Povodom Međunarodnog dana djeteta postavljamo pitanje Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, HZZO-u, upravama bolnica koje se bave liječenjem djece - Zar stvarno mislite kako činite sve što je u vašoj moći za dobrobit naše djece?
Ukoliko mislite da je tako...
... zašto su naša djeca i dalje u bolničkim krevetima sama, vrlo često i vezana?
...zašto nama roditeljima branite boravak uz hospitalizirano dijete, zašto nas od djece odvajate kad smo im najpotrebniji?
...zašto nam govorite kako za boravak uz dijete u bolnici nemamo uvjeta, a sve što tražimo je samo jedan stolac pokraj dječjeg kreveta?
...zašto nam djecu u bolnicama ZLOSTAVLJATE VEZIVANJEM umjesto da nama, mamama i tatama, dozvolite da budemo uz njih, utješimo ih i umirimo?
...zašto nas od djece odvajate odmah nakon njihova rođenja?! Moramo čekati više sati pa i dana kako bismo uopće mogli ponovo vidjeti svoje dijete.
...zašto u svim rodilištima nije omogućen zajednički smještaj majke i djeteta od samog rođenja, već se vrši grubo uplitanje u prirodnu uspostavu dojenja i emocionalne povezanosti?
...zašto se u 21. stoljeću još uvijek moramo boriti za elementarna prava naše djece, kao što je pravo na neodvajanje od roditelja? (čl. 9 Konvencije o pravima djeteta)?
...kako je moguće da se važeći zakoni (Zakon o osnovnom zdravstvenom osiguranju i pripadajući Pravilnici) proizvoljno tumače, kako je moguće da o nečijoj dobroj volji ovise prava roditelja kao osiguranika (npr. pravo na bolovanje za vrijeme bolničkog liječenja djeteta) i prava naše djece pacijenata?
Udruga RODA – Roditelji u akciji poziva sve nadležne državne institucije, sve ustanove koje se bave radom s djecom, sve roditelje da se bore za prava naše djece, za pravo na sigurno i bezbrižno djetinjstvo.
Kao Udruga koja se, između ostaloga, zalaže za kvalitetno djetinjstvo i roditeljstvo u Republici Hrvatskoj, ponukani redovitim javljanjem očajnih roditelja kojima je isto, bilo postojećim Zakonom o osnovnom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja, bilo stalnim kršenjem ili dvosmislenim tumačenjem postojećih propisa, onemogućeno, tražimo izmjene Zakona o osnovnom zdravstvenom osiguranju kojima bi roditelji nedvosmisleno dobili pravo na boravak uz hospitalizirano dijete te pravo na bolovanje za vrijeme bolničkog liječenja djeteta.
Na čemu temeljimo naše zahtjeve?
Pravo na boravak uz hospitalizirano dijete, djeci i roditeljima garantira niz međunarodnih akata, između ostaloga Ottawska deklaracija o pravu djeteta na zdravstvenu zaštitu Svjetske zdravstvene organizacije iz 1999. godine, koja je podloga za mnoge međunarodne projekte UNICEF-a i SZO za humanizaciju hospitalizacije djece (Deset koraka za uspješno dojenje, Bolnica prijatelj djece, itd). Čl. 9. Konvencije o pravima djeteta UN-a iz 1989. godine, nalaže "da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležna sudbena vlast ...", čl. 24 Konvencije također kaže da "države potpisnice priznaju djetetu pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja i na olakšice glede ozdravljenja i oporavka" pri čemu će se zalagati za puno ostvarenje tog prava i osobito poduzimati odgovarajuće mjere "za suzbijanje tradicionalnih postupaka koji štete zdravlju djece", u što dokazano spada odvajanje djeteta od roditelja prilikom hospitalizacije.
