Dob žene kao faktor uspjeha IVF-a

Žene se rode sa svim jajnim stanicama koje će u životu imati. Od pojave menarhe - prve menstruacije, jajne stanice se neprestano troše svaki mjesec, sve dok njihov broj u ženinim jajnicima ne padne ispod kritične razine. Od tada funkcija jajnika počinje opadati te žena lošije reagira na primjenu lijekova za stimulaciju jajnika. Ovaj stadij u ženinom reproduktivnom životu nazivamo klimakterijem.

Klimakterij nagovještavaju pojave kao što je povećanje koncentracije FSH u krvi i opadanje inhibina B mjerenih u ranoj folikularnoj fazi spontanog ciklusa (3. dan ciklusa). Ovaj proces traje nekoliko godina (otprilike 4-6 godina), sve dok se prividno sve jajne stanice ne „potroše". Menstruacija i ovulacija postaju sve rjeđa pojava, da bi se naposljetku potpuno prestale pojavljivati. Trenutak kad prestane pojava menstruacije i ovulacije zove se menopauza.

Vrijeme kad će se pojaviti klimakterični simptomi različito je od žene do žene.

Na pojavu klimakterija i menopauze utječu faktori kao što su npr.:

• nasljeđe
• izloženost toksinima iz okoline
• izloženost radijaciji
• bolesti
• lijekovi
• zdjelična upalna bolest koja je povezana s nastankom opsežnih priraslica oko jajnika koje onemogućavaju normalnu cirkulaciju u jajniku.

Kako žena stari i prelazi 30. godine života, tako i kvaliteta njenih jajnih stanica progresivno opada te je sve manja vjerojatnost da će stanice biti zdrave i normalne i da će se od njih razviti embrij s normalnim brojem kromosoma i normalnom genetskom strukturom. Embriji žena preko 30 godina često su aneuploidni (kojima broj kromosoma odstupa od normalnog broja; op. prev.). Za primjer, u 35. godini života žene približno će se 1 od 4 oplođena jajašca, razviti u embrij s abnormalnim brojem kromosoma. Oko 50% embrija dobivenih od žena iznad 40-te godine života, bit će aneuploidno. U 43. godini aneuploidija je prisutna u otprilike 2 od 3 embrija, a iznad 45. godine pojavnost aneuploidije penje se na 70-80%.

Priroda se pobrinula za očuvanje vrste pa zbog toga, sistemom prirodne selekcije, u većini slučajeva ni ne dođe do implantacije nepravilnih embrija ili se dogodi da se implantiraju na nekoliko dana ili tjedana, ali budu pobačeni u prvom tromjesečju trudnoće. Ponekad se i prirodi dogodi greška pa omogući i nepravilnom embriju razvoj sve do poroda, kao što je to slučaj kod rođenja djeteta s npr. Downovim sindromom.

Rizik od pojave aneuploidnog zametka povećava se s godinama starosti. Ova činjenica objašnjava razlog porasta broja žena kod kojih je prisutna neplodnost, pobačaji te povećanje broja djece rođenih s teškoćama u razvoju. Sve nabrojeno češće se javlja kod žena koje su zatrudnjele nakon 35. godine. Ove činjenice nam također pomažu da objasnimo zašto uspjeh u liječenju neplodnosti progresivno opada, kako se povećavaju godine starosti žene u postupku.

Kako se simptomi klimakterija obično pojavljuju nakon 40. godine života, mnogi liječnici pogrešno pripisuju lošu kvalitetu jajašca ili embrija, smanjenoj sposobnosti jajnika da reagira na lijekove za stimulaciju, a kao opravdanje za svoje objašnjenje služe se pojavom porasta nivoa FSH u krvi. No jednostavno, žena iznad 40 godina, koja je ušla u klimakterij, ne samo da će proizvesti manje folikula i jajašaca i uz visoke doze lijekova za stimulaciju, nego će zbog njenih godina i veći postotak njenih jajašaca i embrija imati kromosomske abnormalnosti. Sukladno tome i šanse da žena te dobi zatrudni vlastitim jajnim stanicama biti će smanjene.

Žena koja ima preko 40 godina, koja se podvrgava IVF postupku, a nije ušla u klimakterij, može proizvesti više jajašaca i embrija. Ona će također imati i više raspoloživih jajašaca i embrija od kojih će se moći odabrati i više kvalitetnih embrija i blastocista za embriotransfer.

Treba istaknuti da kvaliteta embrija ili blastocista utječe više na pojavu višeplodnih trudnoća, nego što na to utječe broj embrija ili blastocista koje su vraćene u maternicu embriotransferom.

Ženi koja ima više od 40 godina, zbog svega navedenog, trebat će vratiti veći broj embrija ili blastocista u maternicu, bez bojazni od veće vjerojatnosti za pojavljivanje višeplodnih trudnoća.

Žene čiji su jajnici rezistentni na lijekove za stimulaciju ili su starije, trudnoću mogu ostvariti doniranom jajnom stanicom mlađe žene.

Starenje žene, a s tim povezano i progresivno smanjenje prirodne plodnosti, kod žene stvara osjećaj da što prije treba ostvariti zdravu trudnoću, prije nego joj prođe idealno vrijeme. Progresivno opadanje broja uspješnih IVF postupaka koje započinje nakon 35. godine, naglo se ubrzava nakon 40. godine. No, ne znači da žene ove dobi automatski trebaju misliti kako zbog godina neće uspjeti.

Pojava novih tehnologija omogućit će nam da već rutinski napravimo biopsiju embrija starog 3 dana, analiziranjem njegove jedne uklonjene stanice, kako bi ju podvrgli predimplantacijskoj genetskoj dijagnostici (PGD) da bismo otkrili prisustvo aneuploidije kod embrija. Zdravi embriji, nakon PGD, se uzgajaju još dodatna 2 ili 3 dana, kako bi se omogućio kasniji transfer zdravih blastocista i povećala vjerojatnost za trudnoću.

Također i novi pristupi stimulaciji jajnika kao i pojava naprednijih metoda uzgoja embrija i blastocista, značajno poboljšavaju uspješnost IVF postupka za žene između 35. i 43. godine.

Za žene koje ne mogu proizvesti vitalna jajašca, doniranje jajnih stanica mlađih žena, može ukloniti barijeru godina i menopauze, kako bi i one došle do željene trudnoće.

Jajašce koje ima najvišu ocjenu kvalitete pripada ženi staroj 32 godine.
Jajašce, oocita, nalazi se u sredini slike. Oko jajašca nalazi se mnoštvo kumulus stanica iz folikula jajnika.

Ovo je jajašce niske kvalitete a pripada ženi staroj 41 godinu. Vidljivo je da je jajašce nepravilnog oblika i tamno.

 Dob žene i Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji

U Republici Hrvatskoj od srpnja 2012. na snazi je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji određuje dobnu granicu od 42 godine života. Nakon toga žena više ne može ići u postupke financirane sa strane HZZO-a, osim u iznimno opravdanim situacijama.

Zakon je ostavio mogućnost liječnicima da sami odrede iznimke odnosno „osobito opravdane zdravstvene razloge", no praksa je pokazala da se danas u Hrvatskoj praktički niti jedna žena ne smatra iznimkom, ma koliko dobri njeni nalazi bili.

Iznimkom se ipak smatraju parovi koji su zbog liječenja teških malignih bolesti bili onemogućeni u liječenju neplodnosti.