Kratka povijest ultrazvučnih pregleda u trudnoći
Priča o ultrazvuku u trudnoći počinje u mjesecu srpnju 1955. godine, kada je Ian Donald, opstetričar u Škotskoj, posudio industrijski ultrazvučni aparat koji se koristio za otkrivanje pogrešaka u metalu i isprobao ga na nekim tumorima koje je prethodno uklonio, koisteći goveđi odrezak za kontrolu. Ian Donald je otkrio kako različiti tumori proizvode različiti odjek. Ubrzo nakon toga počeo je koristiti ultrazvuk ne samo za abdominalne tumore kod žena, već i na trudnim ženama. Članci o tome pojavljivali su se u medicinskim časopisima i njegova upotreba se vrlo brzo raširila po cijelom svijetu. (A. Oakley, The Captured Womb; Oxford, England: Blackwell Publishing, 1984.)
Kako ultrazvuk funkcionira?
Ultrazvučni aparat zapravo odašilje zvučne signale u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Zatim prima odjek (eho).
Evo jedan primjer: nalazite se u velikoj, praznoj prostoriji. Viknete, a zatim slušate. Mozete čuti eho dok se zvuk odbija od zidova. Drugim riječima, kada odašiljete zvučni signal (svoj glas) i onda slušate, to što čujete jest eho. Što je zid udaljeniji od vas, potrebno je više vremena da se zvuk odbije i dođe do vas u obliku odjeka. Što vam je zid bliži, prije ćete čuti taj eho.
Ultrazvučni aparat radi istu stvar. Pa i više od toga! On koristi zvuk koji prima da bi stvorio sliku koju vidite na monitoru. Kako? Svaki put kada primi eho od zvučnog signala koji je poslao, on bilježi točku (obično sive tonove, od crne do bijele) na monitoru. Položaj svake točke ovisi o tome koliko dugo treba ehu da "dosegne" aparat, tj. koliko dugo aparat mora čekati dok ne primi odjek. Nijansa sive je određena jačinom odjeka kojeg aparat registrira.
Zamislite to ovako. Odjek od zida s tvrdom, glatkom površinom bit će glasniji nego odjek od zida s neravnom i mekom površinom.
Stoga, snažan odjek iz duboke unutrašnjosti majčine utrobe bit će svjetliji i bliži dnu slike na monitoru. Slabi odjek, koji je bliži površini, bit će više siv i bliži vrhu slike na monitoru.
Ultrazvučni aparat odašilje zvučne signale i registrira njihov odjek jako velikom brzinom da bi stvorio sliku na monitoru. Visoka frekvencija zvučnih valova, koji se najčešće koriste u te svrhe, iznosi 3.5-7.0 megaherca, tj. 3.5 do 7 milijuna puta (herca) u sekundi. (American Institute of Ultrasound in Medicine, October 1982.)
Od čega se sastoji oprema za ultrazvučne preglede?
Tri su osnovna dijela koji čine ultrazvučni aparat: transduktor, monitor i sam aparat.
Sonda – transduktor - je dio koji ginekolog drži u ruci dok izvodi pregled. U njemu se nalazi kristal koji emitira ultrazvučne valove i prima njihov odjek. Ginekolog pomiče sondu da bi usmjerio ultrazvučne valove prema području kojeg želi ispitati. Postoje nekoliko različitih oblika sondi.
Monitor – ovo je vjerojatno najzanimljiviji dio za oba roditelja. Monitor je ekran na kojem se pokazuje slika stvorena od aparata.
Uzv aparat – on koristi kompjuterski program kojim pretvara odjeke, koje sonda registrira, u slike koje vi i ginekolog vidite na monitoru.
Kako se izvodi ultrazvučni pregled?
Postoje dvije najčešće metode koje se koriste u ultrazvučnom pregledu.
Transabdominalna metda je najstarija i stoga je metoda poznata svim trudnicama. Nakon stavljanja gela, ginekolog prislanja sondu na trbuh. Gel se nanosi da bi omogućio lakši prijenos zvučnog vala od sonde do kože. Gel nije ljepljiv, ali je vlažan i pomalo hladi. Ova pretraga se izvodi dok trudnica ima "optimalno pun" mokraćni mjehur. Razlog zbog čega trudnica u ranoj trudnoći mora imati pun mjehur jest zbog toga što ultrazvučni val ne prolazi dobro kroz plinove u crijevima. Pun mjehur pomaže da se crijeva "maknu s puta". Zbog toga će od vas liječnik tražiti da popijete dosta tekućine prije pregleda i da ne idete na WC dok se ne obavi pregled.
