Predstavljamo vam Janu Bosanac, jednu od najaktivnijih Rodinih volonterki u 2016. godini, intenzivno angažiranu u projektu Sigurnost djece u prometu, u sklopu kojega pomaže roditeljima odabrati primjerenu autosjedalicu i pravilno je koristiti, te educira roditelje i različite stručnjake koji brinu o sigurnosti djece u prometu.
Jana je supruga i majka dvojice dječaka - Luke i Tea.
Završila je studij muzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i radi kao učiteljica glazbene kulture u OŠ Brezovica.
Voli raditi s djecom, oduvijek ju je društvo djece više ispunjavalo nego društvo odraslih. Glazba i djeca su joj idealan spoj za posao u kojem uživa.
Prije nego li se uključila u rad Rode, Jana nije nigdje službeno volontirala. Jako dugo je plesala folklor i u KUD-u dosta pomagala oko narodnih nošnji - izrade, uređivanja i slično. To nije smatrala nekim svojim dodatnim angažmanom nego joj je do toga bilo jako stalo i zanimalo ju je. Danas na to gleda kao na prve volonterske korake, nešto što nije morala raditi, ali je željela doprinijeti općem dobru KUD-a.
Na pitanje zašto je htjela volontirati u Rodi, te kako i zašto se "zakačila" baš na autosjedalice, Jana odgovara:
Točno se sjećam kada sam i gdje prvi put čula za Rodu, forum i autosjedalice. Sjedila sam kod prijateljice, 8 tjedana trudna, pričala o roditeljstvu i svemu što me čeka. Spomenula sam prijevoz djece u autu (trebala sam roditi blizance) i kako će mi stati dvije košare otraga, na što je njezin muž skočio i rekao da to tako ne ide. Uglavnom – otišla sam od tamo sa Rodinim brošurama i uputom da si pročitam sve na forumu.
Kada sam rodila, odlučila sam da želim na neki način pomoći u kreiranju boljeg svijeta za svoje dijete i dugo sam tražila koji bi to bio aspekt u kojem bi ja mogla dati svoj doprinos. Izabrala sam autosjedalice jer imam i neku genetsku predispoziciju za tehničke stvari, jednostavno me to najviše zanimalo. Čekala sam 3 godine da mi se termin edukacije posloži u raspored i na kraju mi se san ostvario.
Teško joj je opisati što joj je sve donijelo volontiranje i na koje sve načine joj je obogatilo život.
Kada odradi pregled ili savjetovanje ili predavanje, ima osjećaj kao da bi sad mogla sve. Pomaknuti planinu ako treba. Odletjeti nekud. Ispunjena je ponosom, srećom, gleda dijete kojem je pomogla i jednostavno, srce je ispunjeno.
Jana za sad nastoji pokriti sve što stigne uklopiti u svoj raspored od aktivnosti iz područja autosjedalica. Dosta je angažirana oko Facebook stranice s pitanjima, pregledima autosjedalica, predavanjima u školama. Voli držati predavanja za roditelje (profesionalna deformacija valjda), to joj je za sad najdraže.
Dosad se nije našla u situaciji u kojoj bi joj došlo da odustane od svog volonterskog angažmana. Ni inače ne odustaje lako, a autosjedaličarska ekipa i pomisao na to koliko su već toga napravili i koliko još toga treba napraviti, daju joj dodatnu motivaciju za rad.
Jana se, kao i njene kolegice i kolege, kontinuirano educira, uvijek ima nekih novih informacija i saznanja koja treba usvojiti. Zato Jana uglavnom istražuje relevantne internetske stranice u potrazi za novim preporukama i saznanjima.
Poput mnogih drugih obitelj aktivnih volonterki i volontera, i Janina obitelj trebala je naći načina da se Janin volonterski žar i angažman uklope u obiteljsku dinamiku. Janin suprug zna mijenjati smjene na poslu kako bi ona stigla odraditi neki pregled ili predavanje. Janina djeca znaju da mama radi nešto važno i pomaže drugima, a kako i sama Jana kaže, uvjerena je da time i sami uče važne životne lekcije. Stariji sin opominje svoje prijatelje, njihove roditelje, pa čak i viče strancima po cesti da se moraju vezati.
O Rodi prije Rode
Jana je dosta dugo čitala i pisala po forumu tako da je bila jako dobro upoznata s Rodom i njezinim projektima. Bila je u stvari jako uzbuđena što dolazi u to društvo koje je virtualno poznavala. Sretna je jer joj je Rodina ekipa ispunila sva očekivanja pa čak i premašila. Ono čime je Jana fascinirana kod Rode je profesionalnost kojom se pristupa svakom zadatku. Ništa se ne radi polovično, odokativno, svaki podatak ima svoje podrijetlo u literaturi, svaki posao ima glavu i rep.
