Vrlo često, susrećemo se s roditeljima i odraslim članovima šire obitelji koji o korištenju autosjedalica razmišljaju samo u kontekstu zadovoljavanja forme, imanja bilo kakve autosjedalice u autu, kako bi se izbjeglo plaćanje kazne u slučaju prometne kontrole.
Vjerojatno bismo i na pitanje "Kako se treba prevoziti dijete u vozilu poštujući prometne propise?" od roditelja djece dobili različite, ne nužno točne odgovore. Često se i pred djecom, kao razlog vezivanja (odraslih, ali i djece u autosjedalice) spominje izbjegavanje plaćanja kazne.
Ako je dijelu roditelja prijetnja plaćanja kazne razlog za poštivanje minimuma zakonskih propisa kojima je regulirano ovo područje – neka je barem to. Kad je osnovni motiv korištenja autosjedalice izbjegavanje kazne, roditelji često ne razmišljaju o tome da prometni propisi predstavljaju minimum nužan za osiguranje kakve-takve sigurnosti. Međutim, trebamo li zaista biti zadovoljni s osiguranjem minimalne sigurnosti djece u prijevozu?
Izbjegavanje kazne u iznosu od 500 kn za nepropisan prijevoz djeteta ne bi trebao biti razlog da se u vozilo stavi bilo kakva sjedalica, često prestara, djetetu neprikladne veličine. Žalosno je da se u takvu sjedalicu ikada posjeda dijete, koje često bude nevezano, jer "dijete se buni i negoduje" kada je vezano, ili su remenčići sjedalice djetetu na ramenima labavi i nezategnuti te stoje na ramenima posve slučajno i samo dok se dijete ne počne pomicati i izvuče se iz njih. Sve se to često događa pod isprikom da će sve biti u redu jer "ne idemo daleko, samo do vrtića ili trgovine".
Sigurnost djeteta jedini je ispravan razlog za prijevoz djeteta u autosjedalici jer, kada je to razlog, onda roditelj promišlja koju i kakvu autosjedalicu treba koristiti. Roditeljske odluke tada nisu usmjerene samo na zadovoljenje minimuma zakonskih propisa, koji su uistinu samo to - minimum minimuma sigurnosti djeteta u vozilu. Kada je roditeljima na umu sigurnost djeteta kao putnika u prometu, onda oni biraju adekvatnu, primjerenu i sigurnu autosjedalicu, u cjenovnom rasponu koji njihov kućni budžet može izdržati.
Prema odredbama članka 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojime je reguliran prijevoz djece u motornim vozilima dijete visine do 150 cm ne smijete prevoziti ako nije smješteno u posebnu sigurnosnu sjedalicu / postolje pričvršćeno za vozilo i suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice.
Ako vam je na umu samo zakonski propis i vodite se isključivo preporukom proizvođača autosjedalica (koji kaskaju preporukama za saznanjima stručnjaka koji se bave sigurnošću djece u prometu), možete se dovesti u situaciju da nehotice prevozite dijete na način da niste osigurali optimalnu sigurnost djeteta u prometu.
Nećete razmišljati je li prijevoz djeteta starog 9 mjeseci i teškog 9,5 kg u dječjoj sjedalici postavljenoj u smjer vožnje sigurno. Jer dobar dio proizvođača sjedalica u uputama nalaže da se sjedalica okrene u smjer vožnje kada dijete prijeđe težinu od 9 kg.
Ako uz to postavite autosjedalicu na prednje suvozačko sjedalo, jer vam je tako pogodnije da možete smiriti dijete, komunicirati s njime i dodati mu što mu treba, a zakon to dopušta, možete li biti sigurni da ste postupili imajući na optimalnu sigurnost djeteta?
Dijete se smije u dječjoj sjedalici voziti i na prednjem suvozačkom sjedalu, a ako se prevozi u smjeru vožnje zakon ne nalaže niti isključenje prednjeg zračnog jastuka.
Ili dijete od 19 kg prevozite u boosteru s naslonom, vezano pojasom vozila? Pritom se vodite uputama proizvođača koji je odredio da je ta sjedalica namijenjena za djecu težine od 18 do 36 kg. Iako se dijete "izgubilo" u tom boosteru i sigurnosni pojas teško da će moći zadržati dijete u sjedalu u slučaju imalo ozbiljnije prometne nesreće slijetanja vozila s ceste ili sudara vozila iz suprotnih smjerova, uputa proizvođača možda vam ulijeva dovoljno povjerenja da ne preispitujete je li dijete zbilja dovoljno veliko za ovu autosjedalicu.
Situacija u kojoj se zakonske odredbe u potpunosti poštuju, bez dodatnog promišljanja o tome što je za dijete najbolje u određenoj razvojnoj i fazi rasta, dovodi vas u situaciju da je sigurnost djeteta jedva nešto viša od one u kojoj dijete uopće nije u sjedalici.
Dojenčad i mala djeca se još i voze koliko toliko ispravno i u skladu sa zakonskim propisima, stručnim savjetima o sigurnosti djeteta u vozilu i uputama proizvođača, no već kod prijelaza iz autosjedalice grupe 0 (tzv. jajeta) u veću, a osobito kod djece od 3 ili 4 godine učestale su pogreške.
Djecu se iz "jajeta" prebrzo stavlja u veće sjedalice, najčešće u smjer vožnje (sukladno deklaraciji proizvođača da dijete u tu sjedalicu smije već s 9 kg), a jednako su opasni slučajevi prijevoza djece od 3 ili 4 godine u vozilima bez ikakve sigurnosne sjedalice, posebno na kraćim udaljenostima i u svakodnevnoj gradskoj vožnji – upravo u slučajevima kada je najveća korisnost dječjih sjedalica.
Svakom je roditelju sigurnost djeteta visoko u prioritetima, ali na žalost, premali je udio osviještenih roditelja koji razumiju važnost ispravnog korištenja autosjedalica primjerenih uzrastu djeteta. Velik je broj onih koji prevoze svoju djecu u automobilima sukladno preporukama o sigurnosti, pa samim time sigurno u potpunosti poštuju zakonske propise, ali su nesvjesni da zakonski propisi ne osiguravaju optimalnu zaštitu djece. Tragično je i da u doba lake dostupnosti informacija, ima neodgovornih i nesavjesnih roditelja kojima je prihvatljivo prevoziti dijete u naručju majke ili nevezane sigurnosnim pojasom.
Iako će i korištenje autosjedalica s motivom zadovoljenja zakonskih propisa osigurati minimum zaštite djece, pozivamo vas (roditelje i ostale odrasle članove obitelji) da se dodatno informirate o novim spoznajama i preporukama i primjereno zaštitite svoje dijete.
Autosjedalica primjerena uzrastu djeteta, koja je ispravno korištena smanjuje rizik pogibije djeteta u sudaru do 70 %, a rizik ozbiljne ozljede za više od 90 %.