Drage žene,
iako ovo pismo nije i ne može biti opravdanje mojeg ponašanja prema vama, molim da me saslušate. Obraćam vam se u ime svoje struke i molim vas za oprost.
Zato što sam vas sputavala rutinom.
Zato što sam imala puno predrasuda, a malo razumijevanja.
Zato što vas nisam slušala i uvažavala ono što ste mi govorile.
Zato što vam u bolovima nisam pružila utjehu nego samo nudila lijekove.
Zato što sam vam na vrhuncu krize oduzela priliku da je same prebrodite.
Zato što nisam učinila ono što sam rekla da ću učiniti.
Zato što sam vas napustila i priklonila se medicinskoj tehnici ili liječnicima.
Zato što vas u trenutcima nesigurnosti nisam ohrabrila niti vam ulila samopouzdanje.
Zato što sam vas plašila i uznemiravala uporabom tehnologije.
Zato što sam vas odvajala od tek rođenog djeteta i odnosila ga na odjel za novorođenčad.
Za sve to vam se danas želim duboko ispričati.
Želim se ispričati za svu bol koju sam vam nanijela. Žao mi je...
Nisam bila dovoljno strpljiva.
Pokorila sam se samo medicinskom autoritetu, vas nisam slušala.
Nisam imala dovoljno samopouzdanja da bih se usprotivila ponašanju ostalog osoblja prema vama.
Nisam vas slušala i nisam "mislila" srcem nego samo glavom.
Nisam poštovala vašu privatnost i nisam ustrajala na tome da je drugi poštuju.
Bila mi je potrebna rutina jer sam se bez nje osjećala nesigurnom.
Nisam vas slušala niti gledala na vas kao na jedinstvene osobe.
Pogrešno sam vas procjenjivala, pogrešno prosuđivala vaše osjećaje, potrebe i sposobnosti.
Preuzela sam kontrolu i nisam vam omogućila da to same učinite.
Nisam vjerovala vašim sposobnostima niti sposobnostima vašeg tijela da samo rodi.
Nisam vam poklanjala dovoljno pažnje.
Nisam uspjela zanemariti osobne probleme i pružiti vam podršku.
Nisam vjerovala vašim majčinskim sposobnostima niti sposobnostima vaših beba da na njih odgovore.
Moje pogreške su rezultat moje pogrešive ljudske prirode, a nespremnost za promjenu - rezultat straha da će me odbaciti ili otpustiti s posla. Ali ta ista ljudska priroda omogućila mi je da nešto naučim iz svojih pogrešaka, da uvidim bol koju su moja djela prouzročila, da se iskreno ispričam za njih i da zatražim vaš oprost. Nadam se da će ovo što sam spoznala i naučila pri nekom vašem budućem susretu s mojom strukom, pobuditi u vama osjećaj posebnosti i moći koja se može osjetiti kada je babica istinski "sa ženom"* tijekom porođaja.
Želim vam hrabrosti i ljubavi,
Vaša babica.
*engleska riječ midwife (babica) vuče podrijetlo iz staroengleskoga mid + wife , što doslovno znači (ona koja je) "sa ženom"
Pismo je napisala Jenny Parrat, australska babica sa dvadesetogodišnjim iskustvom asistiranja porodu kod kuće i u bolnici. U pisanju ovoga pisma oslanjala se na svoju kliničku praksu, tri vlastita porođajna iskustva i nekoliko istraživanja provedenih na tom području. U sklopu svoje doktorske disertacije provela je istraživanje kojim je nastojala pokazati i pojasniti kako se žene osjećaju i kako same sebe doživljavaju tijekom porođaja. Rezultati toga istraživanja predstavljaju okosnicu ovoga pisma.
Pismo je objavljeno u časopisu Birth Matters, vol 9.2, lipanj 2005., glasilu australske udruge Maternity Coalition, koja se, između ostaloga, zalaže za promicanje prakse rađanja usmjerene prema ženi, prihvaćanja trudnoće i poroda kao normalnog fiziološkog procesa, a ne bolesti, te prihvaćanje babica kao primarnih zdravstvenih radnika uključenih u skrb tijekom normalne trudnoće i poroda. Više o radu te udruge možete pročitati ovdje.