Mjesec dana nakon pokretanja peticije u kojoj je prikupljeno skoro 58.000 potpisa podrške građana i građanki Hrvatske, kojom tražimo osiguranje prava svakog djeteta na boravak uz roditelja tijekom bolničkog liječenja, i dalje je velik broj djece koja su na bolničkom liječenju bez mogućnosti da roditelji budu uz njih kad su im potrebni.
Roda je, uz potpise, ministru Berošu i stručnim društvima zadnjih mjeseci uputila niz dopisa i molbi za sastanke.
U zadnjem odgovoru koji smo primile (ovdje smo tražile sastanak s ministrom) ministar Beroš ponovo tvrdi da “unatoč specifičnoj situaciji, boravak roditelja uz dijete nije bio niti u jednom trenutku ukinut niti zabranjen od strane Ministarstva zdravstva te je u pravilu kroz cijeli tijek pandemije omogućen 24-satni boravak roditelja uz dijete” .
Ovu tvrdnju svakodnevno roditelji pobijaju dijeljenjem svojih iskustava tijekom pandemije na društvenim mrežama (neka od kojih možete pročitati ovdje).
Zato zaključujemo da do ministra Beroša dolaze polovične informacije koje ne pokazuju stvarno stanje na terenu, a koje je jasno vidljivo iz iskustava roditelja i/ili su ministar i njegovo ministarstvo nemoćni utjecati na promjene praksi u bolnicama i nemoćni u nastojanju da se pravo djece na boravak na bolničkom liječenju u pratnji bliske odrasle osobe osigura na svim odjelima svih bolnica u Hrvatskoj.
Dalje se ministar ograđuje od iznimnih situacija “kada nije bilo moguće zbog prostornih i smještajnih uvjeta zdravstvene ustanove, odnosno u slučajevima kada to nije bilo moguće zbog medicinske indikacije hospitaliziranog djeteta” otvarajući time dodatno mogućnost proizvoljnog odlučivanja svakog odjela i bolnice o tome hoće li se poštivati djetetovo pravo na boravak u bolnici s bliskom odraslom osobom. Tako iznimne situacije postaju česta praksa.
Ministar nas, u dopisu nadalje informira da je 1. srpnja 2020. svim bolničkim i zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj poslana uputa o “osobitoj važnosti osiguranja redovitih posjeta roditelja bolesnom djetetu kao i boravka roditelja uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju, posebno vodeći računa o dobi djeteta i dužini trajanja liječenja uz poštivanje svih epidemioloških mjera.”
Podsjetimo, na ovu epidemiološku preporuku o posjetima djeci u trajanju od 15 minuta, oštro je reagirala i stručna javnost, psiholozi i ostale struke koje se brinu o mentalnom i emocionalnom zdravlju djece, podržavši zahtjeve udruge Roda o tome da bi se posjeti i boravak roditelja uz dijete u bolnici trebali organizirati i regulirati na način da se zadovolje potrebe bolesne djece, a prema epidemiološkim stručnim smjernicama krovnih stručnih organizacija koje nipošto ne isključuju ni posjete ni boravak roditelja uz dijete.
Zahtjevi roditelja i organizacija koje su nas podržale, bili su, podsjećamo:
1. Ukidanje zabrane posjeta, dnevnog i cjelodnevnog smještaja uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju i/ili pregledu te žurno sastavljanje epidemiološkog protokola koji će osigurati boravak roditelja ili druge djetetu bliske odrasle osobe uz dijete tijekom bolničkog liječenja.
2. Proširenje prava na cjelodnevni smještaj uz dijete na bolničkom liječenju na roditelje sve malodobne djece, bez obzira na vrstu prehrane (dojeno ili ne) i dob djeteta.
3. Izmjene Zakona o osnovnom zdravstvenom osiguranju kojima bi svi roditelji nedvosmisleno dobili pravo na boravak uz hospitalizirano dijete te pravo na bolovanje za vrijeme bolničkog liječenja djeteta.
4. Oformljavanje radne skupine u kojoj će ravnopravno sudjelovati i predstavnici pacijenata i roditelja čiji će zadatak biti:
a) Utvrditi minimalne kriterije koji označuju pojam “odgovarajući smještajni kapacitet” i njihovo provođenje na svim dječjim odjelima u Hrvatskoj;
b) Osigurati provođenje Povelje o pravima hospitaliziranog djeteta u svim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj i
c) Definirati standard obnove i izgradnje bolnica na način da objekti moraju imati osiguran prostor za boravak roditelja uz dijete 24 sata dnevno.
Tražimo od ministra zdravstva da se za ovu situaciju u kojoj se i dalje nalaze djeca na bolničkom liječenju, otvori prostor za suradnju s roditeljima i psiholozima i da se hitno krene raditi na rješenjima.
Pozivamo ovim putem i sve udruge i organizacije koje se bave mentalnim i emocionalnim zdravljem djece, pravima djece i pacijenata, da se pridruže stvaranju pritiska na Ministarstvo zdravstva da prepozna važnost osiguranja posjeta i boravka bliske odrasle osobe uz dijete u bolnici, u trajanju koje je u skladu s potrebama djeteta te da se roditeljima omogući da prestanu biti pasivan promatrač u ovoj teškoj situaciji.
Prava djece i njihova cjelokupna dobrobit, a ne samo zaštita od zaraze, trebaju uvijek biti u fokusu zdravstvenog sustava, a to sada nije tako.
