Ina May Gaskin, žena koju zovu “majkom primaljstva u SAD-u” i autorica knjiga Prirodan porođaj i Duhovno primaljstvo, bila je gošća na konferenciji prePOROD davne 2012. godine u Zagrebu. Tada su članice Rode s njom i njezinim mužem Stephenom razgovarale o primaljstvu, porodima i o njihovom radu na Farmi, porođajnom centru i zajednici u državi Tennessee koju su osnovali 1971. godine.
Roda: U Hrvatskoj bi prosječna zdrava trudnica trebala posjećivati svojeg ginekologa svaka 4 tjedna tijekom prva 2 tromjesečja, a nakon toga svaka 2 tjedna.
IMG: Ne primalju?
Roda: Ne, primalje ne obavljaju preglede, samo liječnici. Prilikom svakog pregleda trudnica obično ima vaginalni pregled i ultrazvuk (uz vaganje, mjerenje tlaka i provjere urina). Na pregledu joj ponude nekoliko testova ranog otkrivanja fetalnih anomalija. Mnoge nam žene kažu da su zabrinute zbog ovih testova te iz liječničke ordinacije izlaze zabrinutije i uznemirenije nego što su bile prije. Što vi mislite o tome? Kako možemo izbjeći da se osjećamo kao pacijentice i prestanemo se prema trudnoći odnositi kao prema bolesti?
IMG: Pa, bilo bi dobro da imate primalje koje bi se brinule za žene i trudnoću, kao što mi imamo na Farmi. Logično je da se u trudnoći za vas brine druga žena jer je vjerojatno većina od njih bila trudna. One znaju kako se osjećate, one znaju da niste stroj. One znaju da vam treba ohrabrenje, zadovoljstvo i zabava, a ne cijela gomila rečenica kao što je “Ajmo naći nešto što ne valja!” tako da se možemo bojati. Tako da mislim da zapravo trebate isključiti porodničare iz prenatalne skrbi, ali smatram da je to zapravo prikladno i to je ono što trebamo, u ovoj smjeni paradigmi koja dolazi, to je smjer u kojem trebamo ići. To je ono što su napravili u Nizozemskoj. Svi su liječnici zapravo smatrali da im je to ispod časti, u vrijeme kad je sve bilo uravnoteženije i razumnije. Ali to je bio nizozemski način. Naravno da ste znali da će tamo biti primalje i kada su žene odlazile u bolnice, u ranim fazama, u europskim zemljama, naravno da ste svi imali primalje.
Primalja je izbačena u Sjedinjenim Državama i ostatku svijeta, uključujući Hrvatsku. To se čini kao ludost dajući doktoru/kirurgu odgovornost za sve procese. Ako kirurga zadužite za sve, imat ćete jako puno operacija i nećete imati ništa drugo. Počet će se izvoditi operacije i na osobama koje ne trebaju operacije - dešava se u SAD-u.
Bilo je nekoliko tih “trudnoća” za koje su otkrili da su lažne tek prilikom carskog reza jer oni ne stavljaju ruke na žene, ne palpiraju. Oni samo znaju koristiti ultrazvuk, koji cijelo vrijeme griješi.
Današnji specijalizanti ne znaju osnovne stvari koje su prije radili stariji liječnici, koje su morali naučiti. Palpacija trudnog trbuha, primjerice, kad na opip mogu osjetiti ako je žena uopće trudna, u kojem je položaju njeno dijete itd., to mladi liječnici gotovo ne znaju raditi.
Roda: Naročito u zemlji kao što je Hrvatska, koja je bila u ratu prije više od 28 godina i u tom periodu često nije bilo struje. Jedan od mojih porodničara je rekao: “Vi trebate ići na carski rez.” Upitala sam ga “Zašto?” “Jer je beba na zadak - i nitko od liječnika ne zna što napraviti s tim.” Međutim, ako opet dođe do rata, ili ako iz bilo kojeg razloga nestane struje, oni će svi biti izgubljeni.
