Zdravstveni djelatnici diljem Hrvatske i šire regije, ali posebno oni koji rade u ginekologiji i porodništvu, danima pričaju oko pokretanje akcije #PrekinimoŠutnju. Mnogi su to doživjeli kao napad na struke koje pružaju skrb na ginekologiji i porodništvu (specijalisti/ce ginekologije i porodništva, primalje, medicinske sestre i tehničari), pa čak i kao osobne napade. No, je li to zaista tako?
Ukazati na problem ne znači da se prozivaju pojedinci/ke
Hrabrim istupom u Hrvatskom Saboru, Ivana Ninčević Lesandrić ukazala je na golem problem u našem zdravstvenom sustavu - nedavanje anestezije ženama za vrijeme bolnih zahvata kod pružanja skrbi u reproduktivnom zdravlju. To je problem ukorjenjenih praksi našeg sustava, i problem generacija mentora/ica, profesora/ica i starijih/e kolega koji su svojim učenicima i studentima pokazivali da je to način na koji se jednostavno - radi - i da su žene same krive ako ih boli. U tom smjeru, Svjetska zdravstvena organizacija izdala je Izjavu o prevenciji i eliminaciji zlostavljanja i nepoštivanja rodilje tijekom porođaja u bolničkom rodilištu, koja je prevedena i na hrvatski jezik.
Dehumanizacija pacijentica i njihovih iskustva je nešto što je generacijama prisutno u zdravstvenim sustavima i u hijerarhalnim sustavima unutar samih zdravstvenih institucija - i vrijeme je da to mijenjamo.
Toksična kultura na poslu
Neprofesionalno i neetično ponašanje ne ide isključivo u smjeru pacijentica - često je takvo toksična kultura uobičajena i za radnom mjestu u bolnici. Faktori koji pridonose tome su loše vodstvo, problemi s moći unutar organizacije te kultura šutnje. Kultura na radnom mjestu koja omogućava nasilno ponašanje, mobbing, diskriminaciju i mikro-agresiju može imati negativan utjecaj na zdravlje zdravstvenih djelatnika, onemogućiti im da budu produktivni ili napreduju u svom poslu, ili čak biti razlog za napuštanje tog radnog mjesta. Ono isto ima ogroman utjecaj na skrb koja se pruža pacijenticama.
Nadalje, kultura šutnje na radnom mjestu, gdje se ne smije progovoriti o problemima ili predložiti rješenja, gdje se mobbing i nasilje trpe umjesto da se prijavljuju, i gdje one koje se usude prijaviti problem nadležnima budu šikanirane, kažnjene ili osramoćene pridonosi toksičnom okruženju. Nedostatak učinkovitih, transparentnih i, po potrebi, povjerljivih procedura za rješavanje problematične situacije pridonose okruženju koji trpi, umjesto da rješava probleme.
Seksualno uznemiravanja je također vrlo prisutno u zdravstvenim strukama, a studija iz SAD-a, objavljena 2016. godini, ukazala je na to da su žrtvne ovih problema češće žene. Čak 30% ih je odgovorilo da su doživjele seksualno uznemiravanje od kolege ili nadređene osobe, dok je samo 4% muškaraca odgovorilo to isto (JAMA, 2016).
Toksična kultura u hijerarhijama
Jedan od najvećih problema, koji je vrlo očit u medijskim nasupima za vrijeme akcije #PrekinimoŠutnju, je kultura u kojoj politički podobni, često glasni i bahati ljudi, budu postavljeni na vodeća mjesta važnih institucija, klinika, odjela i strukovnih organizacija. Sposobni stručnjaci koji kvalitetno rade sa pacijenticama, trudnicama i rodiljama su često šikairani i bačeni sa strane. To su, nažalost, često prvi ljudi koji biraju napustiti Hrvatsku i nastaviti svoje karijere u klinikama Europske unije.
Mladi naraštaji - prilika za promijeniti kulturu zdravstvenog sustava
Mnogi zdravstveni djelatnici rade sa učenicima i studentima u različitim fazama njihovog obrazovanja i prakse. To je idealna prilika za ozbiljne i redovite razgovore o pitanjima poput privilegija i moći koje zdravstveni djelatnici imaju u odnosu na druge kolege u hijerarhiji njihove struke, ali i između struka, te u odnosu na pacijentice/e.
Kvalitetno obrađivanje i vježbanje dobre komunikacije i principa informiranog pristanka (ne, to nije “samo” potpis na papiru) je također ključno ako želimo odgojiti novi naraštaj zdravstvenih djelatnika koji mogu se suočiti sa izazovima sve obrazovanijih pacijenata i nužnost transparentnijeg i javnijeg rada.
