Kad djetetu dati prvi mobitel

„Ne mogu vjerovati da je moja kći već dovoljno odrasla za mobitel. Uplašena sam. Kako da osiguram njezinu sigurnost? Brinem li se previše?“ – Nadine

Istraživanja pokazuju da će gotovo svako dijete, kojemu je dopušteno držati mobitel u sobi, noću odgovoriti na kasnonoćni SMS  i da je većina djece u barem nekoliko navrata kasne noćne sate provela u slanju SMS-ova. Samo 11% roditelja nagađa da su njihovi tinejdžeri barem jednom poslali, primili ili proslijedili SMS seksualnog sadržaja, dok 41% tinejdžera priznaje da je to učinilo. Samo 4% roditelja vjeruje da su njihovi tinejdžeri slali SMS-ove za vrijeme vožnje, dok 45% tinejdžera priznaje da redovno SMS-a dok vozi!

Stoga je prirodno biti zabrinut jednom kad vaše dijete postane spremno za svoj prvi mobitel. Potrebna je znatna količina samokontrole za preuzimanje odgovornosti koju donosi posjedovanje mobitela - i većina djece za to nije spremna prije viših razreda osnovne škole, ako i tada.

Roditelji često imaju nejasan osjećaj straha. Da, taj je uređaj sredstvo povezivanja i dopušta vama i vašem djetetu da ostanete povezani čak i kad ste razdvojeni. On je također simbol odvajanja, podsjetnik da vaše dijete sad provodi dosta vremena udaljeno od vas - i drugih odraslih osoba koje ga mogu nadzirati - da mobitel postaje potreban. Još gore, on nagoviješta opasnosti koje vrebaju u vanjskom svijetu, koje u svako vrijeme prijete iskočiti  i ugroziti dijete, a vas nema da ih zaustavite.

Vjerojatno ste čuli horor-priče ostalih roditelja o njihovoj djeci:

1. Nagomilavaju stotine dolara u troškovima za melodije poziva, masovne SMS-ove i zastrašujuće aplikacije koje im omogućuju da sakriju sadržaj svojih telefona od vas.
2. Skrivećki pod jastukom u jedan ujutro SMS-aju.
3. Toliko često prekidaju učenje kako bi odgovorili na SMS da im se ocjene u školi pogoršavaju.
4. Napišu nepromišljeno neobazriv SMS o drugom učeniku koji onda bude podijeljen sa čitavom školom.
5. Dobivaju zahtjeve da pošalju svoju seksi, polugolu fotografiju drugom djetetu koje ih zanima, ili primaju takve fotografije od drugih.
6. Pišu, primaju ili prosljeđuju šaljiv SMS seksualnog sadržaja koji bude proslijeđen čitavoj školi.
7. Dopuštaju da prijatelj koji im dođe prespavati u zabavi snimi njihovu polugolu fotografiju koja - pogodili ste - bude proslijeđena cijeloj školi - i ravnatelju!
8. Drugi ih učenici maltretiraju ljigavim ili podlim SMS-ovima.
9. Šalju SMS-ove dok voze - i riskiraju vlastitu ili tuđu smrt.

Nije riječ o tome da su današnja djeca uzrok tog problema. Zapravo, kladim se da je moja generacija bila neodgovornija od moje djece i njihovih prijatelja kad je riječ o vožnji, konzumaciji alkohola, seksualnosti i uporabi droga. Ne, problem je u tome da su mobiteli sredstva povezivanja i da predtinejdžere i tinejdžere pokreće želja za povezivanjem. Kao kad su mene roditelji kaznili zabranom izlazaka jer sam satima bila na telefonu dok su oni pokušavali nazvati doma, razvoj tinejdžerskog mozga čini ih sklonima samoživom i kratkovidnom ponašanju.

Srećom, komunikacija i nadzor mogu dramatično smanjiti rizike. Kako?

1. Ne dajte djetetu mobitel prerano.

Ako je vaše dijete s odraslom osobom od povjerenja, ne treba mu mobitel. Kad djeca počnu sama ići do škole ili kad su inače bez nadzora, onda trebaju mobitel zbog sigurnosnih razloga. Što je dijete mlađe kada dobije mobitel, više od njega tražite, jer mu ga je tim teže koristiti  na odgovoran način. Možete li mu primjerice vjerovati da će poštovati vaša pravila o tome koje aplikacije smije skinuti.

