Isključivanje "isključivanja"

Svrha discipliniranja male djece je učenje kontroliranja ponašanja i prekidanje neprikladnog ponašanja. Metoda isključivanja (time-out) ne bi trebala biti prvi izbor prilikom discipliniranja djeteta, nego bi se trebala koristiti posljednja, kada dijete svojim ponašanjem ugrožava drugo dijete ili je samo u opasnosti. Ukoliko se koristi rijetko i ako je kratkog trajanja (ne duže od tri ili četiri minute), isključivanje pruža djetetu mogućnost da se umiri i odmakne od frustrirajuće situacije koja je i izazvala burnu reakciju djeteta. Ukoliko se koristi često i/ili neprikladno, metoda isključivanja može postati neučinkovita pa čak i štetna za dijete.

Rano djetinjstvo je vrijeme u kojem djeca razvijaju samopouzdanje i samokontrolu. Kad odrasle osobe kreiraju okolinu koja uvažava svako dijete kao zasebnu osobu, djeci šalju poruku da je svijet toplo i prijateljsko mjesto, pogodno za učenje i odrastanje. Tehnike pozitivne discipline, koje kombiniraju brigu i usmjeravanje djeteta, dio su takve zdrave okoline. Odrasli trebaju tražiti smislene načine pokazivanja djetetu zašto su opasna i agresivna ponašanja neprihvatljiva.

Prije nego "isključite" dijete, imajte na umu sljedeće:

• Izbjegavajte koristiti metodu isključivanja kod beba i sasvim male djece. Vrlo mala djeca ne bi smjela ni na koji način biti izolirana, niti ignorirana ili ostavljena sama, bez adekvatne stimulacije. Dijete mora biti dovoljno veliko da razumije svoj postupak i razlog zbog kojeg je isključeno (vi sami najbolje poznajete svoje dijete pa ćete moći procijeniti kada početi koristiti ovu metodu). Bebe i sasvim mala djeca, koja ne razumiju zašto je njihovo ponašanje neprihvatljivo, trebalo bi nježno preusmjeravati na prihvatljivije ponašanje i aktivnosti.
• Vaša očekivanja vezana uz djetetovo ponašanje trebala bi biti realistična. Opće znanje o razvoju djeteta, pomoći će vam u prepoznavanju i shvaćanju dječjih postupaka – kad dijete jednostavno preispituje postavljene granice, a kad se doista svjesno ponaša neprikladno i neprihvatljivo. Kad odrasli pred djecu postave realistične ciljeve, djeca se bolje osjećaju i vjerojatnije je da će se uspješno snalaziti u stresnim situacijama.
• Posljedica neprikladno ponašanja trebala bi slijediti neposredno nakon djetetovog neprihvatljivog postupka. Kad dijete osjeti posljedicu svog ponašanja, odmah nakon samog čina, jasnije razumije zašto biva disciplinirano roditeljskim postupkom. Kad god je moguće, odrasli bi djeci trebali ponuditi pozitivne alternative neprikladnom ponašanju (zamoliti dijete da vam pomogne izgraditi građevinu od kockica koju je upravo srušilo, produktivnije je od udaljavanja djeteta s mjesta događaja).
• Isključivanje ne bi smjelo biti omalovažavajuće, kao ni zastrašujuće ili prijeteće. Bez obzira na dosadašnje preporuke, ne bi smjela postojati posebna stolica ili prostor "rezerviran" za isključivanje djeteta – ovakav postupak nameće isključivanje kao kaznu i može uzrokovati strah i nelagodu kod djeteta. Odrasli ne bi nikad smjeli dopustiti da se dijete osjeća ismijanim ili izoliranim dok traje vrijeme isključenosti.
• Dijete ne bi smjelo biti ostavljeno samo, osim ako to samo ne želi. Mala djeca trebaju pomoć odrasle osobe da izađu na kraj sa svojim osjećajima. Ako odrasla osoba pokaže da su i djetetovi osjećaji važni, dijete će naučiti uvažavati tuđe osjećaje. U toku trajanja isključenja, odrasla bi osoba trebala imati vizualnu kontrolu nad "isključenim" djetetom.
• Isključivanje traje samo onoliko vremena koliko je djetetu potrebno da se umiri. Nakon što se dijete smiri, jasno i jednostavno mu objasnite koje je njegovo ponašanje bilo neprihvatljivo i kakvo je ponašanje, u istoj situaciji, prihvatljivo. U razlozima discipliniranja djeteta nikako ne bi trebalo biti nedosljednosti i dvosmislenosti jer će takvo ponašanje zbuniti dijete i vrlo vjerojatno će ono ponoviti neprihvatljivo ponašanje.
• Dijete se osjeća sigurnim kad pouzdano zna da odrasli (roditelji) brinu o njemu i vole ga. Upamtite da djeca imitiraju ponašanja odraslih. Vikanje, udaranje ili ismijavanje djeteta nije nimalo učinkovit način učenja djeteta samokontroli.
• Krojite način discipliniranja djeteta prema svakom pojedinom djetetu i njegovoj osobnosti. Djeca razvijaju sposobnost samokontrole u različitoj dobi i različitom brzinom, ovisno o djetetu. Uvijek vodite računa o svakom djetetu i njegovim specifičnim, individualnim potrebama. Ni jedna jedina tehnika neće biti jednako učinkovita kod svakog djeteta svaki put. Isključivanje se ne smije koristiti kao kazna. Isključivanje je djetetova prilika da se umiri, promijeni ponašanje i vrati u aktivnost ili grupu u smirenom, produktivnijem stanju. Učite dijete kako rješavati probleme s ljubavlju i podrškom i isključivanje vam više neće ni biti potrebno.