Da bi se zdravo razvijalo, dijete treba imati prilike za igru, istraživanje i direktan kontakt s prirodom.
Nekada, kad su djeca imala želju za divljom i neobuzdanom igrom, odjurili bi van do prvog "divljeg" mjesta - bilo da je to bilo kvrgavo drvo u susjedstvu, livada, neki potočić ili obala mora.
Sve do nedavno, djeca su rasla okružena prirodom, bila su dio nje i to je bilo moguće. Danas najveći dio djece raste bez intimnog odnosa s prirodom. Na početku 21. stoljeća djeci se nudi malo divlje i neobuzdane igre. Čak i parkovi, kao mjesta koja su namijenjena "ispucavanju" dječje energije, nisu zeleni - sivi su, često puni metalnih igračaka, strogo strukturirani.
Sve manje djeca imaju prilike igrati se nestrukturirano i nesputano, po neuređenom terenu. Djetetovu igru organiziraju i određuju odrasli koji imaju pogrešna shvaćanja da će bavljenje ovim sportom ili učenje lekcija o prirodi u ljetnim školama pomoći djetetu da jednog dana odraste u osobu koja će se znati samostalno brinuti o sebi i prirodi.
Žele li roditelji da dijete odraste u osobu koja će brinuti o okolišu i imati razvijen sustav ekoloških vrijednosti?
Tada mu dok je još u predškolskoj dobi trebaju omogućiti što više tzv. divlje igre u prirodi. Ribarenje (pecanje), jahanje, kampiranje, planinarenje i sl. aktivnosti u prirodi najnovija studija psihologinje Nancy Wells ističe kao posebno dobre za razvoj zdravog odnosa prema prirodi.
Njena studija pokazuje da djeca koja su od malena (pa do dobi od 11 godina) bila uključena u tzv. divlje aktivnosti u prirodi, kada odrastu imaju zdraviji odnos prema njoj. Zanimljivo je da se briga o biljkama i kućnim ljubimcima pokazuje nedovoljnom za razvoj ekološke svijesti djeteta. Isto tako zanimljiv je i podatak da npr. izviđači ili neki drugi oblik formalne edukacije o prirodi nemaju tako snažan utjecaj na formiranje djetetove ekološke svijesti. Wells navodi da je sudjelovanjem u takvim organiziranim boravcima u prirodi moguće čak napraviti suprotan efekt u djeteta. Dijete u prirodi treba uživati bez zahtjeva organizirane skupine – divlje i nesputano.
U 2000. godini, Wells je objavila i studiju koja je pokazala kako boravljenje djece u prirodi može pomoći djeci koja imaju problema s održavanjem pažnje. "Kada su promatrane promjene u kognitivnom funkcioniranju djece prije i poslije boravka u okolini koja je puna zelenog prostora, uočeno je da se poboljšavaju dječje sposobnosti održavanja pažnje." Sobe, prostorije u kojima djeca borave, a imaju pogled na zelena prostranstva ili more, kuće u zelenilu, sudeći po njenim nalazima, mogu pomoći djeci da se lakše nose sa stresom. Priroda je dobar faktor zaštite dječjeg zdravlja.
Priroda na djecu djeluje tako da im pomaže fokusirati pažnju, zelenilo i prostranstvo inhibiraju neurone i omogućuju im da se odmore i oporave. Zelenilo omogućuje djeci da misle jasnije i da se sa stresnim situacijama lakše nose.
Razmislite kad ste zadnji put bili u doticaju s prirodom. Šume, livade, obale rijeka ili mora bolja su učionica i vježbaonica za vas i vaše dijete od bilo kojeg organiziranog sporta ili dokumentarca na TV.