Europski sud za ljudska prava donio presudu u slučaju Dubska

Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava donijelo je danas presudu u slučaju Dubska protiv Češke Republike. Već smo pisali o ranijoj odluci Suda ovdje. Sud je potvrdio da su ženska prava u porodu zaštićena člankom 8 Europske konvencije za ljudska prava, naglašavajući zaštitu ljudskih prava koja bi žene rodilje trebale uživati.

Ali u razočaravajućoj i slabo objašnjenoj presudi, Sud je zaključio da češka vlada nije bila obvezna urediti da je primaljama omogućeno prisustvovati porodima žena kod kuće, usprkos značajnom negativnom učinku koje ovo može imati na sigurnost i dobrobit žena koje rađaju. Sud je prihvatio da je briga u češkim bolnicama bila upitna te od češke vlade očekuje svoje zakone i prakse drži pod "neprestanom revizijom kako bi osigurao da oni odražavaju medicinske i znanstvene razvoje pri čemu trebaju u potpunosti poštivati ženska reproduktivna prava".

Pet sudaca razilazilo se u mišljenju, izražavajući zajedničko mišljenje koje se ne slaže s presudom Velikog vijeća. Ti su suci smatrali da češki sustav učinkovito primorava žene da rađaju u bolnicama i da se ono ne može opravdati ni jednim drugim javno-zdravstvenim argumentom. Zabilježili su opservacije Odbora CEDAW-a o neučtivim i uvredljivim praksama u češkim bolnicama. Kao što su rekli, citirajući odluku Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva u slučaju Montgomery, "superiorno postupanje i takvi stavovi među zdravstvenim osobljem ne bi se trebali uzimati olako, budući da bi oni mogli tvoriti kršenje individualnih prava na samoodređenje koje jamči Konvencija".

Ova presuda je promašena prilika da se pruži odgovarajući, sigurni izbor češkim ženama. Žene koje rađaju u opstetricijskim odjelima u Češkoj Republici suočavaju se s rasponom nesigurnih praksi koje krše njihova prava, što znači da je nekima izbor rađanja u vlastitu domu jedini način da izbjegnu degradirajuću, bolnu, usamljenu i nehumanu brigu.
Rutinske prakse u tim odjelima uključuju: odvajanje od djece, manjak pristupa objektima koji podržavaju psihološki porod, nesudjelovanje u donošenju odluka u brizi za žene, rutinsku epiziotomiju, manjak opcija olakšavanja boli, rađanje bez partnera, osim ako se ne plati dodatna pristojba. Bez reguliranih i od strane države podržavanih pristupa porodu izvan bolnica vjerojatno će se neke žene osjećati primorane rađati bez medicinske pomoći. Kada su porodi u bolnicama, koju podcjenjuju osnovno žensko dostojanstvo, jedina opcija, onda su značajni sigurnosni problemi na kocki.

Za žene u Engleskoj presuda nema nikakav utjecaj na njihovo pravo da biraju gdje će roditi. Izbor mjesta poroda sadržan je u politikama i praksama i poduprto nedavnim izvještajem Nacionalne revizije materinstva. No, za žene u istočnoj Europi ovo će stvoriti značajan zaokret koje će aktivisti/aktivistkinje, majke i zdravstveni radnici morati predvoditi s jasnim ciljevima kako bi umanjile štetu.
Dobro je da se diljem Europe diže buka oko porodničkih prava i da se razmišlja kako ih promovirati. Sve će više slučajeva zlostavljanja tijekom poroda bez imalo sumnje stići do Suda, a druge će njegove odluke (kao na primjer Konovalova protiv Rusije) dalje vrijediti, robusno pridržavajući se ženinog prava da odluči o svom porodu.

S obzirom na prisilno neslaganje i na zahtjev Suda da vlada drži korak s promjenama, malo je vjerojatno da će ovo biti zadnje riječi o porodu kod kuće u Češkoj Republici.