Što znači biti uključeni, angažirani tata?

Većina očeva nastoji učiniti ono što je najbolje za njihovu djecu. Međutim, izvješće američkog Odjela za zdravlje i socijalni rad bilježi da:

„Prevelik broj očeva je uvjeren da su oni jednostavno dodatni par ruku za pomoć u kući, umjesto da smatraju da su nezamjenjivi svojoj djeci."

Svrha ovoga članka je istaknuti načine na koji su očevi uključeni koji ih čine „nezamjenjivima za svoju djecu." Kako bi se to postiglo, potrebno je razumijeti točno što je to uključeni otac i kako on može biti najuspješniji.

 

Mnoga istraživanja su postavila upravo ovo pitanje i pružila nam jako dobar uvid.
Istraživači Lamb, Pleck, Chernov I Levine su 1987. istaknuli tri temeljna aspekta očinske uključenosti.
Ove osobine čine osnovu pozitivnog, poticajnog odnosa između oca i djeteta:

1. Angažman: očev izravni kontakt i interakcija s njegovom djecom
2. Dostupnost: očeva prisutnost ili dostupnost djetetu
3. Odgovornost: očevo osiguravanje resursa koji trebaju biti dostupni djetetu

 

Gradeći na istraživanju Lamba, Plecka i Chernova, još jedan znanstvenik, Palkovitz, nabrojao je 15 istaknutih načina na koje očevi bivaju uključeni u život svoje djece:

• Komunikacija
• Podučavanje
• Nadgledanje
• Uključivanje u proces razmišljanja
• Pružanje
• Iskazivanje privrženosti
• Zaštita
• Emocionalna podrška
• Obavljanje kućanskih poslova
• Njegovanje
• Uzdržavanje
• Dijeljenje zajedničkih interesa
• Dostupnost
• Planiranje
• Dijeljenje aktivnosti

 

Neki istraživači ističu ponašanje tijekom igre kao ključno u ulozi oca, jednako kao što se njegovateljstvo smatra ključnim u majčinstvu.
Igra između oca i djeteta je važna za djecu jer je fizička i izrazito stimulirajuća, čime se omogućuje djeci da dožive aktivaciju i regulaciju uzbuđenja. Ona također pomaže djeci da razumiju i ispituju svoja ograničenja u sigurnom okruženju, što im pomaže na nebrojene načine kako istražuju svijet.

U svojem sveobuhvatnom izvještaju, „Učinak očinske uključenosti: Ažurirani sažetak istraživanja dokaza", znanstvenice dr. Sarah Allen i dr. Kerry Daly, definiraju uključenog oca kao nekoga tko je „osjećajan, topao, blizak, prijateljski nastrojen, pruža podršku, intiman, njegujući, nježan, poticajan, utješan i prihvaćajući."
One klasificiraju očeve kao uključene ako je njihovo dijete razvilo snažnu privrženost prema njima.

Nemaju svi očevi razinu uključenosti koju bi voljeli imati. Bilo to zbog životnih okolnosti ili nekih drugih čimbenika, neki očevi se još nisu uživjeli u svoju ulogu važnog, njegujućeg uzora svoje djece.

 

Zbog čega su neki očevi više uključeni od drugih?

Nekoliko čimbenika može odrediti uspjeh nekog oca, uključujući sljedeće:

• Djetinjstvo i odgoj samog oca (uključujući njegov odnos sa roditeljima)
• Njegova kulturološka pozadina
• Njegova biološka povijest (poput mentalnih bolesti, alkoholizma, zdravlja)
• Njegove karakteristike (zaposlenje, dob, osobnost, itd.)
• Majčine karakteristike
• Kontekstualni čimbenici (odnos s majkom, veze u zajednici, itd.)
• Djetetove karakteristike

Budući da je uloga oca u zapadnjačkoj kulturi slabije definirana od uloge majke, čimbenici poput gore navedenih imaju značajniji utjecaj na razinu uključenosti oca.

 

Fleksibilnost očeve uloge će također značiti da određene promjene vanjskih faktora – primjerice kada majka počne pokazivati pozitivno roditeljsko ponašanje – mogu poboljšati roditeljske sposobnosti oca.
S druge strane, ako majka nije sposobna dobro se brinuti za dijete, kao što je slučaj kod poslijeporođajne depresije ili bolesti, otac može ne samo uskočiti da više preuzme na sebe, nego može prikupiti dodatne resurse od obitelji ili članova zajednice i pružiti bolju podršku partnerici.
Ovaj čin pojačane podrške može ublažiti utjecaj majčine nemogućnosti da se poveže s djetetom. Istovremeno, on jača povjerenje u svoje vlastite roditeljske sposobnosti i osnažuje svoju vezu s djetetom.

Još jedan čimbenik o kojemu se često raspravlja – i koji je ponekad krivo protumačen – je socioekonomski status. Stereotip neuključenog oca s niskim prihodima je sveprisutan. 

Međutim, istraživanja odbacuju taj stereotip. Michael Lamb, profesor psihologije koji je opširno objavljivao o ulozi oca u dječjem razvoju, izjavio je:
„Naša istraživanja uistinu pobijaju stereotip o ocu s niskim prihodima. Ovim očevima je stalo do njihove djece, ali ponekad nemaju mogućnost iskazati svoju ljubav na konvencionalne načine. Ponekad nedostatak posla, loša komunikacija s majkom ili njihova vlastita iskustva iz djetinjstva mogu im onemogućiti da budu uključeni."

Koji god bio ishodišni razlog, istraživanja su jasna: Uz prikladnu podršku, čak i očevi koji se nalaze u teškoj situaciji mogu imati pozitivnu i njegujuću ulogu u životu svoje djece.