U okviru projekta moto#R organizirano je studijsko putovanje u Italiju kako bi se upoznali primjeri dobre prakse u području resocijalizacije s ciljem prenošenja dobrih iskustava u hrvatski kontekst te uvođenja novih metoda rada i djelovanja prema počiniteljima kaznenih djela.
Studijska grupa, koja je uključivala organizacije civilnog društva - partnere u projektu i druge članice Platforme za resocijalizaciju, posjetila je talijanske primjere dobre prakse: zadruge „Rio Terà dei Pensieri” u Veneciji, restoran InGalera u okviru zatvora Bolatte u Milanu te udrugu BambiniSenzaSbarre koja je vrlo aktivna u temi roditeljstva zatvorenika i zatvorenica.
Iskustva zadruge Rio Terà dei Pensieri
Zadruga „Rio Terà dei Pensieri” je započela svoje djelovanje u okviru ženskog zatvora Giudecca u Veneciji gdje su potaknuli i organizirali organski uzgoj voća i povrća u “Vrt-u čudesa” 1994. godine. Taj pothvat je bio jako važan jer je zatvorenicama omogućio radnu aktivnost, ali i kontakt sa zajednicom jer one te iste proizvode koje uzgoje, prodaju na pokretnom štandu. Danas se uzgaja preko 40 različitih vrsta voća i povrća, cvijeća i samoniklog bilja, a sama aktivnost je jako važna za resocijalizaciju zatvorenica.
Nakon toga, zadruga je proširila svoje djelovanje na muški zatvor Santa Maria Maggiore. Tamo je prvo organiziran sitotisak, a kasnije i pogoni za proizvodnju različitih proizvoda od recikliranog PVC-a. Zadruga od zajednice pribavlja iskorišteni PVC kao što su stari reklamni banneri i cerade kamiona, koje onda zatvorenici koriste u svom radu izrađujući torbe, pernice, privjeske i druge slične proizvode. Kako se proizvodnja razvijala tako je zadruga otvorila novi proizvodni pogon u zajednici gdje su zaposleni strukovni učitelji. Proizvode su brendirali pod nazivom „Malefatte” (nedjela) čime se aludira na zatvorenike i korišteni materijal.
Tijekom 2001. godine, u okviru ženskog zatvora Giudecca, otvoren je pogon za proizvodnju kozmetike. Zatvorenice koordinira zaposlenik zadruge i kemičar, a prije zapošljavanja se prolazi tečaj stručnog osposobljavanja. Osmišljavaju se jedinstvene i originalne formule temeljene na organskoj proizvodnji koje su pretvorene u brend „Rio Terà dei Pensieri” što je i ime same zadruge. Proizvode se gelovi za tuširanje, šamponi, dezodorans, sapuni različitih mirisa, mirisne soli i slični proizvodi.
Ono što je posebno važno kod Zadruge jest to što na pozicijama u proizvodnji rade zatvorenici i zatvorenice, a u pogonima u zajednici osobe kojima je izrečena neka od alternativnih mjera te osobe koje su upravo izašle iz zatvora (za one osobe koje su bile zaposlene tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zadruzi). Time su oni prepoznali ranjivost osoba koje izlaze iz kaznenog tijela, a nemaju osiguranu osnovnu egzistenciju. Osim što za dio zatvorenika osiguravaju radno mjesto u zajednici po izlasku također same proizvode prodaju zatvorenici i zatvorenice čime se dodatno osiguravaju radna mjesta. Sama proizvodnja i principi rada su inovativni i ekološki održivi te omogućuju zatvorenicima vrlo vrijedno radno iskustvo i vještine koje su relevantne za tržište rada. Važna lekcija je također način na koji su brendirali svoje proizvode i učinili ih vidljivima u samoj zajednici, čime su učinili ovu ranjivu skupinu vrlo vidljivom te pokazali zajednici kako sve počinitelji kaznenih djela mogu doprinijeti. Kroz različite suradnje s poznatim osobama i dobrim zagovaračkim strategijama, učinili su proizvode vrlo popularnima i dostupnima za veće tržište, čime su i rad zatvorenika učinili vidljivim. Svi njihovi proizvodi su dostupni i putem interneta te se prodaju diljem svijeta. Posebno je zanimljiva njihova suradnja s Markom Bradfordom umjetnikom iz SAD-a kojeg su članovi zadruge upoznali na umjetničkoj izložbi Venice Biennale gdje su izlagali svoje proizvode. On se zainteresirao za njihove aktivnosti te im pomogao da povećaju njihovu vidljivost. Kruna suradnje je bila otvaranje trgovine “Process Collettivo” u centru Venecije gdje se prodaju njihovi proizvodi.
Iskustva restorana InGalera
Restoran InGalera je rezultat Zadruge ABC la Sapienza en Tavola “Od zatvora do grada: društveni restoran, poslovni model“ u kojem je cilj povećati razinu svijesti o mogućnostima rada zatvorenika i promovirati suradnju različitih dionika kako bi se povećale mogućnosti za što uspješniju resocijalizaciju.
Sama zadruga je svoje djelovanje u zatvoru započela na inicijativu tadašnjeg upravitelja zatvora Bollate koji se obratio voditeljici Zadruge. Rad je započeo tako što su zatvorenici pripremali catering za druge zatvorenike. Kako su u tome bili uspješni počeli su dobivati narudžbe izvana i proširili svoje djelovanje na proizvodnju slatkih i drugih pekarskih proizvoda (proizvode svoja peciva i pizze), a kasnije otvorili i Pub unutar zatvora Bollate.