2. Prije toga prvog mobitela, dogovorite pravila.

Većina roditelja misli da je sklapanje ugovora sa svojim djetetom nepotrebno i bedasto. Ali pisani je sporazum odličan način da vaše dijete zakorači u ovu novu odgovornost, a da ne pretjerujete u roditeljskom nadzoru. Kad je taj prvi mobitel popraćen pisanim pravilima i odgovornostima u obliku potpisana sporazuma, mladi ljudi uče kako ga koristiti na odgovoran način. Tražite li mišljenje svoje djece o pravilima koja bi trebalo usvojiti, i pregovarate sve dok ne budete zadovoljni, oni će uz njih i stajati. Za početak pogledajte pravila na kraju ovog članka.

3. Skele.

Znate ono kad se gradi zgrada pa oko nje stoji okvir? Jednom kad je zgrada dovršena, skele postaju nepotrebne. Vaš je posao pružati potporu svom djetetu - kao skele na gradilištu - dok ono svladava svaku pojedinu vještinu. Zato nemojte samo kupiti mobitel, održati predavanje i nadati se najboljem. Umjesto toga, gledajte to kao na cjelogodišnji projekt. Na početku planirajte svaku večer porazgovarati s djetetom o njegovoj uporabi mobitela tog dana. Prođite s njim kroz to kakvi su pozivi i SMS-ovi stizali i odlazili, koje je aplikacije koristilo. Pitajte kako se osjećalo pri korištenju mobitela. Je li primanje tih poziva i SMS-ova promijenilo išta u njegovu životu? Je li bilo ikakvih izazova u njegovu razmatranju odgovora? Zloban SMS jednog prijatelja o drugom bit će savršena priliku da ga pitate o društvenoj dinamici, saslušate dileme s kojima je suočeno i da ga uputite kako odgovoriti na te izazove. Čak i kad djeca budu već neko vrijeme imala mobitele, preporučujem da roditelji zadrže pravo na blic-provjere njihovih poruka i SMS-ova, bez prethodna upozorenja. Brisane poruke trebaju se provjeravati na mjesečnom računu. To navikava djecu na odgovorno ponašanje jer se njihovo korištenje mobitela više ne čini tako „nevidljivim“.

4. Govorite i slušajte.

Za večerom komentirajte priče u vijestima koje se tiču mobitela - od slanja seksualnih poruka, preko opasnih aplikacija do smrti za upravljačem. Postavljajte pitanja o tome što dijete misli i više slušajte. Možda  primjerice saznate kako vaše dijete misli da je slanje vlastitih golih fotografija putem Snapchata u redu jer će se poruka sama uništiti. No, shvaća li vaše dijete da primatelj može slikati ekran i da sad navodno postoje načini da se zaobiđe automatsko slanje obavijesti pošiljatelju da je slika kopirana? I zna li vaše dijete da je posjedovanje fotografije maloljetne osobe na mobitelu nezakonito?

5. Igranje uloga.

Kad je mlada osoba suočena s novom situacijom kako će znati što učiniti? Igranje uloga može izgledati budalasto, ali vašem djetetu daju priliku da promisli o situaciji i raspoloživim opcijama. Time djetetu omogućujemo stjecanje sposobnosti da se u žaru trenutka ponaša odgovorno. Poznata sam po započinjanju roditeljsko-dječje igre uloga o temi dana, pretvarajući se da sam prijatelj koji pita, na primjer: „Hej, pošalji mi onu sliku koju si snimio kad si prespavao kod tog i tog prijatelja!“, kako bih pomogla svom djetetu da razmotri različite odgovore.

6. Poznajte svoje dijete.

Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju problema s bilo kakvom tehnologijom vjerojatno imaju probleme koji su širi od nje same, i da će se ti problemi očitovati i u ostatku njihova života. Dakle, ako je vaše dijete većinom odgovorno, obzirno i sretno, on ili ona su vjerojatno odgovorni i u korištenju tehnologije.