Suzbijanje pretilosti u ranoj fazi

U nekim je zemljama pretilost najčešći prehrambeni poremećaj u djece. To predstavlja važan faktor rizika za bolesti srca i krvnih žila u odrasloj dobi. Prevencija pretilosti postaje perspektiva javnog zdravstva i ima veliku važnost jer intervencije smanjivanja tjelesne težine kod pretile djece nisu samo skupe, nego i rijetko uspješne. Dok su kratkoročne dobrobiti dojenja jako dobro utvrđene, u novije su vrijeme dokumentirane i moguće dugoročne dobrobiti, iznad dobi od dvije godine.

Postoji nepobitan dokaz koji navodi kako dojenje smanjuje rizik od pretilosti u djece.

To je posebice relevantno u kontekstu rapidnog povećanja pretilosti u djece i odraslih. Korisni učinci dojenja na kasnije faktore rizika od bolesti srca i krvnih zila, uključujući krvni tlak i profil lipida plazme, također su iznimno značajni. Novije je istraživanje, ustvari, donijelo važne informacije u pogledu prevencije pretilosti u djece i odraslih. To bi saznanje moglo biti preneseno na aktivnosti u prevenciji pretilosti kao dugoročno rješenje u zajednicama koje ulažu napore u pronalazak rješenja.

U ovom sažetku nudimo informacije o ulozi dojenja u suzbijanju pretilosti u ranoj fazi. Produljeno dojenje ima zaštitni učinak na kasniju pojavu pretilosti. Postoje prilično dosljedni rezultati novijih istraživanja koji povezuju prehranu dojenčadi s rizikom pojave pretilosti u djetinjstvu.

Čak i ako dojenje štiti samo od pretilosti u doba djetinjstva i adolescencije, to bi bilo značajno u kontekstu bolesti vezanih uz pretilost, poput dijabetesa tip II. Trebali bismo usmjeriti svoje ideje na intervencije u periodu ranog djetinjstva, a dojenje bi trebalo biti prvo na listi intervencija. Izbjegavanje će umjetne hrane u dojenačkoj dobi biti presudno za takva nastojanja.

Na koji način dojenje doprinosi prevenciji pretilosti

Postoji pretpostavka da je zaštitni učinak dojenja na pretilost povezan s unošenjem manje količine hranjivih tvari i sporijem prirastu težine kod dojene djece u ranom periodu života. Upravo je to predmet ispitivanja u nekim zajednicama.

Treba razmotriti nekoliko činitelja:

• Majčino mlijeko je fiziološka norma za normalan rast i razvoj dojenčeta. Svi sisavci proizvode mlijeko i svako mlijeko ima poseban sastav prilagođen potrebama baš te vrste sisavaca. Ljudi rastu do određene mjere i razvijaju se na određene načine. Upotreba mliječne formule za dojenčad još je u svojoj ranoj fazi – dvije možda tri generacije? Još uvijek dolazimo do saznanja o učincima dugororočne upotrebe koje ova radikalna promjena u prehrani dojenčadi ima na našu populaciju.
• Poremećaji metabolizma u dojenačkoj dobi – Smatra se da pretjeran unos kalorija u dojenačkoj dobi može voditi porastu broja masnih stanica u organizmu dojenčeta. Tako u budućnosti višak masnoća može biti pohranjen u većem broju stanica, nego što inače jest.
• Majčino mlijeko je živa tekućina, nezamjenjiva, potpunog djelovanja i okusa, sa suptilnim razlikama u kompoziciji pri svakom novom hranjenju.
• Programiranje fiziologije leptina – Nedavno otkriven protein u ljudskom mlijeku, leptin, služi za regulaciju potrošnje energije i može djelovati kao kontraregulatorni hormon na inzulin. Također, može djelovati kao kružni faktor zasićenosti. Količina mlijeka koju beba popije nije odredjena od strane roditelja ili skrbnika koji želi da beba "popije sve do kraja" ili pojede pun tanjur. Leptin i bebine reakcije na popijeno mlijeko funkcioniraju na način da beba popije onoliko koliko joj treba.
• Dojenje je prilagodljiv proces – Konzumiranje se hrane kod beba mijenja prema njihovim individualnim potrebama te se majčine zalihe automatski prilagodjavaju tim potrebama, kada se bebu hrani na njezin zahtjev. Dojene se bebe lakše prilagodjavaju i dohrani. Majke dojenih beba imaju opušteniji odnos prema prehrani svog djeteta čvrstom hranom i stoga njihova djeca jedu raznovrsniju hranu te su viša i mršavija od djece hranjene mliječnom formulom.

