Kao aktivnost projekta MA#ME - Osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada, a kako bi pokrenula mlade buduće stručnjakinje i stručnjake na aktivan angažman u ovom području, udruga RODA je raspisala nagradu za studentske radove na temu prava i potreba zatvorenika/ca roditelja, njihovih obitelji, a posebno djece.
DJECA IZA REŠETAKA - POŠTIVANJE ILI UGROŽAVANJE NJIHOVIH TEMELJNIH PRAVA?, Antonije Bračulj jedan je od nagrađenih radova.
Do unazad nekoliko desetljeća, o ženskom kriminalitetu se nije puno znalo niti su istraživači pokazivali interes za istraživanje iskustava i doživljaja zatvorenica. Takozvani ''kriminološki mainstream'' bio je više usmjeren na područje muških počinitelja kaznenih djela, dok su žene bile odsutne u teorijskim i empirijskim proučavanjima spomenute populacije. Danas se trend mijenja. Sve se više piše o ženama koje su zatvorene u sustavima koji su se stoljećima gradili za odsluživanje kazni muškaraca. Sasvim sigurno je da se žene, za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, susreću s drugačijim izazovima nego muškarci zbog posebnosti svojih potreba (Šućur i Žakman-Ban, 2005.).
Bivanje ženom, zatvorenicom i majkom nije laka kombinacija. Žene koje su počinile kazneno djelo percipirane su kao dvostruko devijantne jer u očima javnosti ne samo da su prekršile zakon već su i prekoračile i svoju rodnu ulogu (Smart, 1976; prema Jadrešin i Mustapić, 2014.). No, u posebno su teškoj situaciji one žene koje odslužuju zatvorsku kaznu kao trudnice ili novopečene majke. One su osjetljiva populacija te su njihove potrebe zahtjevnije od potreba ostale zatvorske populacije (North, 2005.). Nefleksibilan život u zatvoru često je u konfliktu s brojnim zahtjevima trudničkog života, što se primjerice odnosi na posebnu prehranu, vježbanje, odijevanje te zdravstvenu njegu (Women in Prison Project Group, 2007.).
S druge strane, javlja se pitanje koliko se kvalitetno mogu zadovoljiti potrebe novorođenog djeteta unutar zatvorskog sustava te hoće li djetetova dobrobit više biti narušena ako bude odrastalo u zatvoru uz majku ili ako ga se odvoji od majke? O spomenutim osjetljivim i po mnogima kontroverznim pitanjima raspravlja se u brojnim istraživačkim radovima diljem svijeta (Alejos, 2005.; Hotelling, 2008.; North, 2005.; Robertson, 2008.). Nažalost, postoji jako malo onih istraživanja koji bi dali empirijske dokaze o utjecaju zatvorske okoline na odrastanje djeteta.
Bez obzira na nedostatak znanstvenih dokaza, u svijetu se prilagođavaju i izdaju brojni zakoni, mjere, povelje i inicijative kako bi se poboljšali uvjeti za odrastanje djece unutar zatvora.
Nesumnjivo je da je zatvor nepoželjna sredina za odrastanje i odgajanje djeteta, ali samo odvajanje djeteta od majke može predstavljati traumatski proces za oboje (Robertson, 2011.). Upravo zbog toga većina zemalja, uključujući i Hrvatsku, ima poseban prostor unutar zatvorskog sustava gdje djeca do određenog mjeseca života mogu ostati uz svoju majku. Nedovoljna istraženost ove tematike motivacija je za pisanjem ovog rada pri čemu će se pregledom relevantne literature i ispitivanjem stavova samih zatvorenica pokušati doći do odgovora na neka od pitanja koja nam se postavljaju.
Bez obzira žive li unutar ili izvan zatvora, djeca zatvorenika nisu počinila zločin i ne bi trebala patiti zbog kriminalnih djela svojih roditelja. Odgovornost je svih koji rade u kaznenopravnom sustavu da takvo što i osiguraju (Robertson, 2008.) zbog čega problematika djece u zatvoru svakako predstavlja veliki izazov za osoblje i organizaciju sustava (Pösö i dr., 2010.).
Prema dobivenim rezultatima provedenog istraživanja, možemo zaključiti kako su ispitanice senzibilizirane po pitanju osjetljive populacije kakvu čine zatvorenice koje rode djecu tijekom izdržavanja zatvorske kazne. Smatraju da djeca imaju dovoljno dobre uvjete unutar kaznionice, kako majke zatvorenice trebaju imati dodatne pogodnosti, kako im odgajanje djeteta unutar kaznionice može biti dodatna motivacija za promjenom te smatraju kako nije opravdano odvojiti dijete od majke. Međutim, ispitanice ne pokazuju takvu sigurnost po pitanju poznavanja uvjeta na odjelu za rodilje. Također, ispitanice nesigurno odgovaraju na pitanje bi li one same pristale da im dijete odrasta unutar kaznionice. Iako su izgleda svjesne mogućih dobrobiti odrastanja unutar kaznionice, pomisao da njihovo vlastito dijete bude zatvoreno s njima nije im prihvatljiva. S obzirom da je ovo istraživanje bilo deskriptivno i da je provedeno na relativno malom uzorku, ograničava se mogućnost interpretacije i generalizacije rezultata. Stoga, dobivene rezultate je potrebno razmatrati kao polazišnu točku i smjernice za daljnja istraživanja položaja djece i njihovih majki unutar zatvorskog sustava.
Potrebno je provesti još puno istraživanja i ostvariti puno promjena kako bi se približili odgovorima na brojna pitanja koja se postavljaju na temu provođenja prvih godina djetetova života u zatvoru.
Nadalje, potrebno je razviti sustav koji je osjetljiv na potrebe djece te koji bi pridonosio poboljšanju pozicije djeteta unutar zatvorskog sustava. Potrebno je da se djeca u sustavu učine vidljivijima ne bi li se lakše prepoznale njihove potrebe i prava, ali i kako bi se uvidjelo na koji način zatvorsko okruženje utječe na odrastanje djeteta. Djeca su često u zatvorskom sustavu ''nevidljiva'' te se o njima ne vodi sustavna i detaljna evidencija. Ulazak djeteta u zatvor bi se trebao bilježiti kao i ulazak zatvorenika kako bi se prevenirala spomenuta nevidljivost u sustavu (Robertson, 2008.).
Jako je teško prosuditi je li odrastanje u zatvoru uz majku u skladu s najboljim interesom djetetom (Pösö i dr., 2010.). Djeca koja odrastaju unutar zatvora ne bi trebala imati narušen fizički, emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj. Očuvanje svih navedenih čimbenika zdravog razvoja može se postići ukoliko s djetetom, unutar zatvora, radi educirano osoblje.
Djetetov razvoj bi trebalo nadzirati uz pomoć liječnika, socijalnih radnika, psihologa i drugih stručnjaka koji bi djetetu omogućili maksimalan razvoj potencijala (Williems, 2002).
Važno je osigurati djetetu sigurno okruženje koje neće nalikovati na ono zatvorsko te je poželjno da dijete povremeno bude okruženo i drugim članovima obitelji. Kontakti s obitelji i važnim osobama van zatvora ne služe samo za razvoj djetetovih socijalnih vještina i osjećaja pripadnosti nego i za postupnu prilagodbu djeteta na vanjski svijet.
1.38 MB 39
