Udruga Roda sudjelovala je 2. lipnja 2017. godine u javnom savjetovanju o Prijedlogu zakona o pravobranitelju za djecu, s konačnim prijedlogom Zakona i to s primjedbama koje prenosimo u cijelosti.
Udruga Roda je stava da treba očuvati i dodatno zaštititi neovisnost i samostalnost pravobranitelja/ice za djecu, kao i svih drugih posebnih pravobraniteljstava, kako bi se osigurao neometan rad institucije bez obzira na trenutnu političku klimu u zemlji što uostalom i jamči Članak 3, stavak 1. Zakona o pravobranitelju za djecu. Dijelovi predloženog zakona, kao i dio dosad iznesenih komentara, zabrinjavaju nas jer smatramo da neće podržati i zaštititi nužno potrebnu neovisnost rada pravobranitelja/ice nego omogućiti političke pritiske i utjecaje, što je nedopustivo.
Rad Ureda pravobraniteljice za djecu iznimno je važan jer je usmjeren na rješavanje pitanja vezanih uz položaj i prava SVE djece o kojima stručna, ali i šira javnost ne zna dovoljno. U fokusu Ureda pravobranitelja za djecu su sva djeca pa i ona kojima se institucije slabo ili nimalo ne bave u svojem radu, a informirajući svu zainteresiranu javnost o položaju svih skupina djece, pa i onih najranjivijih, Ured pravobraniteljice za djecu kontinuirano senzibilizira sve dionike. Također, djeluje kao posrednik između različitih dionika s ciljem unapređenja položaja djece.
Pravo je i obaveza svih aktera društva, od Hrvatskog sabora do organizacija civilnog društva, medija, javnosti i međunarodnih organizacija da revno prate pravobraniteljev rad, što je preduvjet transparentnosti i kontinuirana dijaloga o poboljšanju zaštite interesa djece. Međutim, glas djece ne smije se utopiti u žamoru odraslih, a onome tko ga pronosi treba se osigurati zaštita kako bi to mogao činiti bez pritiska i slobodno. Upravo je, primjerice, Međunarodna mreža pravobranitelja za djecu (ENOC) u pismu upućenom predsjedniku Vlade Republike Hrvatske 15. travnja 2011. prepoznala „znatan napredak u poštovanju prava djece ostvaren zahvaljujući Uredu pravobranitelja za djecu RH", čiji je uspješan model rada ocijenila kao „jedan od najboljih i najučinkovitijih u Europi i svijetu". Republika Hrvatska 2014. godine dobila je pohvalu Odbora UN-a za prava djece za činjenicu da ima nezavisna tijela – Pravobranitelja za djecu i Vijeće za djecu – što upućuje na visoke standarde u brizi o najboljem interesu djeteta. Od tada, vidljivo je urušavanje brige o pravima i interesima djece – unazad dvije godine Vijeće za djecu nije bilo ni formirano, a unazad godinu dana se sustavno radi na smanjivanju nezavisnosti svih pravobranitelja. Takav manjak osjetljivosti na brigu o postignutim standardima za prava djece i drugih ranjivih skupina rezultat je borbe individualnih, svjetonazorskih i stranačkih interesa.
Zabrinjava nas i prijedlog iznesen u ovoj javnoj raspravi koji poziva na racionalizaciju troškova te zakonsko pojednostavljenje spajanjem svih pravobranitelja. Takva površna mjera ne bi smjela dobiti prostora u području prava djece. Takav diskurs upućuje na nerazumijevanje i nepoštivanje ozbiljnosti rada u području zaštite najboljeg interesa djece i postignutih standarda koje Hrvatska ima u području prava djece na europskoj i međunarodnoj razini.
Stoga pozivamo Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor da se uključe u aktivniju suradnju s Uredom pravobranitelja za djecu na ostvarenju zajedničkih ciljeva i unaprjeđenje njegova rada u korist djece u Republici Hrvatskoj, a ne na kreiranje okvira unutar kojeg će neovisan i neometan rad pravobranitelja/ice za djecu biti sputavan.
