Novorođenče i pupkovina

Tijekom trećeg porođajnog doba, za novorođenče je najvažniji zadatak prilagodba na život izvan majčine utrobe. Unutar maternice čudesna posteljica omogućava rad pluća, bubrega, crijeva i jetre nerođenog djeteta. Protok krvi kroz te organe minimalan je sve dok beba po prvi put ne udahne zrak - tog trenutka nastupaju velike promjene u krvožilnom sustavu.

Dok se pluća pune zrakom, unutar bebinog tijela krv se u samo nekoliko minuta usmjerava iz pupčane vrpce i posteljice te ulazi u pluća. Priroda se pobrinula da u pupčanoj vrpci i posteljici ostane zaliha krvi potrebna plućima i ostalim organima koji su tek počeli s funkcijom.

Prijelaz zalihe krvi iz posteljice u bebino tijelo odvija se postupno. Krv ulazi u bebino tijelo sa svakim trudom trećeg porođajnog doba, dok se dio krvi vraća u posteljicu između trudova. Plač i stezanje krvnih žilica unutar pupčane vrpce usporavaju dotok krvi, nagovještavajući sposobnost bebinog organizma da sam regulira transfuziju krvi, sukladno individualnoj potrebi.

Gravitacija utječe na dotok krvi na način da se optimalan dotok događa u trenutku kad se beba nalazi na ili ispod razine maternice sve do prestanka pulsiranja pupčane vrpce, što znači da je transfer krvi gotov. Proces fiziološkog prestanka protoka krvi kroz pupkovinu obično traje oko tri minute, no može potrajati i dulje, ili prestati već unutar prve minute.

Ovaj elegantan i provjereni proces koji omogućava dotok optimalne, no ne i standardne količine krvi, nepopravljivo se prekida uvriježenom praksom ranog presijecanja pupčane vrpce, obično unutar prvih trideset sekundi po porodu.

Rano prescijecanje pupkovine

Rano presijecanje pupkovine preuzeo je velik broj opstetričara kao dio aktivnog vođenja trećeg porođajnog doba, a to podrazumijeva upotrebu lijeka koji poput oksitocina uzrokuje jake kontrakcije maternice, a daje se u obliku injekcije u majčino bedro odmah po porodu. Osim ranog presijecanja pupkovine, aktivno vođenje trećeg porođajnog doba podrazumijeva i „kontrolirano izvlačenje pupkovine", odnosno povlačenje za pupkovinu kako bi što brže došlo do poroda posteljice.

Žurnost postaje u tom slučaju obavezna, budući da injekcija oksitocika u svega nekoliko minuta uzrokuje jake kontrakcije maternice koje mogu „zarobiti" još neporođenu posteljicu, te dovesti do njezinog uklanjanja operativnim putem ili rukama. Vjerovalo se također da, ako se pupčana vrpca ne presiječe prije nego započne djelovanje oksitocina, dolazi do opasnosti od prekomjernog ulaska krvi iz posteljice u bebino tijelo prilikom jakih trudova. Istraživanje ukazuje da uporaba oksitocika požuruje placentalnu transfuziju, no, sukladno toj studiji, novorođenčad nije dobila previše krvi.

Iako je cilj aktivnog vođenja trećeg porođajnog doba smanjivanje rizika od krvarenja majke, istraživanja se nisu zauzela za njegovu širu primjenu, imajući u vidu posljedicu značajnijeg smanjenja volumena krvi kod novorođenčadi.

Procjenjuje se da rano presijecanje pupčane vrpce smanjuje volumen krvi novorođenčeta za 54 do 160 ml, što predstavlja čak polovicu ukupnog volumena krvi novorođenog djeteta.

Presijecanje pupkovine prije djetetovog prvog udaha uzrokuje prijelaz krvi iz ostalih organa u pluća kako bi se uspostavila perfuzija pluća (opskrba pluća krvlju). Do komplikacija može doći ako je dijete već prethodno hipovolemično (smanjenog volumena krvi).

Podigne li se dijete iznad maternice prije presijecanja pupkovine, kao primjerice prilikom carskog reza, krv će se gravitacijom vratiti u posteljicu, što može uzrokovati smanjeni dotok krvi. Posljedica može biti rizik od respiratornih smetnji. Neke studije pokazale su da se navedeni rizik, čest kod beba rođenih carskim rezom, može smanjiti ukoliko se ne prekine proces potpune transfuzije krvi iz posteljice.

Novorođenčad kojoj se rano presiječe pupkovina gubi željezo sadržano u krvi, te se rano presijecanje pupkovine povezuje s dodatnim rizikom od anemije u ranom djetinjstvu.

