Svega nekoliko dana od ponovne pojave koronavirusa među nama, nekoliko je bolnica odlučilo zatvoriti svoja vrata za posjete. Time su bolesna, hospitalizirana djeca (ponovo) ostala bez pratnje roditelja, a rodilje su (ponovo) ostale bez pratnje na porodu.
Skrećemo pažnju kako se ponavlja situacija potpunog nerazumijevanja potreba djece i rodilja u njihovim najranjivijim trenucima.
Bez pratnje roditelja, liječenje djece je duže i manje uspješno, a psihičke posljedice za djecu i obitelj su veće, često dugotrajne. Ne manje važno, zabranom boravka uz hospitalizirano dijete, roditeljima se uskraćuje pravo na informiranje i suodlučivanje u liječenju djeteta.
Bez pratnje na porodu, žene i novorođenčad u većem su riziku od razvijanja ozbiljnijih komplikacija, a majke imaju više problema s prilagodbom na roditeljstvo.
Pratnja uz bolesnu djecu i uz žene na porodu nije luksuz, nije nadstandard - pratnja je civilizacijsko dostignuće koje je moguće organizirati tako da se poštuju epidemiološke mjere i smanji rizik prijenosa virusa na osoblje i druge pacijente na najmanju moguću razinu, kao što se to radi u drugim europskim zemljama.
U Hrvatskoj je nažalost redovito praksa da se na temama o djeci i ženama pokušavaju skupljati politički bodovi, ali kada je stvarno potrebno podržati ove skupine u ostvarenju njihovih prava, konkretna podrška izostaje.
I tako, dok turisti slobodno šetaju po našoj zemlji, djeca i žene ostaju sami, a naša pisma i molbe nadležnima da riješe ovaj problem ostaju bez odgovora.
Pratnja je potreba, a ne privilegija!