Jani nije dugo trebalo da se odluči učlaniti u Rodu - odluka je brzo pala samo je teško bilo uskladiti rasporede kako bi krenula aktivnije volontirati. Na kraju, kad se zainteresirala za konkretno područje, nije bilo teško naći vremena za volontiranje koliko je mislila da će biti. Ustvari, radila je onoliko koliko je mogla odvojiti vremena, nije osjećala pritisak da mora, već slobodu da odabere one aktivnosti koje može napraviti.
Njen dojam Rodina okruženja oduvijek je bio da se našla u okruženju koje je poticajno, ali je bila svjesna da i unutar nje mora postojati iskra koju će to okruženje rasplamsati.
Kad se konačno našla u Rodi i pronašla u autosjedaličarskoj ekipi, Jana je dočekana srdačno i prijatlejski, kao da je oduvijek dio ekipe. Janin je dojam da se sve događa u jednoj prijateljskoj atmosferi, odmah si ravnopravan ostalima i tvoje mišljenje i ideje su jednako važne. Odmah nakon edukacije, Jana je odradila svoj prvi pregled autosjedalica. Bila je pomalo nesigurna i uplašena, ali je cijelo vrijeme imala podršku pored sebe sve dok se nije ohrabrila odraditi posao sama. Od tada je uključena u sve aktivnosti koje može i stiže odrađivati, o čemu sama odlučuje.
Janina ideja i razvoj nove aktivnosti koja doprinosi sigurnosti djece u prometu
Jana je u Rodi započela jednu aktivnost koje nije bilo i koju je sama predložila i razvila - predavanja namijenjena roditeljima prvašića. Na ideju je došla sasvim slučajno. Autosjedaličarska ekipa je provela istraživanje u svibnju 2015. i bila je pod dojmom poražavajućih rezultata. Stalno je razmišljala na koji način bi baš ona to mogla promijeniti. Sjedila je u autu ispred škole u kojoj radi i gledala kako roditelji dovoze djecu i onda joj je sinulo. Otišla je razgovarati sa ravnateljem, poslala nekoliko mailova u MUP i nekako se sve pokrenulo. Sad nakon što je odradila tu seriju predavanja ima veliki poticaj nastaviti dalje. U glavi stalno vrti planove i kako ih realizirati. Veseli se jako.
Ne osjeća se kao nova Roda iako se ne osjeća niti kao "stara" Roda. Osjećaj da je skroz nova je nestao vrlo brzo upravo zato što su je "stari" autosjedaličari odmah prihvatili kao da je oduvijek tu.
A evo što o Jani kažu njene kolegice, volonterke:
Rodina autosjedaličarska ekipa dobila je odlično pojačanje kada se Jana odlučila pridružiti ekipi.
Puna je entuzijazma, ideja i želje da se situacija sa korištenjem autosjedalicama pokrene na bolje,
Neumorno traži načine da pravilne informacije dođu do roditelja kako bi njihova djeca bila sigurna u prometu.
Nasmijana i spremna za akciju, vrlo nam je vrijedan član ekipe.
Uvijek je zabavno i zanimljivo surađivati sa njom.
Mandica P.
Cijela ekipa AS i sve volonterke Rode imaju posebno mjesto u mom srcu i sve najljepše riječi za njih. Tako i naša Jana koja je svojom energijom pokazala da se sve može kada se hoće. U jako kratkom vremenu je došla do jake i dobre savjetnice za AS, Sretna sam i zadovoljna što je dio našeg tima i želim da ostanemo dugo tako. JANA je vesela i pozitivna majka, žena i prijateljica.
SuzanaZ
Od trenutka kada sam je upoznala na edukacije za Rodine savjetnice od AS ne prestajem se diviti njezinom entuzijazmu i energiji koju ulaže u svaku našu aktivnost o AS.
KornelijaC
Jana me svakodnevno iznenađuje s količinom energije koju ulaže u sve aspekte svog života. Uz svoju 4-članu obitelj i posao profesorice glazbenog, stigne uložiti veliku količinu vremena u rad za opće dobro, za našu djecu. Čini se da joj ništa nije teško i uistinu nam svima može služiti kao inspiracija. #moćnažena
AnaV
Janu sam upoznala prije godinu i pol na njenoj edukaciji. Već tada se mogao vidjeti entuzijazam i želja za osvještavanjem roditelja i ostalih u važnosti korištenja autosjedalica. Od tada, Jana neumorno radi, trudi se, savjetuje na društvenim mrežama, inicira nove ideje, drži predavanja... Uistinu ima neiscrpnu energiju i volju i svima nam je drago što ju imamo u svojoj ekipi. Nebrojeno mnogo djece se danas vozi sigurnije u svojim sjedalicama, zahvaljujući Jani.
LanaP