Björkin, prva kuća za porode u Reykjaviku
Projektni tim projekta RADAR - Osnaživanje zagovaračkih potencijala udruga za zaštitu ženskih prava u zdravstvu imao je priliku 27. lipnja 2022. godine posjetiti prvu kuću za porode u Reykjaviku, Björkin.
Islandska riječ za primalju je ljósmóður što u prijevodu znači “majke svjetla”, a to je ujedno i riječ koja je proglašena najljepšom riječi na islandskom jeziku. Ovaj naziv za primalje zorno opisuje stav prema primaljama na Islandu koje su još tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća bile podrška 70% žena na Islandu koje su rađale u svom domu.
Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća većina žena rađala je u bolnicama, a na Islandu više nije bilo samostalnih primalja niti kuća za porode sve do nedavno, kada su dvije primalje odlučile otvoriti kuću za porode Björkin. Naziv je izveden iz riječi Björk / Bjarkan koja označava novi početak, rast i plodnost. To je danas jedina kuća za porode na Islandu, a osnovale su je 2016. godine dvije primalje, Arney Þórarinsdóttir i Hrafnhildur Halldórsdóttir.
U kući za porode trenutno radi šest primalja, po tri primalje u dva tima. One pružaju podršku trudnicama i obiteljima od 20. tjedna trudnoće.
Svaka zdrava i niskorizična trudnica tada može doći na inicijalni 45-minutni razgovor tijekom kojega se upoznaje sa svim primaljama u timu, a na razgovoru sudjeluje i obitelj trudnice. Kontinuirana skrb primalja u Kući Björkin za trudnicu počinje od 34. tjedna trudnoće, a uključuje pripremu za porod, savjetovanje, izradu plana poroda i skrb za rodilju tijekom i nakon poroda.
Godišnje imaju oko 160 poroda, u kući za porode Bjorkin i u domovima rodilja, što je oko 5% ukupnog broja poroda na Islandu. Inače, stopa carskih rezova na Islandu je među najnižima u Europi (15,7% 1997., te 2015. 15,8%), a stope dojenja su među najvišima.
Primalje nude mogućnost poroda u kući za porode koja ima dvije rađaonske sobe opremljene bazenom i kupaonicom, ali i podršku trudnicama tijekom poroda u vlastitom domu. Na porodu su prisutne dvije primalje, jedna je glavna, a druga joj je podrška. Prvorotke se više odlučuju za porod u kući za porode, a višerotke za porod u vlastitom domu.
Iako se stopa kućnih poroda povećava zadnjih godina, i dalje se oko 80 % poroda u Reykjaviku odvija u rodilištu. Nakon poroda u kući za porode, rodilje odlaze kući 3-6 sati nakon poroda, nakon čega im primalje dolaze u kućne posjete - 8 posjeta za prvorotke, 7 posjeta za višerotke.
Ako se ukaže potreba za bolničkim porodom, što se najčešće događa jer rodilja želi primiti epiduralnu anesteziju, primalja iz Björkina ih prati u bolnicu i može prisustvovati porodu u bolnici iako je uz rodilju tada i bolnička primalja.
Primaljsku skrb, bez obzira je li žena rodila u kući za porode ili u svom domu, u cijelosti pokriva Islandsko zdravstveno osiguranje (Sjúkratryggingar Íslands).
Kada su osnovale kuću za porode, u prostoru koji su unajmile od jedne tvrtke, primalje Arney i Hrafnhildur pokrenule su crowdfunding kampanju kroz koju su prikupile sredstva dostatna za uređenje jedne rađaonske sobe. Drugu rađaonsku sobu uredile su sredstvima koja su dobile od islandskog ministarstva zdravstva.
Visokoškolsko obrazovanje za primalje na Islandu traje pet godina, a za primaljski smjer se odlučuju nakon dvije godine studija sestrinstva. Svaki porod koji se odvija u kući za porode primalje najavljuju susjedstvu paljenjem svijeća ispred kuće za porode i time simbolično osvjetljavaju put majci i djetetu, ali i poručuju susjedstvu da u tišini prometuje u blizini kuće za porode kako ne bi ometali porod koji je u tijeku. Oni koji žive u neposrednoj blizini kuće za porode često fotografiraju prizor kuće za porode osvijetljene svijećama i tako na društvenim mrežama najavljuju radostan događaj, ali i dodatno osvještavaju zajednicu o važnosti neuznemiravanja poroda i rodilje.
Ovakav cjeloviti pristup porodu, pun poštovanja i brige o ženi koja rađa, pružio nam je najbolji uvid u kulturu islandskog društva i stavove i ulaganje institucija u skrb o zdravlju žena i majčinstvu te bio sjajan uvod u nastavak našeg boravka u Reykjaviku gdje smo, u suradnji sa lokalnim organizacijama žena, razvijale kurikulum za trening trenerica o suzbijanju tehnika dominacije.
