Je li moja beba spremna za dohranu?

Mnogi se roditelji pitaju koji je pravi trenutak za uvođenje dohrane. S jedne strane preporučuje se isključivo dojenje prvih šest mjeseci, a s druge često čuju savjete bližnjih kojima se teško oduprijeti. Generacija naših mama vrlo je rano kretala s dohranom - već oko trećeg mjeseca. Na žalost, neki još uvijek misle da ranije uvođenje krute hrane bolje navikava dijete na nove okuse i da će ono teže prihvatiti nadohranu ako čekaju do navršenog šestog mjeseca.

Što kažu stručnjaci?

Zdravstveni stručnjaci i stručnjaci za dojenje slažu se da je najbolje pričekati da dijete bude staro oko šest mjeseci prije nego mu ponudite drugu hranu. Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Svjetska zdravstvena organizacija kao i mnoge druge organizacije preporučuju isključivo dojenje, dakle bez dodataka sokova, vode, čajeva, kašica ili druge hrane, prvih šest mjeseci djetetova života. Liječnici preporučuju odgodu dohrane do djetetove navršene prve godine ako postoji obiteljska sklonost alergijama.

Koji su razvojni pokazatelji bebine spremnosti za drugu hranu?

Spremnost za krutu hranu ovisi kako o razvijenosti probavnog sustava, tako i o djetetovoj razvojnoj spremnosti. Iako zrelost probavnog sustava nije nešto što se može odrediti, istraživanja pokazuju da je razdoblje od oko 6 mjeseci dovoljno za izbjegavanje alergija i drugih zdravstvenih rizika preuranjenog uvođenja dohrane.

Spremnost za dohranu je individualna - razlikuje se od djeteta do djeteta i ne može se točno vremenski odrediti. Većina je djece razvojno spremna za krutu hranu između 6 i 8 mjeseci.

Znakovi koji pokazuju da je dijete razvojno spremno za krutu hranu uključuju sljedeće:

• Dijete može samo sjediti bez potpore.
• Izgubilo je refleks izbacivanja jezika i ne izbacuje hranu automatski jezikom iz usta.
• Dijete je spremno i voljno žvakati.
• Razvija "hvat pincete", kad prima hranu ili druge stvari između palca i kažiprsta. Korištenje prstiju i zahvaćanje hrane dlanom nisu zamjena za razvoj hvata pincete.
• Dijete želi sudjelovati u obrocima i može pokušati uhvatiti hranu i staviti ju u usta. Često su znak spremnosti za krutu hranu dugoročno povećani zahtjevi za dojenjem (ponekad oko šestog mjeseca ili kasnije), a nisu povezani s bolešću, izlaženjem zuba, promjenom rutine ili skokom u razvoju. Međutim, teško je prosuditi kad je povećana želja za dojenjem povezana sa spremnošću za krutu hranu. Mnoge (iako ne i većina) šestomjesečne bebe imaju skok u razvoju, izbijaju im zubi i prolaze kroz mnoge razvojne promjene koje uzrokuju češće dojenje – ponekad sve odjednom! Pripazite na sve znakove spremnosti kao cjeline, jer bebina povećana želja za dojenjem sama po sebi nije pokazatelj spremnosti za krutu hranu.

Kada bebine potrebe za krutom hranom ne mogu biti zadovoljene isključivo preko majčinog mlijeka?

Medicinska istraživanja pokazuju da isključivo dojenje omogućava djeci napredak prvih šest mjeseci, često i dulje. Riječima Svjetske zdravstvene organizacije: "Dojenje je najbolji način pružanja savršene hrane za zdrav rast i razvoj djece ... Nedavni osvrt na činjenice ukazuje da je isključivo dojenje prvih 6 mjeseci optimalan način hranjenja djece."

Majčino je mlijeko u prvoj godini života osnovna hrana. Pri kraju prve godine većina će djece postupno trebati više željeza i cinka nego što im može pružiti samo majčino mlijeko – tada se dodatni nutrijenti mogu pribaviti iz malih količina ostale hrane.

Neke bebe napreduju samo od majčinog mlijeka 12 mjeseci i dulje – sve dok dobivaju na težini i rastu kako treba, mlijeko zadovoljava sve njihove potrebe.

Što ako se čini da je moje dijete od 4 – 5 mjeseci razvojno spremno za krutu hranu?

Bebe s četiri ili pet mjeseci ponekad nestrpljivo žele sudjelovati u obrocima, no to ne znači nužno da su spremne jesti krutu hranu. Češće je to normalna razvojna potreba raditi sve što drugi rade. Istraživanja nam pokazuju da mnoge zdravstvene prednosti odgađanja početka dohrane do otprilike 6 mjeseci vrijede za sve bebe, ne samo za one koje nisu zainteresirane za obrok.

