im olakšati komunikaciju ili im ju pomoći ponovno uspostaviti i onda kada ona nestane.

Pamtilica je vremenska kapsula koja omogućuje putovanje, odnosno komunikaciju, kroz vrijeme. U našoj je prirodi da sakupljamo razne podsjetnike koji evociraju uspomene i često ih u određenim trenucima rado dijelimo s drugima. U Pamtilicu možemo pohraniti svoje tajne, misli, snove, pisma, fotografije, predmete, priznanja, ... sve dok ne dođe vrijeme otkrivanja sadržaja kapsule, unaprijed određen trenutak otvaranja. Tada su sve naše tajne podijeljene, a kapsula je spremna za pohranu novih. Kako možemo biti sigurni da netko nije zavirio u kapsulu prije zadanog vremena? Pamtilica je oblikovana tako da je štiti lozinka šarenih elastičnih vezica koje je teško dva puta posložiti na isti način. Njihov raspored ostaje između vas i osobe kojoj je poklonjena.

 

Vezz

Autori: Paula Šantić, Viktoria Jurina, Hana Stojaković, Ivica, Damir

Vezz je naziv seta za izradu personalizirane bilježnice. Sam proizvod inspiriran je skladištenjem — pohranjivanjem misli, riječi, crteža i sitnica koje se često izgube u odnosi između djeteta i odsutnog roditelja, ali i udaljenih prijatelja, obitelji, zaljubljenih.

Proizvod je oblikovan tako da potiče kreativnost, a oblikovan je tako da dijete može samo osmisliti njegov izgled i sadržaj. Sastoji se od drvenih korica s rupicama kroz koje se mogu provlačiti šarene vezice u raznim oblicima, papira za crtanje, pisanje, šaranje, uvezivanje, te raznovrsnih šablona, naljepnica i pečata za stvaranje uzoraka. Ambalaža proizvoda također je oblikovana kao svojevrsna ladica za pohranu.

 

Dodoma

Autori: Leonard Borovičkić, Ines Borovac, Duško, Jurica

Dodoma je društvena igra za 2 do 4 igrača, a namjenjena je prvenstveno djeci nižih uzrasta, ali i odraslima (npr. roditelj, stariji brat, susjed, učitelj). Igra se sastoji od igraće ploče na kojoj su otisnuta polja u ortogonalnoj mreži, te žetona kojima se igrač kreće po ploči. Smjer kretanja određuje „element slučaja" u obliku zvrka, koji igrača može odvesti lijevo, desno, gore dolje ili dijagonalno, a ponekad će mu dati mogućnost izbora ili ga zadržati na mjestu.

Koncept je proizašao iz rada sa zatvorenicima i njihove težnje, koja je univerzalna svim roditeljima, da svojoj djeci objasne kompleksnosti života i teške odluke koje su potrebne da bi njime navigiralo. Tako Dodoma, osim zabavne društvene igre, postaje mali odsječak života – niz raskrižja kojima se treba kretati i izabrati svoj smjer, poput labirinta, ali i shvatiti da je nerijetko taj izbor u rukama sreće. Taj narativ ilustriran je likovima životinja na žetonima i njihovih staništa na ploči. Cilj igre je dovesti svoju životinju do njenog doma, u kojem se osjeća snažno, sigurno i prirodno.

Osim edukativne – učenje pojmova lijevo, desno, dijagonalno, učenje orijentiranja – i odgojne, narativne komponente – kako pronaći svoj put i ustrajati bez obzira na prepreke – jedinstvena i temeljna vrijednost ove igre, unatoč svom natjecateljskom karakteru, leži u poučavanju, usmjeravanju i prenošenju životnih znanja i vrijednosti kojima dijete sigurno, samopouzdano i samostalno može koračati do doma.