Ponekad može biti i previše mokraće u mjehuru pa vas liječnik može zamoliti da samo nešto izmokrite. To se naziva "korisno pražnjenje" i može utjecati na ogromnu razliku u konačnom rezultatu između odlične i loše snimke. Možda vam zvuči teško izvodljivo, ali većina žena to uspije napraviti bez problema. Iako ne vjeruju svi ginekolozi u "korisno pražnjenje", to je jedna od najbitnijih tehnika upotrebljena u izvođenju visoko kvalitetnog ultrazvučnog ispitivanja.
Transvaginalni ultrazvuk se uglavnom izvodi s praznim mjehurom te s posebno oblikovanom sondom koja se stavlja u vaginu. Na ovaj način liječnik može generalno jasnije vidjeti strukturu i s većom rezolucijom jer gleda mnogo bliže nego transabdominalnom metodom. Jedino ograničenje ovog pristupa jest distanca. Iz tehničkih razloga, ultrazvučni valovi iz transvaginale sonde ne putuju tako duboko u tijelo kao ultrazvučni valovi iz transabdominalne sonde. Stoga, dok se maternica nije jako uvećala, transvaginalni ultrazvuk je ograničen na prvi trimestar, ali može poslužiti i u kasnijoj trudnoći. Otkucaji srca fetusa se mogu jasno vidjeti već u šestom tjednu trudnoće.
Postoji još jedna ultrazvučna tehnika koja se koristi u ginekologiji. Ona se zapravo može smatrati prijelazom između gore nevedenih dviju metoda, a zove se transperinelani ultrazvuk. Izvodi se stavljanjem transabdominalne sonde na dio odmah ispod vagine - međicu. Obično se izvodi s praznim mjehurom, a koristi se za pregled grlića maternice. Može se također koristiti za pregled struktura unutar maternice koje se nalaze blizu grlića. Ova metoda je vrlo korisna u posebno određenim slučajevima. (American Institute of Ultrasound in Medicine, October 1982.)
Psihološka i emotivna strana ultrazvučnih pregleda
Za liječnika je ultrazvuk bitan dijagnostički alat. Za roditelje on može biti od većeg osobnog značaja. Neki misle da se žena veže s djetetom ranije ako vidi njegov ultrazvuk, kaže Ella A. Kazerooni, asistent profesora radiologije na University of Michigan Medical Center, Ann Arbor. Njena anketa na 318 žena pokazuje da je 83% žena izjavilo kako bi se manje brinule ako bi nalaz ultrazvuka bio normalan. Kada se trudnice uvjere da je sve u redu, manje se brinu i cijela fizička i emocionalna slika može utjecati na njihovo stanje. Zatim, 97% žena je izjavilo da planiraju napravititi ultrazvuk, a 44% su spremne same platiti ukoliko njihova osiguranja to ne pokrivaju. Ima nešto u tome kada se vidi dijete i uzme kući ta prva slika pa se pokaže svima, dodaje dr. Kazeronni.
Ali što kada nije tako? Kada je ultrazvuk napravljen a njegov je rezultat upitan, to može biti prava emocionalna provalija. Ginekolozi koji obavljaju ultrazvuk pogriješe isto koliko su i u pravu i kada je obitelji rečeno da njihovo nerođeno dijete ima neku vrstu defekta, oni će provesti ostatak trudnoće u brizi, plaču, a u nekim će slučajevima čak i abortirati dijete jer su uvjereni da ima neku abnormalnost. Malobrojna su ispitivanja rađena o fizičkoj sigurnosti ultrazvuka, ali se često zaboravlja da on nosi i neke jako ozbiljne emocionalne i psihološke posljedice.
Poznati francuski opstetičar Michel Odent govori kako se ultrazvučnom pregledu pripisuju gotovo magične osobine i vjeruje se da će ono riješiti sve moguće vrste problema. Zacijelo, ispitivanje UZV može dati veliku količinu informacija i jednako zadovoljiti znatiželju i roditelja i liječnika. No, u konačnom smislu, rijetko nam kaže nešto više od dijagnoze vještog liječnika. Čak i kada takvo ispitivanje kaže nešto što nismo otkrili drugim metodama, rijetko nas navodi na promjenu u proceduri.
Važno je zapamtiti da u ovo vrijeme još ne raspolažemo znanjem kako izlaganje UZV, čak i na veoma kratko razdoblje, može utjecati na majku – ili fetus. Iako mnogi liječnici i medicinski tehničari vjeruju da je ovaj postupak bezopasan, u tijeku su široka ispitivanja koja istražuju njegova djelovanja na genetsku strukturu, razvoj fetusa, hematološka i vaskularna stanja, imuni sustav itd. Budući da je to istraživanje tek počelo, prerano je izvlačiti konačne zaključke. Možemo samo čekati i pitati se što ćemo vidjeti za četrdeset godina, kada će već jedna ili dvije generacije biti doslovce in utero ljuljane valovima ultrazvuka. (dr. M. Odent: Preporod rađanja)