Kako je razvijena IYCF-E podrška u prihvatnom centru u Opatovcu
IYCE-E - skraćenica za "Infant and Young Child Feeding in Emergences", koristi se u tekstu zbog uvriježenosti umjesto "Prehrana dojenčadi i male djece u kriznim situacijama"
MBC - skraćenica za "Mother Baby Centre", Centar za majku i dijete, zaštićeno mjesto s liječnikom pedijatrom, savjetnicom za dojenje i ostalim suradnicima čija je pomoć usmjerena na trudnice, roditelje i malu djecu.
Prihvatno tranzitni centar u Opatovcu, otvoren u rujnu 2015. godine, bio je podijeljen u 4 sektora i bilo je predviđeno da osobe smještene u neki sektor ne mogu izlaziti iz njega sve do trenutka napuštanja centra, u pratnji policijskih snaga. Pazilo se na nerazdvajanje obitelji, no bilo je slučajeva kad su neki članovi obitelji mogli prelaziti u drugi sektor. Duljina boravka u centru mijenjala se tijekom vremena. Po danu je iznosila nekoliko sati, a po noći su najčešće migranti ostajali prenoćiti. Vrlo rijetko su znali ostati dulje, do 72 sata.
Na početku rada centra adaptirano se mlijeko nekontrolirano dijelilo od nekoliko organizacija već pri samoj registraciji i ulasku obitelji u centar te nije bilo zaštićenog mjesta za dojenje i pomoć majkama u prehrani.
S ulaskom UNICEF-a za pomoć obiteljima i maloj djeci, postupno se organizirala IYCF-E podrška. Uspostavljen je Centar za majku i dijete (MBC) u kojemu se pružala 24-satna podrška obiteljima s malom djecom. Nalazio se samo u jednom od 4 sektora, a pružao je podršku za djecu iz cijelog prihvatnog centra. Podršku ženama i djeci davale su savjetnice iz udruge Roda.
Prema međunarodnim smjernicama, mjesto za dojenje treba biti odvojeno od mjesta gdje se hrani adaptiranim mlijekom i u ovom prostoru je to bilo ostvareno.
Za pripremanje i dijeljenje nadomjestaka bilo je zaduženo isključivo zdravstveno osoblje iz organizacije MAGNA, jer su jedino oni imali resurse za sigurnu pripremu formule i manje ili više su mogli procijeniti kome ju treba dati. U samom kontejneru MAGNE sterilizirale su se bočice i pripremala se formula u prahu, a tu su i majke davale djetetu da pojede pripremljenu formulu ili su je nosile sa sobom u šator. Takva praksa nije preporučena, ali je u ovoj situaciji bila najbolja moguća, s obzirom na „nalete" velikog broja ljudi.
Zbog velike fluktuacije i manjka osoblja, znalo se, pogotovo na početku rada, događati da neki liječnici nisu bili dobro upoznati s IYCF-E te su se nadomjesci pripremali čim bi to majka zatražila ili čim bi dijete plakalo, bez ikakve procjene i bez konzultacija s IYCF-E osobljem u susjednom kontejneru. Ovisno o smjeni, dojenje i pravilna pomoć pri prehrani često nije bila prioritet. Ako je majka uspješno dojila, mogla je u MBC-u imati mirno mjesto za dojenje i odmor, ali ako je zatražila adaptirano mlijeko, uglavnom ga je dobila bez propitivanja.
Od početka se radilo na unapređenju IYCF-E podrške. Vikendima su dolazile Rodine volonterke, educirane savjetnice za dojenje. One su prenosile svoje znanje o podršci dojenju drugim suradnicama kroz zajednički rad s majkama, a jednako tako više utjecale na zdravstveno osoblje iz MAGNA-e da se donose bolje procjene i odluke o davanju nadomjestaka. Preko tjedna (ponedjeljak – petak popodne) stručna pomoć pri dojenju bila je dostupna povremeno.
Kako su migranti nakon ulaska u kamp bili ograničeni na kretanje isključivo u svojem sektoru, volonteri, zaposlenici i prevoditelji UNICEF-a morali su aktivno pronalaziti obitelji s malom djecom i uz dopuštenje policijskih snaga dovoditi ih u MBC. Stajali su već kod registracije, pratili ljude na ulasku, uočavali obitelji s malom djecom, obavještavali ih kakvu pomoć mogu dobiti u MBC-u i pozivali da dođu tamo nakon što se obitelj smjesti. Također su nakon smještanja ljudi u šatore prolazili po sektorima i ulazili u šatore, procjenjivali treba li nekoj majci i djetetu pomoć te im nudili odlazak u MBC. Najveći izazov u ovakvom načinu rada bilo je spriječiti razdvajanje obitelji, pošto su u MBC ulazile samo majke i djeca. Osoblje UNICEF-a bilo je odgovorno majku spojiti s obitelji i vratiti ih u njihov sektor prije dolaska prijevoznog sredstva za nastavak puta.
Ogromnu ulogu u radu svih organizacija imali su prevoditelji. Njih je bilo malo i bili su traženi istovremeno na više lokacija. Bez prisutnosti prevoditelja, suradnicima je bilo daleko teže procijeniti kojoj djeci i majkama treba pomoć i još teže objasniti zašto bi za njih bilo dobro da dođu u MBC. Ponekad je bila poteškoća to što su prevoditelji većinom bili muškarci, a trebali su sudjelovati u savjetovanju o dojenju ili trudnoći. To nekim ženama nije bilo prihvatljivo i time je bila otežana komunikacija sa savjetnicama za prehranu djeteta. Za IYCF-E podršku idealno bi bilo da se angažiraju prevoditeljice.
Od početka rada kampa u MBC su povremeno dolazile i donacije nosiljki za bebe. Suradnice u MBC-u pokazivale su majkama i očevima kako se stavljaju nosiljke, što je bila vrlo praktična pomoć ljudima s malom djecom na putovanju.