Tijekom svibnja i lipnja 2016. Agencija za elektroničke medije održala je javnu raspravu o Prijedlogu Preporuka za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija u kojoj je svojim primjedbama i prijedlozima sudjelovala i udruga Roda.
U nastavku slijedi tekst primjedbi i prijedloga:
Pozdravljamo inicijativu Agencije za elektroničke medije da izradi Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija kako bi i na ovaj način doprinijeli zaštiti najosjetljivije skupine korisnika elektroničkih medija, u čijem je odrastanju danas neizbježno susretanje s njima (što uz kvalitetne smjernice i preporuke, nije nužno loše).
Osvrnule bismo se na nekoliko propusta i nedostataka Preporuka koje su općenito detaljno i kvalitetno napisane i uglavnom obuhvaćaju sve medije i medijske sadržaje koji su potencijalno štetni po djecu, ukoliko se koriste neumjereno, nekritički i bez regulacije sadržaja koji su dostupni korisnicima.
Sama kategorizacija sadržaja prema dobi, korištenjem klasifikacijskih oznaka nije nam sporna i generalno se slažemo sa sadržajima koji su klasificirani pojedinom oznakom. Međutim, smatramo nužnim da se unutar oznake sadržaja primjerenog djeci u dobi do 12 godina, uvede pod-klasifikacija koja će povesti računa o velikim razvojnim razlikama djece u pojedinoj dobi unutar raspona 0-12 godina. U samom se dokumentu na više mjesta ističe kako djeca, u različitoj dobi i razvojnim fazama, različito doživljavaju iste sadržaje i oni na njih različito utječu, a posebno su istaknute razvojne razlike u dobi djece koja sva spadaju u prvu kategoriju, onu oznake 12.
Korisno bi bilo preuzeti model poput PEGI sustava ocjenjivanja sadržaja aplikacija i igara, koji dobnu skupinu djece do 12 godina dijeli u tri skupine - 3, 7 i 12 godina. Vjerujemo kako bi slična klasifikacija sadržaja unutar sada aktivne klasifikacijske oznake 12, bila korisna u definiranju (ne)štetnosti sadržaja najmlađe skupine korisnika elektroničkih medija.
Vezano uz kategorizaciju sadržaja klasifikacijskim oznakama, potrebno bi bilo regulirati sadržaje koji se repriziraju ili najavljuju u neprimjereno doba dana i time krše vremenski okvir kad ih je dozvoljeno emitirati (reklame za nasilne sadržaje, reality showove, repriziranje sadržaja više klasifikacijske oznake u vremenskom terminu u kojem je preporučeno emitirati samo sadržaje s nižom klasifikacijskom oznakom i sl.) i potencijalno uznemiravaju djecu.
Nadalje, osim što mislimo kako bi bilo izuzetno korisno roditeljima, da dječji sadržaji budu dodatno označeni preporukom podgrupe (po uzoru na PEGI sustav za klasificiranje računalnih aplikacija i igara), smatramo da se u terminima u kojima se emitiraju dječji sadržaji ne bi trebale emitirati reklamne poruke ili bi ih trebalo strogo ograničiti na početak i kraj bloka emisija namijenjenih djeci.
Reklame su, unatoč preporukama i pravilnicima usmjerene djeci, nerijetko komuniciraju direktno s njima i koriste njihovu nezrelost da razluče stvarnost od fikcije, nemogućnost razlikovanja nerealno prikazanih svojstava reklamiranih proizvoda i stvarnosti. Nadalje, reklamne poruke koje djeci poručuju"skupi ih sve", potiču materijalizam i potrebu kolekcioniranja proizvoda koji se reklamiraju. Takve bi poruke trebalo ukloniti iz dječjeg termina.
Iz navedenih razloga, a i zbog činjenice koja se spominje i u samom dokumentu, da "tek u dobi 11 - 12 godina djeca mogu prepoznati i razumjeti pravu svrhu postojanja oglašavanja i tržišnog komuniciranja. Još kasnije, negdje oko 13 - 14 godina djeca počinju shvaćati pojam tržišta, prodaje i zarade te počinju stjecati kritičnost prema namjeri i iskrenosti oglašavanja", smatramo kako bi reklamiranje u terminima koji su rezervirani za dječji program, reklamne poruke trebalo strože regulirati i ne usmjeravati prema djeci.
U dijelu preporuka roditeljima, smatramo da bi u preporukama za roditelje trebalo staviti jači naglasak na štetnost korištenja bilo kakvih elektroničkih medija tijekom najranijeg djetinjstva. Vjerujemo kako je opća populacija roditelja minimalno ili uopće nije svjesna štetnosti korištenja elektroničkih medija koji se u ranoj dobi koriste za umirivanje djeteta, zabavljanje i "čuvanje" te bi štetnost takvih praksi bilo dobro dodatno naglasiti.
Nedovoljno je naglašena i nužnost (korist) da se većina elektroničkih sadržaja koristi zajedno s djetetom (u dobi do 12 godina), kako bi se stvorile prilike za razgovor o viđenom i doživljenom, te prilike za razvoj kritičkog promišljanja djeteta i zajedničkog vrednovanja kvalitete viđenog. Sudjelovanje u razvoju medijske pismenosti djeteta, nerazdvojiva je komponenta odgovornog roditeljstva u 21. stoljeću i roditelji trebaju osvijestiti svoju ulogu u razvoju bazične medijske pismenosti djeteta, a ne prepustiti dijete elektroničkim sadržajima nekritički i bez promišljanja.
Na kraju, preporuke bi svakako trebalo nadopuniti i sadržajem koji će se osvrnuti na prevenciju elektroničkog nasilja i govora mržnje na internetu te (osobito u dijelu preporuka roditeljima) poticanju odgoja djece u odgovorne korisnike internetskih alata i medija, računala i mobilnih tehnologija.
Podržavamo prijedlog uvođenja sustava PEGI ocjenjivanja računalnih sadržaja koji je navela prof. Kralj.
Za udrugu Roditelji u akciji - RODA,
Jasena Knez Radolović