Djecu mogu uznemiriti, zbuniti ili prestrašiti priče o nasilju u medijima, kao i sve nas. Iznimno je važno da s djecom razgovaramo o temama kojima smo okruženi. U suprotnom, teme postaju tabu, zaogrću se sramom, i djeca nemaju načina da ih objasne i nose se s njima na adekvatan način. Važno je znati kojim temama su izložena naša djeca i mladi te održavati u obitelji svijest o tome da su sva njihova pitanja dobrodošla, neovisno o tome koliko tema bila teška ili kompleksna.
Ako dijete pokazuje intres za praćenjem akciju #PrekinimoŠutnju u medijima, zajedno ih pratite kada god je to moguce. Slušajte pitanja djece i iskreno odgovarajte na njih.
Djeca imaju potrebu razgovarati o svojim strahovima, nevjerici i zbunjujućim informacijama. Može ih brinuti da će se nešto slično dogoditi njima ili njihovim najbližima. Važno je da vidimo njihove emocije i ohrabrujemo ih u komuniciranju istih. Nekada djeca u svojoj okolini dolaze do informacija koje nisu u potpunosti točne. Naša odgovornost je osigurati da su im dostupne činjenice i da smo im primjer kritičkog razmišljanja.
S mlađom djecom je važno upamtiti da ne kompliciramo naša objašnjenja i ne ulazimo u grafičke detalje. Ako mi iniciramo temu, možemo spomenuti osnovne činjenice i objasniti zašto smatramo važnim da dijete bude upoznato s tom temom. Nekoj će djeci to biti sasvim dovoljno i neće pokazivati daljnji interes. Neka će djeca postavljati dodatna pitanja. Važno je da ih saslušamo i odgovorimo točno ono što pitaju („ne znam, proučit ću“ i „nisam siguran/na“ sasvim su prihvatljivi odgovori, ako prihvatimo tu odgovornost i vratimo se na njih kada sami sebi razjasnimo odgovore).
Starija djeca i mladi
Stariju djecu možete pitati što kažu njihovi prijatelji. Pitajte ih što oni misle i strpljivo u potpunosti saslušajte (čak i kad ste uvjereni da su u zabludi). Ispričajte im argumentirano svoje stavove u „ja“ rečenicama (“ja mislim/vjerujem…”, “meni je važno…”) uvijek krećući od sebe i dopuštajući im da samostalno odluče slažu li se s vama i u kojoj mjeri.
Budite iskreni. Djeca moraju razumjeti što se događa oko njih da bi se osjećala sigurno. Dajte im činjenice o tome što se događa i svakako potvrdite koliko je to užasno, zastrašujuće ili zbunjujuće. Dajte im do znanja da razumijete što osjećaju i podijelite vaše osjećaje o temi. Važno je napomenuti da ovo što se dogodilo ženama koje se javljaju u akciji #PrekinimoŠutnju nije prihvatljivo, i da je važno da se o tome govori u javnosti, jer jedino na taj način možemo kao društvo zahtjevati i raditi na promjenama. Probajte naći srodan primjer koji je njima blizak (npr. nešto nepravedno ili bolno što se dogodilo njima ili kolegama u školi) da im se pokaže zašto je upravo ovo problem. Sjajna je prilika za razgovor o tjelesnoj autonomiji (odlučivanje o tome što će se raditi nad vašim tijelom) i o pristanku u zdravstvu, ali i u odnosima s drugim ljudima. Ohrabrite ih da je važno postavljati pitanja i tražiti informacije od ljudi koji skrbe o nama, i pitati kad vam nešto nije jasno.
Ohrabrite ih da postave svako svoje pitanje. Osigurajte da je vašem djetetu jasno da vam uvijek može postaviti pitanje i tražiti pojašnjenja koliko god je to potrebno. Nekada će djetetu trebati vremena da oblikuje svoja pitanja i osjećaje te će se kasnije ponovno vratiti po dodatna objašnjenja. Podsjetite ih da su pitanja dobrodošla.
Osjećaji su normalni. Nekoj će djeci biti potrebno određeno vrijeme da prestanu brinuti o uznemirujućim temama s kojima su se susreli i to je potpuno normalno. Dopustite im da plaču ako trebaju, i generalno, da pokažu svoje emocije. Ispričajte im kako se vi osjećate i na koji način suosjećate s osobama izloženim patnji i boli. Pomozite djeci da svoje osjećaje oblikuju u riječi. Zagrlite ih, budite uz njih, podsjetite da su sigurni.
Sagledajte zajedno širu sliku. Objasnite im da ljudi u pravilu imaju dobre namjere. U ovom konkretnom slučaju, kad u medijima slušamo i čitamo da su doktori i medicinsko osoblje ovdje da pomažu ljudima i neke neprihvatljive prakse ne mijenjaju činjenicu da nam to trebaju biti osobe od povjerenja. Upravo zato ne smijemo šutiti kada nam se nepotrebno nanosi bol ili nas se dovodi u neugodne situacije – kako bi osigurali da se to ne ponavlja.