Zadruga je zagovarala uključivanje različitih donatora i drugih relevantnih dionika tako da je 2005. godine u samom zatvoru otvorena škola Paulo Frisi – odjel za ugostitelje s čijom se svjedodžbom može upisati fakultet. Time su značajno podigli razinu osposobljenosti zatvorenika koji su bili uključeni u aktivnosti zadruge te ih učinili kompetentnijima i konkurentnijima za tržište rada nakon izlaska iz zatvora.
U 2015. otvoren je restoran InGalera unutar samog zatvora gdje su zaposlenici uglavnom zatvorenici, njih 90% dolazi iz zatvorske populacije. Restoran je s vremenom postao dosta poznat po svojoj kvaliteti i originalnosti same ideje te je dobio Michelinovu preporuku. Restoran zatvorenicima omogućuje kvalitetno radno iskustvo i naobrazbu čemu u prilog govore i brojke. Tako od 30 zatvorenika koji su do sada radili u restoranu, od njih 15 koji su izašli na slobodu 10 i danas radi u ugostiteljstvu. Osobe u ovom programu imaju 17 % recidivizma (za razliku od ostalih zatvora u Italiji gdje je 70 % recidivizma) što dodatno govori o kvaliteti resocijalizacije. Postupak zapošljavanja je sljedeći; uprava restorana raspisuje natječaj za radno mjesto, nakon čega stručni radnici zatvora odabiru zatvorenike temeljem svoje procjene. Nakon što dobiju preporuke, uprava restorana/zadruge poziva zatvorenike na intervjue i pravi konačan odabir. Odabrani zatvorenici potpisuju ugovor o radu (koji pruža iste uvjete kao što ih imaju osobe na slobodi) te prolaze proces osposobljavanja. Prilikom odabira, prednost imaju osobe s dužim kaznama zbog kvalitetnije resocijalizacije.
Iskustva udruge BambiniSenzaSbarre
Treći posjet je bio posvećen udruzi BambiniSenzaSbarre koja aktivno djeluje na jačanju roditeljskih vještina i povezanosti djece i roditelja tijekom izdržavanja kazne zatvora.
Sama udruga je nastala na inicijativu knjižničarke u zatvoru San Vittore u Milanu koja je na svom radnom mjestu svjedočila koliko dolazak u posjet u zatvor za djecu može biti stresan te koliko je zatvorenicima i obitelji potrebna podrška da taj posjet provedu što kvalitetnije.
Udruga pruža različite aktivnosti od pružanja direktne podrške do zagovaranja poboljšanja položaja djece čiji se roditelji nalaze u zatvoru. Svoje djelovanje su započeli u zatvorima u Milanu i Napulju, a sada su aktivni u svim zatvorima na području Italije, direktno ili kroz partnerstva s drugim udrugama.
Udruga se aktivno bavi opremanjem i uređenjem prostora za dječje posjete „Yellow space”. Prostori se uređuju na djeci prilagođen način tako da sama organizacija prostora zbližava roditelje i djecu, za razliku od prijašnjih prostora gdje je kutak za djecu bio izdvojen od odraslih. Samo ove godine su uredili 7 prostora za dječje posjete u različitim kaznenim tijelima diljem juga Italije. Nadalje, provode aktivnosti pružanja podrške na različite načine za vrijeme posjeta kako bi se jačala veza između djece i očeva – kreativno crtanje, organiziranje predstava, psihosocijalna podrška za konflikte obitelji tijekom samog posjeta. Tijekom nekih posjeta uveli su koncept „samo očevi” gdje su djeca sama s očevima, a za majke se organizira dodatni sadržaj unutar kaznenog tijela. Time se želi pružiti prilika očevima da jačaju svoju roditeljsku ulogu i povezanost s djecom.
BambiniSenzaSbarre su uveli „žuti telefon” za savjetovanje i podršku za djecu i obitelji zatvorenika. Sama udruga je zadužena za telefonske pozive gdje najčešće informiraju članove o funkcioniranju kaznenih tijela i pravilima za posjet te ih osnažuju kako o tome razgovarati s djecom. Udruga ove godine uvodi „žuti telefon” u jedan zatvor u Milanu kako bi djeca mogla zvati zatvorenike. Riječ je o pilot projektu koji ako zaživi mogao bi značajno transformirati kaznena tijela i njihovu otvorenost prema posjetiteljima. Izdali su i različite priručnike i slikovnice i druge kreativne materijale kojima je cilj pružiti podršku i osnažiti obitelji i djecu za dolazak u posjet te održavanje kontakta s roditeljima na izdržavanju kazne zatvora. Materijali su također korisni u senzibiliziranju same zajednice na potrebe i probleme ove vrlo ranjive skupine djece.
Udruga se također aktivno bavi zagovaranjem promjena te je njihovim trudom potpisan Memorandum o suradnji (Pravobranitelj – Ministarstvo – udruga) kojima se potiče zatvorski sustav da se što više senzibilizira za potrebe djece. Jedno od navedenih poboljšanja je uvođenje obveznih edukacija o potrebama djece za službenike koji su prisutni tijekom posjeta u svim kaznenim tijelima u Italiji (1x godišnje po dva dana za sva kaznena tijela) koje provodi sama udruga.