IMG: I u tom ćete slučaju bolje proći s nekim poljoprivrednikom ili susjedom ili oslonjeni na samu sebe. Jer obično s djecom koja su položena na zadak, ako je majka smirena, bude gotovo uvijek sve u redu, samo ih trebate pustiti.
Roda: Ali većinom je porod prilično jednostavan. Zašto nam je potrebna smjena paradigmi kako bismo trudnoću prestali smatrati bolešću?
IMG: Pa smatram da nam je potrebno određeno znanje povijesti. Trebamo znati da se u ovoj nezavidnoj situaciji nalazimo zbog propagande koja je počela još u srednjem vijeku i kojoj se od tada nismo učinkovito usprotivile. Dakle, govorimo o stoljećima praznovjerja koje se ovdje nagomilalo. A u isto je vrijeme narodna mudrost - koja je također bila prisutna, ali tiša - izbrisana; to je ono što se dogodilo. Nekad je bilo dovoljno narodne mudrosti, obitelji u kojima su ljudi znali svašta. Puno je ljudi slične dobi kao vaši roditelji ili bake, koji su rođeni kod kuće i njima nitko nije mogao reći da je to tako opasno jer su oni živi dokaz da ih to nije ubilo.
Roda: U Hrvatskoj imamo sve veći broj doula. Doule služe kao podrška u ranim fazama poroda, kod kućnih poroda i nekoliko njih se čak uspjelo „uvući“ u rađaone kao pratnja na porodu svojim prijateljicama. Budući da mnogo hrvatskih žena odlazi u rodilište što je kasnije moguće, one koriste doule kao podršku tijekom onog vremena koje provedu kod kuće.
Što mislite o doulama? Kad bismo mogle imati optimalne uvjete rađanja (s praksom nezavisnog primaljstva, na primjer), bi li doule bile potrebne za vrijeme poroda?
IMG: Oh, doule, to je snažan i vrlo bitan pokret, koji je počeo u Sjedinjenim Američkim Državama jer nismo imale primalje. Kada smo dobile šačicu primalja, situacija se ubrzo promijenila od jedne primalje na jednu ženu (jednu rodilju), do jedne primalje na pet žena, što nije isto u smislu skrbi za rodilju jer tada zapravo imate robote. Imate sustav „monitoringa“, gdje primalja gleda ženin karton, a ne nju, ne vidi je veći dio vremena tako da je doula ona osoba koja održava smirenu atmosferu i koja je tu da pruži informacije, ohrabrenje, a ponekad samo podsjeća na nešto: “Jesi li zaista to htjela? Imaš izbor u vezi toga.” Doule su iznimno važne, u takvim okolnostima posebno.
Roda: Mislite li da bi doule bile potrebne kada bismo imale stvarno dobar sustav nezavisnog primaljstva?
IMG: Ljudi su oduvijek tako radili. Imali biste uz sebe, na primjer, svoju susjedu, prijateljicu, sestru, rođakinju ili možda svoju mamu. Nekad ih nismo zvali doulama. Na Farmi, kad bi žena bila sama, imala bi studenticu primaljstva uz sebe koja bi zapravo bila kao doula. Kad bismo uočile ženu na porodu u svojstvu pratnje koja je bila dobra u tome, znale smo je kasnije pozvati i pitati je li ikad razmišljala da postane primalja.
Roda: Svi stručnjaci za prirodni porod nisu suglasni u vezi uloge muških partnera na porodu. Neki od njih vjeruju kako muški partneri ometaju otpuštanje oksitocina kod rodilja. To je prilično obeshrabrujuće za čuti budući da smo tek prije 15 godina dobile mogućnost da partner bude prisutan na porodu i još se borimo za to da doula bude prisutna na porodu (nije moguće da oboje budu prisutni na bolničkom porodu). Što mislite o muškim partnerima kao partnerima na porodu?
IMG: Partnere smatramo osobama koje mogu pojačati lučenje oksitocina u prostoriji.
