Perineum ili međica je tkivo između rektuma (čmara) i rodnice, a epiziotomija je kirurški zahvat kojim se proreže medica. Najčešće se spominju dvije vrste epiziotomije:
- medijalna (središnja) epiziotomija - rez se radi po sredini međice, ravno dolje prema rektumu;
- mediolateralna (postranična) epiziotomija - rez je usmjeren malo ukoso u odnosu na rektum, na lijevu ili desnu stranu.
Postoji još i tzv. Hockey-Stick epiziotomija i vrlo je slična mediolateralnoj, ali ona se rijetko navodi kao zasebna. Sam rez se izvodi posebnim škarama.
Liječnici, koji još uvijek nisu napustili ovu praksu, u Europi preferiraju i zato češće izvode mediolateralnu epiziotomiju, dok se u SAD-u i Kanadi preferira medijalna. Razlika je u tome što je medijalna manje bolna, rana brže zarašćuje, uzrokuje manje krvarenje, manja je vjerojatnost da će prouzrokovati dispareuniju (bol prilikom spolnog odnosa), ali je vjerojatnije da će se rez proširiti u rektum. Kod mediolateralne epiziotomije je obrnuto. (Cunningam, MacDonald, Gant 1989)
U Hrvatskoj se, kao i u većem dijelu Europe, gotovo uvijek izvodi mediolateralna epiziotomija, te su iz tog razloga sva istraživanja navedena u daljnjem tekstu utemeljena na toj vrsti epiziotomije.
Zašto se epiziotomija izvodi?
Koliko puta ste imale priliku čuti od liječnika i/ili babica kako tješe rodilju: "Ma nije vam to ništa strašno, samo jedan mali rez, da beba lakše prođe. Nećete ni osjetiti!", ili "Ne želite valjda popucati na sve strane, pa tko će vas onda moći zašiti?"
Slične i još mnogo grublje riječi navode rodilje da se na kraju slože, misleći zaista kako je to najbolje za njih i za njihovu bebu. Uostalom, valjda nam ne bi predlagali nešto što nije za dobrobit majke i djeteta, pa to im je posao. Moramo ovdje naglasiti kako većina rodilja nije niti imala sreću razmisliti o mogućnosti izbora, jer se u hrvatskim rodilištima prvorotkama epiziotomija prečesto (još uvijek!) izvodi rutinski.
Razlozi koji bi trebali opravdati rutinsku epiziotomiju
(ali ih praksa temeljena na znanstvenim dokazima pobija)
- Prevencija tj. manja učestalost spontanog pucanja međice i rodnice, koje opet za posljedicu može imati poremećaj mokrenja i defekacije
- Štiti od opuštanja mišića koji grade dno zdjelice, prevencija od prolapsa uterusa, mokraćnog mjehura i debelog crijeva te pojavljivanja hemoroida
- Prevencija stres inkontinencije
- Zarasta brže i lakše od rane koja nastaje spontanim pucanjem međice (rasjekotine 1. 2. i 3. stupnja)
- Smanjena mogućnost ozljede mozga (periventrikularne hemoragije) kod nedonoščadi i novorođenčadi sa malom porođajnom težinom (manje od 2500g)
- Skraćenje drugog porođajnog doba i time smanjena mogućnost "patnje novorođenčeta" zbog nedostatka kisika.
Sve se to čine sasvim dobri razlozi, zar ne?
Ipak, nova medicinska istraživanja nisu dokazala niti jednu od ovih prednosti. Zapravo, u mnogim slučajevima pokazalo se upravo suprotno. Epiziotomija uistinu može štetiti.
Kada je jedino opravdana upotreba epiziotomije?
Većina liječnika se ipak slaže da je epiziotomija neophodna kada se novorođenče zaglavi u porođajnom kanalu, pa postoji rizik od respiratorne patnje jer je glava rođena, ali ramena nisu. Ali pored ovoga, postoje mnoga "siva područja". Na primjer, mnogi liječnici još uvijek rade epiziotomiju kada koriste kliješta ili vakuum da bi se dijete lakše porodilo.
Kako god pogledamo, nema opravdanog razloga za prakticiranje rutinske epiziotomije. (Jacqueline Stenson)
Zašto se epiziotomija još uvijek, unatoč svemu, toliko često izvodi?
Na ovo pitanje možemo ponuditi više odgovora, ali vjerojatno već i same znate zašto je tako. U svakom slučaju, nema pravog opravdanja!
Rodnica (vagina) predstavlja svojevrstan kulturalni simbol, koji izjednačava uzvišenu prirodnost, snažnu seksualnost, stvaralaštvo, i zbog toga mušku prijetnju u odnosu na položaj žene.
Sjetimo se samo dugo poštovanog mita o "zubatoj vagini" koja prijeti da će kastrirati impotentnog muškarca. Kroz epiziotomiju liječnici, kao predstavnici društva, mogu uništiti vaginu i poslije ju rekonstruirati, sukladno sa kulturalnim vjerovanjima i sistemom vrijednosti. To djelomično objašnjava zašto je epiziotomija najviše preispitivana u Europskim zemljama, gdje je normalni porod pratila babica, također žena, za razliku od SAD-a.
Epiziotomija se izvodi i zbog mišljenja liječnika da "ravan rez" zarašćuje brže od spontane, neravne rasjekotine - učenje koje je suglasno sa zapadnjačkim vjerovanjem o superiornosti kulture nad prirodom. "Ravna linija" ne postoji u prirodi, zato je i najučinkovitija u našim stalnim pokušajima da se razdvojimo od Prirode.
S obzirom da kirurgija tvori glavnu nit zapadne medicine, posljednji oblik manipulacije ljudskim tijelom - strojem, jest ozakonjenje opstetričkih zahtjeva o preobražavanju poroda u kiruršku proceduru. Rutinska epiziotomija je to i dokazala. Danas i sasvim "prirodan" porod postaje dio kirurške procedure. (Davis-Floyd)
Na samom kraju, epiziotomijom se naglašava poruka o važnosti "pravovremene" (on-time) produkcije, nasljedne nesposobnosti porođajnog aparata žene, i nadmoći muškarca nad ženom, u društvu i u socijalnoj "proizvodnji" djeteta.
Liječnici koji su bili obučavani u razdoblju dok su rutinske epiziotomije bile standard, nisu promijenili svoju praksu. Prije dvadeset godina neki liječnici su počeli preispitivati treba li svaka žena koja rađa vaginalno epiziotomiju, ali sama praksa je došla u središte preispitivanja tek u posljednjem desetljeću. (Weber)Poznato je da liječnici koji su ZA rutinsku epiziotomiju, češće dijagnosticiraju "patnju ploda" tokom poroda, samo da bi time opravdali izvođenje epiziotomije.
Pravo izbora za svaku ženu
U časopisu "Midwifery" (rujan, 2000 g.) ispitivao se utjecaj privatnog zdravstvenog osiguranja, perinealne traume, posljedica na novorođenčad i učestalost epiziotomije u Australskim bolnicama. Rezultati: nakon kontrole kliničkih i ostalih čimbenika, žene s privatnim zdravstvenim osiguranjem dvaput su češće imale epiziotomiju od žena sa socijalnim osiguranjem. Ova razlika najvjerodostojnije prikazuje razlike u pristupu i stilu vođenja poroda između opstetričara i babica.
Epiziotomija je opravdana u vrlo rijetkim slučajevima (gore navedeno), ali ne kao rutinska procedura. Kada bi žene bile potpuno informirane u pogledu dokaza o prednostima i manama te u svjetlu mogućih rizika, nevjerojatno je da bi žena spremno pristala na rutinsku epizotomiju.