Dijete može na mnoge načine sudjelovati u obrocima i bez uvođenja hrane:

• Neka sjedi s obitelji za vrijeme obroka – u krilu, visokoj stolici ili stolici za hranjenje.
• Dajte bebi čašu izdojenog mlijeka. Zabavljat će se, istovremeno učeći kako koristiti šalicu. Količina od 30 – 90 ml bit će dovoljna (za čitav dan).
• Ponudite bebi gutljaj izdojenog mlijeka na slamku. Iako još ne zna piti na slamku, vi joj možete pomoći. Stavite slamku u čašu, zahvatite malo mlijeka, zatvorite gornji dio slamke vrhom prsta te dajte bebi da pije s donje strane (maknite prst s gornjeg dijela slamke kad je donji dio u bebinim ustima).
• Nudite bebi žlice, šalice, čaše, zdjele i sav ostali siguran pribor, neka se igra tijekom obroka.
• Ponudite bebi ledenu lizalicu od majčinog mlijeka ili neka žlicom jede lagano smrznuto majčino mlijeko.

Zablude o spremnosti za dohranu:

• "Beba je dosegla "magičnu" težinu". Iako je vaša beba dostigla neku "x" težinu ili udvostručila porođajnu težinu (ili koliko god bila trenutno teška) ne znači da je automatski spremna za dohranu – osobito ako je mlađa od šest mjeseci. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (kao i Hrvatskog pedijatrijskog društva) za uvođenje dohrane nakon šest mjeseci ili kasnije odnosi se i na dojenčad težu od prosjeka za svoju dob. Dobrobiti isključivog dojenja 6 mjeseci ili dulje vrijede za svu djecu, neovisno o njihovoj težini. Zrelost probavnog sustava i razvojna spremnost pokazuju je li dijete spremno za čvrstu hranu, a ne njegova težina. Zanimljivo je da se majkama preporučuje dohrana i za veliku i za malu djecu. Čak je moguće čuti obje preporuke (i argumente) od iste osobe!
• "Vaša je beba tako velika da trebate započeti s dohranom." Kad imaju veliku bebu, majkama se govori da počnu s dohranom iz različitih razloga. Nekima se govori da neće moći stvarati dovoljno mlijeka za potrebe tako velike bebe. Ovo je velika zabluda – gotovo sve majke mogu stvoriti dovoljno mlijeka za isključivo dojenje blizanaca, čak i trojki! Ako dijete doji na zahtjev, vaše će tijelo stvarati dovoljno mlijeka za njegove potrebe.Drugim se majkama govori da djetetu trebaju smanjiti unos hrane ograničavajući podoje i/ili započinjanjem dohrane jer previše jede. NE postoji NIKAKAV dokaz da će velika dojena beba postati veliko (pretilo) dijete ili odrasla osoba, a ograničavanje podoja može za dijete biti opasno.
• "Vaša je beba tako mala da morate započeti s dohranom." Jedan od argumenata za početak dohrane je "mala" beba. Ovaj argument zaista nema nikakvog smisla. Majčino mlijeko ima više kalorija od većine primjerene krute hrane i znatno više hranjivih tvari od bilo kojeg tipa čvrste hrane kojom možete nahraniti svoju bebu. Osim toga, dohrana će vrlo vjerojatno smanjiti količinu mlijeka koju vaša beba dobiva uz ostalu hranu, prije negoli povećati ukupan unos hrane. Jedna od prvih preporuka za djecu koja slabo dobivaju na težini jest smanjiti ili prekinuti s dohranom i češće dojiti.
• "Treba započeti s dohranom jer dijete ne dobiva dovoljno željeza iz majčinog mlijeka." Dodatni argument za početak dohrane jest manjak željeza u majčinom mlijeku. Majčino mlijeko ima nižu razinu željeza od formule no željezo iz majčinog mlijeka bebina crijeva puno lakše apsorbiraju i njegova je iskoristivost veća. Djeca hranjena nadomjestkom za majčino mlijeko gube željezo kroz napukline u probavnim organima koje nastaju kao posljedica oštećenja od kravljeg mlijeka. Dojene bebe ne gube ovo željezo. Tek nakon prvih šest mjeseci (čak i kasnije) bebe trebaju dodatni izvor željeza osim majčinog mlijeka. Razina željeza lako se može podići uzimanjem malih količina odgovarajuće čvrste hrane.
• "Beba treba krutu hranu kako bi duže/bolje spavala noću." Izuzetno jaka zabluda koja uzrokuje glavobolje mnogim roditeljima. Nažalost, za popularno vjerovanje kako će dijete cijelu noć spavati ako ga se navečer nahrani krutom hranom zaista nema dokaza. Mnoga se djeca i nakon prestanka dojenja noću često bude.
• "Ne započne li vaše dijete s dohranom sa "x" mjeseci, imat će problema s krutom hranom." Rasprostranjena zabluda kako će dijete odbijati drugu hranu ako je predugo dojeno ne nalazi potvrdu u istraživanjima za zdravu djecu koja se normalno razvijaju.