Dapače, takvi su razgovori i edukacije neophodno potrebni i za starije kolege, neovisno o njihovom spolu, dobi ili akademskoj tituli.
Kako promijeniti toksičnu kulturu u reproduktivnom zdravlju žene
Intervencije poput edukacije o poštivanju na radnom mjestu usmjerene na ponašanje pojedinca/ke mogu biti dio rješenja. Sigurno je dio rješenja i u kvalitetnijoj organizaciji radnog mjesta, organizacijskih struktura, procedura i radnih zadataka, ali i u sustavnom planiranju adekvatnog broja zdravstvenih djelatnika na radnim mjestima (što je dugoročan, ali i ključan problem). U međuvremenu, tzv task-shifting (u ovom slučaju, da primalje preuzmu dio posla za koje imaju kompetencije), i korištenje inovativnih praksi (poput fiziološkog spontanog pobačaj ili medikamentozne kiretaže) su načini na koji specijalisti mogu racionalnije koristiti svoje radne sate za pružanje skrbi ženama koje to zaista trebaju.
No, ovo što akcija #PrekinimoŠutnju nam je pokazala, jest da se toksične kulture i prakse mogu promijeniti samo ako i kad o njima glasno i jasno progovorimo - i osuđujemo.
Konkretnije, zdravstveni djelatnici mogu podržati akciju tako da:
- priznaju da problem postoji, i da su žene vrlo hrabre što su izlaganjem svoje intime ukazale na njega,
- o akciji razgovaraju na poslu, s kolegama i sa pacijentiacama, trudnicama, rodiljama i babinjačama,
- ozbiljno shvate pritužbe i primjedbe pacijentica i drugih kolega/ica,
- preispituju rad kolega/ica za koje znaju da vrše bolne postupke bez anestezije tako da se o tome govori na radnim sastancima i u klinikama,
- koriste svoj glas da osiguraju da svaka pacijentica ostvari svoje pravo za informirani pristanak i dostojanstvenu skrb.
- konzultiraju strane preporuke o informiranom pristanku i etičkim principima (poput one međunarodnih organizacija FIGO ili ICM),
- koriste medije i društvene mreže kako bi izrazili podršku ženama koje su hrabro izašle sa svojim pričama, ali i da ukažu na sustavne probleme koje je neophodno riješiti,
- razgovaraju sa specijalizantima, studentima, učenicima i stažistima o moći, privilegiji, autonomiji, informiranom pristanku i ljudskim pravima.
Za kraj
Zdravstvene struke nisu imune na nasilje, mobbing i diskriminaciju, i razdoblje #PrekinimoŠutnju je upravo vrijeme kada se može raditi na boljem radnom okruženju za sve zdravstvene djeatnike/ce. Zdravstveni djelatnici moraju prestati nalaziti isprike za neprofesionalno i neetično postupanje kolega/ica, pogotovo ako to rade samo jer je netko iznad njih u hijerarhiji. Potrebno je suočiti se sa problemima i skupa, konstruktivno i transparentno raditi na rješenjima na način da se uključe svi dionici/ke, i da se otvoreno razgovara uz međusobno uvažavanje i poštivanje.
Možda nisu svi zdravstveni djelatnici spremni za #PrekinimoŠutnju, ali hrvatsko društvo svakako jest. Stoga je važno da krenemo raditi skupa. Za transparentniji, odgovorniji i bolji zdravstveni sustav - za SVE zdravstvene djelatnike i njegove korisnice.
#SveSuŽeneBitne #AllWomenMatter #PrekinimoŠutnju
Napisao/la: Roda
Izvor: Jagsi R, Griffith KA, Jones R, Perumalswami CR, Ubel P, Stewart A. Sexual Harassment and Discrimination Experiences of Academic Medical Faculty. JAMA. 2016;315(19):2120–2121. doi:10.1001/jama.2016.2188 Pattani R, Ginsburg S, Mascarenhas Johnson A, et al. Organizational factors contributing to incivility at an academic medical center and systems-based solutions: a qualitative study. Acad Med 2018 June 12. doi: 10.1097/ACM.0000000000002310. Izvor: Holroyd-Leduc, J., and Straus, E. #MeToo and the medical profession. CMAJ August 20, 2018 190 (33) E972-E973; DOI: https://doi.org/10.1503/cmaj.181037 Sexual harassment of women: climate, culture, and consequences in academic sciences, engineering, and medicine. Washington (DC): National Academies Press; 2018. doi: 10.17226/24994.