U Hrvatskoj, kao i u ostalim razvijenim zemljama, nesreće su vodeći uzrok smrti djece.
Iako nesreću nekad ne možemo spriječiti, one najčešće nisu stvar sudbine, već bi mnogi životi djece bili spašeni da su ih odrasli zaštitili. Jedan od primjera su automobilski sudari u kojima stradavaju najčešće nevezana ili nepravilno vezana djeca.
Autosjedalice smanjuju rizik pogibije djeteta u sudaru do 70%, a rizik ozbiljne ozljede više od 90%, no samo ako se pravilno koriste.
Zašto roditelji koji inače čine sve da zaštite svoju djecu, u automobilu djecu prepuštaju sudbini?
Mnogi roditelji odabiru ne koristiti autosjedalicu za svoje dijete upravo na temelju netočnih informacija koje su dobili od strane zdravstvenih djelatnika, rodbine, prijatelja. Te informacije uključuju uvjerenja da je dijete u vozilu sigurno u naručju odrasle osobe, da su autosjedalice za novorođenčad opasne za njihovo zdravlje i razvoj, da su mala djeca adekvatno zaštićena ukoliko se vežu sigurnosnim pojasom automobila...
Većina djece rođene danas u hrvatskim rodilištima odlazi u svoj roditeljski dom u automobilu, bilo roditelja, bilo nekoga drugoga. Mnogi roditelji misle da je vožnja od rodilišta do doma "kratka", a rizik od sudara vrlo mali. Statistike, međutim, pokazuju da se većina sudara događa upravo unutar nekoliko kilometara od polazišta.
Većina roditelja također misli kako "mala" brzina kretanja vozila u gradskom prometu predstavlja niski rizik povrede ako do sudara i dođe. Međutim, u sudaru pri brzini od svega 25 km/h nevezani putnik biva bačen prema naprijed silom koja je 20 puta jača od njegove težine, a u sudaru pri brzini od 50 km/h putnik udara o unutrašnjost vozila jačinom kojom bi udario o tlo da je bačen s trećeg kata. Najmlađi putnici, odnosno mala djeca, posebno su ranjivi jer ih njihova fizionomija stavlja pod veći rizik pri takvim silama, a i sigurnosni pojasevi automobila koji su dizajnirani da zaštite odrasle osobe ne pružaju im niti približno zadovoljavajuću zaštitu. Većina autosjedalica testiranih po standardima zemalja u kojima se prodaju i gdje državni standardi postoje, testirane su u sudarima pri brzini od 48 km/sat (brzini gradske vožnje) jer se skoro svi sudari u praksi događaju na takvoj ili manjoj brzini.
Mnogi roditelji misle da je dijete u vožnji najsigurnije u njihovu naručju, nesvjesni sile koja djeluje na putnike u sudaru te da dijete u tom trenutku postaje projektil kojeg oni ne mogu zadržati koliko god čvrsto ga držali. U slučajevima kada dijete spletom okolnosti i ne izleti iz naručja (recimo, ako je u naručju, ali unutar pojasa kojim je odrasla osoba vezana), odrasla osoba težinom svojega tijela zgnječi dijete što dovodi do ozbiljne ozljede ili smrti djeteta.
Needuciranost roditelja po pitanju sigurnosti djeteta u vožnji također mnoge navodi da prevoze svoju djecu u opremi koja nije primijenjena osiguranju zaštite djeteta (kao što su na primjer košare i nosiljke). Osim što takva oprema ne štiti dijete pri sudaru, ona postaje dodatni projektil (uz dijete) koji može ozbiljno ozlijediti ili usmrtiti ostale putnike u vozilu.
Ovo su samo neki primjeri razmišljanja i uvjerenja roditelja u Hrvatskoj koji mogu biti pogubni za njihovu djecu. Kada se pravilno koriste, dječje autosjedalice primjerene djetetovoj dobi i razvoju, optimalno su sredstvo u pružanju zaštite djeteta u vozilu.