A što je, zapravo, autizam?
Autizam je poremećaj o kojem se ne zna puno. Informiraniji laici mogu ga definirati kao poremećaj u socijalnoj komunikaciji ili ga nazivati razumskim sljepilom. Kako ga god nazivali, zajedničkim nazivnikom imenujemo strah koji se neminovno veže uz sam pojam.
"Pod pojmom autizam podrazumijeva se niz sličnih, ali i različitih kliničkih slika s prevladavajućim simptomima poremećaja socijalne interakcije i komunikacije, jezika, govora i mašte, senzornih odgovora, ponavljajućih stereotipnih radnji i posebnih vještina, i to u različitom intenzitetu - od slabih do naglašenih simptoma. Intelektualno funkcioniranje nije dijagnostički kriterij, ali je kriterij očitosti simptoma u ranom djetinjstvu, obično nakon kraćeg razdoblja naizgled normalna razvoja. Opće je obilježje tih poremećaja disharmoničan razvoj s kvalitativnim i kvantitativnim odstupanjima na pojedinim razvojnim područjima." (Autizam - neznanja, zablude i nedovoljna društvena briga, Autor: mr. sc. Renata Vragović, prof. defektolog, predstojnica Programa za odrasle osobe s autizmom Centra za autizam u Zagrebu, stručna tajnica Udruge za pomoć osobama s autizmom Hrvatske)
U crno – bijeloj slici kakvu prosječan roditelj može imati o ovome poremećaju, ipak nije sve tako crno. Zahvaljujući istraživanjima u znanosti posljednjih desetljeća, svjedoci smo novim spoznajama i u ovom području. Naravno, svijet i Hrvatska i ovdje su u raskoraku – dok se 'vani' ova vrsta poremećaja dijagnosticira i habilitira već tijekom djetetove prve godine života, u nas se dijagnoze daju i relativno kasno, a i rjeđe nego bi trebalo. O brojevima je teško govoriti, ali okvirna je procjena između 10 i 15% od pretpostavljenih 6000 do 8000 osoba s autizmom u Hrvatskoj.
Kad govorimo o autizmu, valja biti svjestan širokog spektra poremećaja koji on obuhvaća. U poremećaje iz autističnog spektra ili pervazivne razvojne poremećaje (PDD) ubrajaju se autistični poremećaj (Kannerov sy.), Aspergerov sindrom, Rettov sindrom, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu (Hellerova psihoza) i atipični autizam ili neodređeni pervazivni razvojni poremećaj.
O Aspergerovom sindromu
Osobe s Aspergerovim sindromom/poremećajem naizgled nemaju znatnih teškoća u komunikaciji i nemaju bitno sniženo intelektualno funkcioniranje, ali su za razliku od onih s autističnim poremećajem slabije u neverbalnim vještinama. Aspergerov sindrom četiri do pet puta češće pogađa dječake.
Definicija
Aspergerov sindrom (AS) je razvojni poremećaj obilježen nesposobnošću razumijevanja kako društveno međudjelovati. Druga su obilježja nespretnost i neusklađeni pokreti, poremećaj društvenog kontakta s ekstremnom egocentričnošću, ograničenim interesima i/ili neuobičajenim zanimacijama, ponavljanim rutinama i ritualima, osobitostima govora i jezika i neverbalnim komunikacijskim problemima. Općenito, djeca s Aspergerovim sindromom pokazuju vrlo malo izraza lica osim ljutnje i žalosti. Mnoga ova djeca imaju izvrsnu memoriju i glazbene talente te ih zanimaju jedno ili dva područja. Mogu nadugo i naširoko razgovarati o omiljenoj stvari, ili ponavljati riječ ili frazu nebrojeno mnogo puta. Djeca s AS sklona su boravku u "vlastitom svijetu" i zaokupljena sobom i svojim rasporedom. Nastup AS-a obično je u trećoj godini. Neke osobe koje iskazuju osobitosti autizma (razvojni poremećaj mozga karakteriziran poremećajem društvenog ponašanja i komunikacijskih vještina), ali koje imaju dobro razvijene jezične vještine mogu imati ovu dijagnozu.
Postoji li liječenje?
Ne postoji specifično liječenje za Aspergerov sindrom. Liječenje je simptomatsko i rehabilitacijsko i uključuje psiho-socijalne i psiho-farmakološke intervencije kao što su: psihoterapija, edukacija roditelja, promjena ponašanja, vježbanje društvenih vještina, edukacija i/ili primjena lijekova (psihostimulansi, antidepresivi, beta blokatori).
Kakva je prognoza?
Djeca s Aspergerovim sindromom imaju bolju prognozu od ostalih oblika razvojnih poremećaja te imaju veću vjerojatnost odrastanja i neovisnog samostalnog funkcioniranja. Ipak će ove osobe u većini slučajeva i dalje pokazivati blage poremećaje pri društvenim kontaktima. Također je povećan rizik za razvoj psihoza (mentalni poremećaj) i/ili poremećaja raspoloženja kao što je depresija u kasnijim godinama.
Kakva se istraživanja provode?
Provode se brojna istraživanja kojih je svrha povećati razumijevanje ovih bolesti i nalaženje načina za njihovo liječenje i sprječavanje (www.medicina.hr)
Kako se nositi s Aspergerovim sindromom?
Nakon suhoparnih riječi i definicija, suočavanja s dijagnozom, šoka i nevjerice, slijedi prihvaćanje situacije. To je trenutak kada se prihvaća svaka pomoć, a ona je potrebna ne samo roditeljima, nego i široj obitelji... Članak koji slijedi može poslužiti kao kratki tečaj nošenja s Aspergerom. I vidjet ćete, u crno – bijelom spektru autizma Aspergerov bi sindrom mogao biti... najsvjetlije siva.