Sloboda ureda pravobranitelja za djecu i njegova čelnika ili čelnice od političkog pritiska glavni je preduvjet za nepristranu i učinkovitu zaštitu prava djece. Neovisnost i stabilnost mandata osobe imenovane na dužnost pravobranitelja za djecu, uglavljena Pariškim načelima iz 1991. (Rezolucija Opće skupštine UN-a br. 48/134 od 20. prosinca 1993.), nužna je za djelotvoran, fokusiran i kontinuiran rad pravobranitelja/ice. Pravobraniteljeva kritičnost spram nedostataka u sustavu zaštite dječjih prava ne može se očuvati uz podložnost političkome utjecaju ili uz pravnu nesigurnost njegova ili njezina položaja. Stoga se ovim putem zalažemo za izmjene zakona kojima će se način i kriteriji odabira pravobranitelja za djecu učiniti transparentnima i u cijelosti ih smjestiti u nadležnost Hrvatskog sabora. Osim toga, predlažemo izmjenu mogućih uvjeta razrješenja pravobranitelja kojima se dosad izravno ugrožavala njegova neovisnost.
Neovisnost i samostalnost pravobranitelja, utvrđene člankom 4. Prijedloga zakona, najvažniji su jamci njegove djelotvornosti, na što ukazuju i brojna relevantna znanstvena istraživanja. Naime, međunarodna praksa pokazuje da se djeca rjeđe obraćaju za pomoć pravobraniteljima koji se u javnosti percipiraju kao osobe podložne utjecajima i pritisku jer ne vjeruju da će se za njih moći založiti. Smisao je ureda pravobranitelja za djecu da bude glas u ime sve djece, u ime nevidljivih ranjivih skupina djece i to ponajprije ondje gdje ga odrasli ne čuju.
Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda 2014. godine je u svojim preporukama o radu pravobranitelju za djecu pozvao Republiku Hrvatsku da „nastavi s jačanjem njegove neovisnosti, što obuhvaća njegovo financiranje, ovlasti i imunitet, kako bi se u potpunosti poštivala Pariška načela". Osim toga, UN-ov odbor tom je prilikom istaknuo kako bi država trebala osigurati učinkovito izvršavanje njegovih ovlasti, što uključuje pregledavanje nacrta zakona povezanih s dječjim pravima, i to radi povećanja participacije djece u donošenju odluka o njihovim životima. Jedan je od takvih svakako i ovaj Prijedlog zakona, za čiju se izradu nadamo da je uključivala detaljnu i transparentnu konzultaciju s Uredom pravobranitelja za djecu.
Ta je mišljenja podupro i ugledni ustavnopravni stručnjak prof. dr. Branko Smerdel u Evaluaciji institucije pravobranitelja za djecu iz 2009. godine, koji u zaključku svoje analize ističe važnost imuniteta „nositelja dužnosti [pravobranitelja za djecu], koji držimo potrebnim urediti u pogledu postupaka i izjava danih u obavljaju dužnosti, te pitanje razrješenja koje, po našem mišljenju, valja riješiti na način kojim bi se ojačala stabilnost i nezavisnost nositelja dužnosti". Usto, prof. Smerdel pridružio se stavovima brojnih stručnjaka za prava djece koji su ukazali na važnost javne prepoznatljivosti i specijaliziranosti zasebne institucije pravobranitelja za djecu. Naime, prava djece čine distinktivan dio ljudskih prava i nužno je o njima voditi brigu ciljanim instrumentima zbog toga što se dobrobit djece ne može svesti na dobrobit odraslih. Upravo takva zasebna institucija u Hrvatskoj, čiji je rad više puta pozitivno evaluiran stručnim i javno dostupnim analizama, ostvaruje najbolje rezultate u okviru svojih kapaciteta, i to u koordinaciji s ostalim posebnim uredima pravobranitelja i uredom pučkog pravobranitelja.
