Kada biste samo davali i primali, svega biste, svega, imali

U danima oko blagdana koje obilježavamo u prosincu prigoda je posvetiti pozornost pojmovima i situacijama siromaštva i bogatstva, davanja i primanja.

Malo je dijete tek na putu spoznaje dobroga i lošega, moći i nemoći, bogatstva i siromaštva. Ono će osjećati moć, ima li malog brata kojemu će uhvatiti leptira, ima li mehaničku igračku koju može samo pokrenuti, oca od kojeg će brže trčati, baku koja će ispuniti njegovu želju. Dijete će osjetiti nemoć udari li ga otac, vikne li mama, ne uspije li dohvatiti šalicu.
O siromaštvu će čuti od drugih, vidjeti ga oko sebe ili osjetiti ga samo. I o bogatstvu će slušati, gledat će ga ili doživjeti. Tako će stvarati svoje predodžbe siromaštva i bogatstva, moći ili nemoći. Stvorit će ih, prije svega, pod roditeljskim utjecajem. Neko će dijete tako osjećaj moći povezati uz pojam siromaštva (bio je svoj, ponosan, nije se dao podmititi), drugo uz pojam bogatstva (koliko imaš, toliko vrijediš).
Kad se dijete rodi, bespomoćno je i primati je njegova potreba. Tijekom odrastanja ono postupno uči svoje interese podčinjavati potrebama drugih. Tek u doticaju s drugima, dijete uočava da i drugi imaju potrebu primati – katkad upravo od njega.
Djetetovu socijalizaciju možemo zamisliti kao prelijevanje s mjesta gdje ima dovoljno na mjesto gdje ima malo.

O čemu ovisi kako i koliko će dijete moći i znati davati i primati?
Neka istraživanja navode da to ovisi o socioekonomskim prilikama u kojima je dijete odraslo (siromašni su manje sebični), o broju djece u obitelji (djeca iz obitelji s više djece manje su sebična) i, naravno, o odrastanju (dobi, iskustvu i znanju).

Psiholozi su utvrdili da sebičnost kod djece dosiže vrhunac od četvrte do šeste godine života. Kako su to utvrdili?
Tražili su od svakog djeteta da neparan broj oraha podijeli između sebe i drugog djeteta i bilježili tko će dobiti posljednji orah. Zamislite da imate pred sobom sedam, devet ili jedanaest oraha i da ih dijelite s nekom nepoznatom osobom. Vjerujemo da će vam posljednji orah značiti nešto drugo nego svi orasi prije njega. Na trenutak će vam orah zastati u ruci, a onda? Dilema je to i za odrasle.

Na Svetog Nikolu i na Badnjak dileme nema – orah darivamo. Jesmo li tim činom nastavili svoju svakodnevicu ili odstupili od nje?

Iskoristite sveukupna zbivanja i ozračje u prosincu kako bi vaše dijete moglo:

• naslutiti kako su nada i očekivanje sretnog događaja uvijek u nama kad nam nešto nedostaje;
• spoznati da smo u nadi slični i da nadajući se nikad nismo sami;
• shvatiti kako i mali i nemoćni nose u sebi snagu i moć budućeg života
• spoznati kako je svakome, da bi ostvario svoje želje ili dobio dar, potreban netko tko će za njega brinuti i zaštititi ga – priroda, obitelj, Bog;
• naslutiti da postoji jezik simbola koji koriste i razumiju mnogi;
• shvatiti da su različiti pogledi na sve što postoji, ovisno o tome iz kojeg se kuta gleda i s koliko je svjetla osvijetljeno;
• spoznati kako su siromaštvo i bogatstvo i duhovne i materijalne kategorije, pa svatko može istodobno biti i bogat i siromašan;
• naučiti kako ni bogatstvo ni siromaštvo u životu pojedinca ili naroda nisu konačni ni vječni;
• spoznati kako i siromaštvo i bogatstvo ovise o aktivnostima pojedinca i aktivnostima onih poznatih i nepoznatih oko njega;
• naučiti kako na svijetu ima za sve ljude svega dovoljno, ali da to često nije pravilno raspoređeno;
• naslutiti kako su i dobro i zlo u svakome od nas. Kad si dobar, zlo miruje, kada dobro zaspi, zlo se pokrene. Stara izreka kaže: "Da bi pobijedilo zlo, dovoljno je da dobro u nama šuti".