Rizici preranog presijecanja pupčane vrpce

Navedene rizike od ranog presijecanja pupčane vrpce prepoznao je još davne 1801. godine Erasmus Darwin: „Još jedna od mogućih opasnosti po dijete je prerano podvezivanje i presijecanje pupčane vrpce koje se uvijek treba odgoditi, ne samo dok dijete samostalno ne prodiše, već sve do prestanka pulsiranja pupkovine. U slučaju njezinog ranog presijecanja, dijete postaje slabije no što bi trebalo biti, budući da dio krvi koji bi trebao biti u djetetu ostaje u posteljici."

U jednoj studiji dokazano je da je kod prerano rođenih beba kojima je presijecanje pupčane vrpce odgođeno za samo trideset sekundi bila smanjena potreba za transfuzijom, imale su manje problema s disanjem, bolju razinu kisika, te bolje prognoze za dugoročni oporavak, za razliku od nedonoščadi čije su pupčane vrpce bile presječene odmah po porodu.

Neke studije pokazale su da u slučaju odgode presijecanja pupkovine postoji povećan rizik od policitemije (porasta eritrocita u perifernoj krvi) te žutice. Policitemija može biti korisna, s obzirom da više eritrocita znači opskrbu tkiva s više kisika. Rizik da će policitemija uzrokovati prekomjerno zgušnjavanje krvi (sindrom hiperviskoziteta krvi), što se često navodi kao jedan od argumenata protiv odgode presijecanja pupkovine, kod zdravih je beba neznatan.

Žutica je gotovo neizbježna kad novorođenče dobije potpunu količinu krvi. Uzrokovana je prekidom normalnog dotoka krvi koji proizvodi bilirubin, pigment koji uzrokuje žutu boju kože kod beba sa žuticom. Ne postoji, međutim, nikakav dokaz štetnosti blage novorođenačke žutice. Žutica, u određenoj mjeri prisutna kod gotovo sve ljudske novorođenčadi, koju dojenje često i produžuje, može biti korisna zbog svojih jakih antioksidativnih svojstava.

Rano presijecanje pupkovine lišava novorođenče kisikom bogate krvi iz posteljice koju je priroda stvorila kako bi ostala u tijelu djeteta sve dok se u potpunosti ne uspostavi samostalno disanje. U slučaju ozbiljnih komplikacija, primjerice ako dijete ne diše samostalno nekoliko minuta, ova rezerva krvi bogate kisikom može biti spasonosna po život, no ironična je činjenica da se u slučaju potrebne reanimacije pupkovina odmah presijeca.

Ostane li pupkovina netaknuta, placentalna cirkulacija djeluje kao dovod u tijelo bebe bilo kojeg lijeka kojeg majka primi za vrijeme trudnoće, poroda ili trećeg porođajnog doba. Garrison osobno izvještava da se Narcan, kojeg bebe ponekad trebaju kako bi se smanjilo djelovanje lijekova protiv bolova koje majka primi tijekom poroda, npr. petidina (Demerol ili Dolantin), može učinkovito prenijeti putem majčinih žila tijekom trećeg porođajnog doba, razbuđujući novorođenče u svega nekoliko sekundi.

Nedavno otkriće zadivljujućih svojstava krvi iz pupkovine, posebice matičnih stanica sadržanih u njoj, pojačava potrebu da se poduzme sve kako bi je novorođenče dobilo u potpunosti. Te su stanice jedinstvene u ovoj fazi razvoja i prelaze u bebinu koštanu srž ubrzo nakon poroda, pretvarajući se u razne tipove stanica koje sačinjavaju krv.

Pohranjivanje matičnih stanica

Pohranjivanje matičnih stanica koje se trenutno provodi s ciljem popunjavanja banaka krvi za buduće liječenje djece oboljele od leukemije, uključuje neposredno presijecanje pupkovine. Čak 100 ml te čudesne krvi može se uzeti novorođenčetu i darivati onome kome je potrebna. Ovo bi moglo biti opravdanje praksi aktivnog vođenja trećeg porođajnog doba, budući da bi u suprotnom krv bila bačena, no nažalost, donacija krvi iz pupkovine nije u skladu s prirodnim tijekom trećeg porođajnog doba.

 

O autorici
Dr. Sarah Buckley je doktorica opće prakse iz Novog Zelanda, međunarodno izdavana spisateljica i zagovornica «mekih» izbora u trudnoći, porodu i roditeljstvu. Sarah živi u Brisbanu s mužem Nicholasom i trenutno je mama s punim radnim vremenom. Njena djeca: Emma, Zoe, Jacob i Maia Rose sva su rođena prirodno kod kuće.