Kratak pregled nekih znanstvenih dokaza

1. Liese AD et al.
   Povezanost prekomjerne težine i dojenja kod 9 i 10- godišnjaka u Njemačkoj INT J OBESITY 2001; 25(11): 1644-50. 1995-96. Istraživanje provedeno na 2106 9 i 10-godisnjaka u Njemačkoj pokazalo je "izrazito nisku učestalost prekomjerne težine kod dojene djece u odnosu na djecu koja nisu bila dojena, u Dresdenu i Munchenu". Istraživači su, također, istakli kako "produljeno dojenje i duže trajanje isključivog dojenja ima značajnu povezanost sa smanjenjem učestalosti prekomjerne težine".
2. Gillman NW et al.
   Rizik od prekomjerne težine medju adolescentima koji su bili dojeni. JAMA 2001; 285: 2461-67.
   U Sjedinjenim je Američkim Državama istraživanje provedeno 1996-97. na 15341 9-14-godišnjaka, pokazalo da je"dojenčad koja je bila hranjena isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života imala manju incidenciju (oko 22%) prekomjerne težine 9-14 godina kasnije. Autori su zaključili da što duže dojenje traje, to je zaštita od pretilosti jača.
3. Kries R von et al.
   Dojenje i pretilost: presječno istraživanje. ADV EXP MED BIOL 2000; 478:29-39.
   U Njemačkoj su autori u istraživanje uključili 9206 bavarske djece, koja su krenula u školu 1997. te otkrili kako je učestalost pretilosti kod djece koja nikad nisu bila dojena 4,5%, a kod djece koja su bila dojena 2,8%. Očit je bio i pad pojave pretilosti s obzirom na dužinu razdoblja u kojem su djeca bila dojena i.e. 3,8%, 2,3%, 1,7% i 0,8 % za dojenje do 2 mjeseca, 3-5 mjeseci, 6-12 mjeseci i preko 12 mjeseci, za svako posebno. Kod djece koja su bila dojena, rizik za prekomjernu težinu iznosio je 20%; ako su bila dojena 6 mjeseci 35%; bilo je i još više naglašenih učinaka u pogledu pretilosti, 25% i 43%, svaki posebno.
4. Armstrong J et al.
   Dojenje i smanjenje rizika od pretilosti. Lancet 2002; 359:2003-2004.
   U ovom je istraživanju sudjelovalo više od 30000 djece iz Škotske koja su bila ili isključivo dojena, ili isključivo hranjena mliječnom formulom. Sva su djeca ispitana u starosnoj dobi od 3 do 3 i pol godine. Gledao se indeks tjelesne mase i jesu li djeca dojena. Istraživači su identificirali djecu kao pretilu, ako im je BMI bio između 2% i 5% najviših, kod djece iste dobi. Kad je pretilost definirana među onih 2% s najvišim BMI kod dojene djece, učestalost je pretilosti smanjena za 30%. Među 5% je bila nešto viša. Otkrića su se pokazala točnima čak i kada su u obzir uzeti i neki faktori poput socijalno ekonomskog statusa, spola i porođajne težine.

Zaključak

Rezultati ovih istraživanja podržavaju činjenicu kako dojena djeca imaju za skoro jednu trećinu manju mogućnost pojave pretilosti u ranom djetinjstvu. Također je potkrijepljena činjenica da dojenje može biti korisno u borbi s rastućim problemom pretilosti u djetinjstvu. Promicanje je dojenja u kampanji protiv pretilosti prijeko potrebno i trebalo bi biti početna točka razmatranja problema vezanih za probleme prekomjerne težine i pretilosti u populaciji koja se suočava s pretilošću kao značajnim problemom. Optimalno dojenje uključuje isključivo dojenje prvih 6 mjeseci i adekvatnu dohranu nakon 6 mjeseci, uz produljeno dojenje do druge godine ili dulje. To je, jednako kao i izbjegavanje umjetne hrane, ostvariva praksa koja je majkama omogućena na svim razinama; bez obzira na prihode, jezične barijere i zemljopisni položaj. Dojenje je, stoga, potencijalno korisno za populacijske strategije usmjerene na prevenciju pretilosti, posebice zajedno s ostalim činiteljima korisnim za zdravlje i pravilan razvoj djeteta koje osigurava dojenje.