Konačno, i Kodeks medicinske etike i deontologije (HLZ, 2002.), koji je kroz Zakon o liječništvu i Zakon o zdravstvenoj zaštiti dio hrvatske pravne norme, također izrijekom priznaje Konvenciju o pravima djeteta i izjavljuje da će "pregled i pružanje liječničke pomoći djeci i malodobnim osobama obavljati uz uvažavanje osobnosti djeteta u skladu s Konvencijom" (čl. 2. st.4.).
Ne moramo posebno elaborirati koliko je za zdrav psihofizički razvoj djeteta važna podrška i prisutnost roditelja u svim aspektima njegova življenja. Hospitalizacija je za svako dijete posebno traumatsko iskustvo jer je praćeno bolešću, boli, dijete je izdvojeno iz obitelji, poznate sredine i dragih ljudi, u nepoznatoj je sredini, s nepoznatim ljudima i izloženo invazivnim postupcima na koje često nije primjereno pripremljeno. Posljedice toga mogu biti značajne, a najjeftiniji i najdjelotvorniji način prevencije takvih posljedica jeste dozvoliti roditelju da bude uz svoje dijete u bolnici.
Kakva je praksa u Hrvatskoj?
Pravo na boravak roditelja uz hospitalizirano dijete regulirano je, u užem smislu, čl. 46 Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Dozvoljen je 24-satni boravak majke uz hospitalizirano dijete staro do šest mjeseci ukoliko doji dijete, te, iznimno, dnevni boravak jednog roditelja uz dijete starosti do pet godina u ustanovama za akutno liječenje bolesti.
U praksi, u većini bolnica se niti ovakve, za roditelje i djecu restriktivne odredbe, ne poštuju. Bolnice se opravdavaju skučenim smještajnim kapacitetima, kroničnim bolestima djeteta, mogućnosti zaraze bolesnog djeteta, na sve nas se načine pokušava uvjeriti da je našem djetetu u bolnici bolje bez nas, samome i vezanome za krevet.
Ozbiljno upozoravamo na činjenicu da se samo po ovom pitanju Pravilnik u 2005. godini mijenjao dva puta odlukom Upravnog vijeća HZZO-a (i to uvijek zbog konkretnog slučaja koji je na inicijativu roditelja izazvao medijsku pozornost). Ovakva zabrinjavajuća praksa dokazuje da je Pravilnik moguće vrlo jednostavnom procedurom jednostrano i dalje mijenjati, i to na štetu pacijenata.
Pravo na dnevni smještaj uz dijete, koje roditelji u dobroj vjeri i s punim pravom shvaćaju kao mogućnost da uz svoje dijete proborave cijeli dan, HZZO u svojim tumačenjima ograničava kao iznimno, dakle samo kada zdravstveni djelatnici procijene da je to u interesu ozdravljenja djeteta.
Mi se pitamo kada nije u interesu djeteta da je njegov roditelj uz njega?
Tumačenje HZZO-a da boravak "može trajati minimalno šest sati", u praksi, zbog nesusretljivosti zdravstvenih ustanova, najčešće znači da će to biti i maksimum vremena koje roditelj može provesti uz svoje hospitalizirano dijete.
Upozoravamo i na proizvoljno tumačenje Zakona o osnovnom zdravstvenom osiguranju, čije se odredbe prava na bolovanje (čl. 23) godinama uporno tumače kao nemogućnost roditelja na korištenje bolovanja za vrijeme bolničkog liječenja djeteta, a potom, (i to tek nakon medijskog pritiska i pritiska nevladinih udruga), dobivamo tumačenje ministra i HZZO-a koji to pravo, iako u vrlo ograničenom opsegu, ipak priznaje.
Zakoni bi trebali biti jednoznačni, a konkretno Zakon o osnovnom zdravstvenom osiguranju trebao bi nedvosmisleno, izrijekom omogućiti pravo na neodvajanje djeteta od roditelja za vrijeme hospitalizacije, što se do sada uporno izbjegavalo.
Ponavljamo, Međunarodni je dan prava djeteta, omogućimo našoj djeci pravo na sigurno i bezbrižno djetinjstvo.