Ali o tome stalno raspravljamo, malo je naših prijatelja i kolega koji stvarno misle da muškarci ne bi trebali biti prisutni. Osim Michel Odenta, on tako smatra, ali ja se ne slažem s njim u vezi toga. (Stephen: "Da, ni ja se ne slažem.").
Roda: U hrvatskim rodilištima postoji nešto što se zove predrađaona i rađaona. U predrađaoni je žena gotovo uvijek sama. Medicinski djelatnici obično kažu partnerima: “Nema smisla da vi budete ovdje dok ne počne aktivna faza poroda, kada je stavljamo u rađaonu.” Što vi mislite o ovoj praksi?
IMG: Smatram da je sve ovo izgrađeno na temeljnoj pretpostavci da će tu biti jako puno straha i da se ništa ne može napraviti u vezi toga. A možemo nešto napraviti u vezi toga, već sutra, samo kada bi stavili prave snimke poroda na televiziju. Ali to neće napraviti jer bi se vidjele stidne dlake, bradavice, … Žene kako rade ono što trebaju raditi bez srama, dostojanstveno. To ne bi bilo ništa strašno za djecu, da to vide, ako to moraju vidjeti. To bi bilo puno bolje nego vidjeti carski rez. To bi bila dobra ideja, mogli biste to napraviti na Hrvatskoj televiziji.
Roda: Žene trebaju više podrške u ranijoj fazi poroda, više nego kasnije, u fazi aktivnog poroda. Biste li se složili s time?
IMG: Apsolutno. Samo ne razumijem, neshvatljivo mi je zašto biste htjeli staviti u bolnicu nekoga tko još ne rađa, u bolnicu gdje je ona već uplašena, nalazi se na nepoznatom mjestu, na mjestu gdje dolaze bolesni, ozlijeđeni i umirući ljudi. Osnovna je poruka da je njezina trudnoća iznenada postala opasna. I onda, kao što znate, njezina mašta divlja i nema nikoga tko bi joj uputio riječi ohrabrenja i izgleda da ne postoji ni svijest o tome da ženama treba tako nešto. Svaka održiva kultura bi ovo smatrala nehumanim načinom odnošenja prema trudnoj ženi jer „zdrave“ kulture znaju da se ne smije plašiti trudnice. I niti jedna druga vrsta sisavaca to ne radi.
Roda: Kućni porodi u Hrvatskoj nisu regulirani zakonom. Ukoliko žena želi roditi kod kuće, mora dogovoriti s primaljom iz inozemstva da bude prisutna na njezinom porodu. Vrlo je teško naći inozemnu primalju koja je voljna doći i ilegalno prisustvovati kućnom porodu tako da je za mnoge žene jedina opcija ili neasistirani kućni porod ili bolnički porod.
IMG: Da. I to je kršenje vaših ljudskih prava.
Roda: Što biste mogli savjetovati ženama koje rađaju u bolnici? Što one mogu učiniti (ako išta mogu učiniti) kako bi izbjegle nepotrebne intervencije i imale iskustvo što sličnije prirodnom i neuznemiravanom porodu kakvog bi mogle imati kod kuće?
IMG: Pa, dobro je imati doulu i mislim da je dobro znati kako provjeriti koliko smo otvorene - same. Također, dobro je poznavati vlastito tijelo i ne dolaziti u bolnicu dokle god stvarno ne trebate biti tamo. I kad ste tamo, budite onako nesputane kako biste bile da ste orangutan ili čimpanza.
Roda: Što mislite o neasistiranim porodima?
IMG: Neasistirani porodi – mnogi od njih će proći dobro i u Sjedinjenim Državama se stalno događaju… Jer ima puno ljudi koji ne mogu stići u bolnicu na vrijeme. I gotovo uvijek bude sve u najboljem redu. Ali nije baš idealno roditi u autu, stvarno nije. Međutim, puno djece u Sjedinjenim Državama se rađa u autu, jednostavno zato što te bebe prebrzo dolaze i majka je trebala imati primalju bliže. Mi nemamo dobro razvijen sustav javnog prijevoza i cesta u unutrašnjost SAD-a, na obalama je to puno bolje riješeno. Neasistirani porodi su najčešća pojava na golemim prostranstvima u središnjem dijelu zemlje. Kako ćete voziti ako imate trudove i recimo, niste u vezi ili vam je suprug u vojsci, negdje Iraku ili Afganistanu ili tako nešto.
Roda: Ovo možemo staviti u hrvatski kontekst. Imamo mnogo otoka i žene koje žive na otocima se zastrašuje kako se trebaju ranije javiti u bolnicu da tamo čekaju porod zbog straha da će roditi na trajektu.
IMG: Da, porodi na trajektu. Isto vrijedi, na primjer, za japanske otoke. Na tim su otocima potrebne primalje. Trebaju barem dvije primalje po otoku, i više ovisno o veličini. Ne znam kolika je populacija na nekim od manjih otoka.
Roda: Da, to bi očito ovisilo o populaciji. Što mislite, imate li tu brojku u glavi, koliki je optimalan broj primalja po broju stanovnika?
IMG: Pa, to ovisi i o demografiji, možda ovisi o dobi primalje i dobi njezine djece, tako da je to teško staviti na papir i teško je imati stroge smjernice u vezi toga. Ja bih rekla – neka otok odluči što mu treba. To je kako bih ja napravila. Manje papirologije, manje pravila i propisa koji dolaze odozgo i više odlučivanja na lokalnoj razini.
Roda: Što mislite o kućnim porodima i zašto ljudi imaju tako negativno mišljenje o njima?
IMG: Mislim da je kućni porod napravljen žrtvenim janjcem za sve što ne valja u porodništvu i to tako krene: “Oh, trebamo zlikovca!” I tako se bolnice oduvijek pokušavaju opravdati. Bolnice se opravdavaju, a jasno je da su kroz povijest imale veću stopu smrtnosti od primalja i da su žene to znale.
Nekada su u Beču sve žene znale da nije dobro ići u liječničku kliniku jer je tamo postojala velika šansa da će izgubiti život. Tako da su bogate žene ostajale kod kuće s primaljama, malo manje bogate su odlazile u primaljske klinike, vrata do liječničkih klinika. Ako ste ikada čuli priču Ignata Semmelweissa, sve će vam biti jasno. U klinici gdje je on radio, na primaljskom odjelu je udio smrtnosti majki bio dvostruko niži od udjela smrtnosti majki na odjelu gdje su radili liječnici - i svi su to znali.
Tako da, nemojte mi reći da je problem u kućnom porodu. Problem je u institucionaliziranom porodu, kada se odbija reći da bi neke žene trebale roditi kod kuće. Jer ono do čega to dovodi, kada nema ravnoteže, kada žene više nemaju izbor, jest da ste ubili primaljstvo, da ste ga potpuno uništili. I sada imate samo tu skromnu malu sestrinsku profesiju koja čini sve što čak i najluđi porodničar predloži. One sve to čine jer znaju da će u suprotnom biti otpuštene. I onda su porodničari počeli napuštati sve dobre stvari koje su porodničari u prošlosti uspjeli naučiti, usprkos institucionaliziranom neznanju koje je tamo oduvijek.
Tako da je kućni porod, zapravo, recimo to tako, vitamin koji je nužan za zdravo funkcioniranje sustava porodništva; potrebna vam je određena količina tog vitamina kako biste bili zdravi. Ako ga kriminalizirate, žao mi je, upadate u zamku neznanja, straha i nasilništva. I tada će sve bebe biti rođene uplašene, osim ako se ne rode u autima ili na trajektu – te bebe će biti sretnici.
Napisao/la: Roda
Prevela i prilagodila: KristinaTL Photo: Ina May Gaskin (Facebook) Prevela i prilagodila: KristinaTL Photo: Ina May Gaskin (Facebook)