Dojeći tata

Tatin je zadatak preuzeti posao savjetnika za dojenje kad mama i dijete dolaze kući iz bolnice. Na kraju, otac je taj koji će jedini biti na raspolaganju odgovarati na pitanja i nedoumice u 3 ujutro.

Mnoge se majke bore sa samopouzdanjem kada je riječ o dojenju: one sumnjaju u djetetovu želju za dojenjem, sumnjaju u potporu svoje obitelj u vezi dojenja, a najviše sumnjaju u sebe i svoju sposobnost dojenja. Nova majka je nesigurna u sebe gotovo svaki dan, a njezino poljuljano samopouzdanje lako može dokrajčiti sumnjičavi otac.
Kada kažete nešto glupo poput: "Ne znam, draga, možda bismo mu trebali dati bocu", upravo ste smanjili šansu uspješnog dojenja vašoj obitelji.
Ako ste pročitali do ovdje i još uvijek ste sa mnom, vrijeme je da naučite kako dojiti.

Kada dijete treba jesti?

Prva stvar koju morate shvatiti je ta da u svim mojim godinama rada s obiteljima, nikada nisam upoznao dijete koje je pročitalo pravilnik o ponašanju prije rođenja. Suprotno onome što će vam većina knjiga o djeci reći, dijete obično ne siše po deset minuta na svakoj dojci, svaka dva do tri sata. Kakve su to gluposti - djeca se ne rađaju sa satovima i ne gledaju na sat!

Kada je dijete pod stresom – zbog gladi, hladnoće, mokre ili pokakane pelene, boli ili usamljenosti - ono će vam to pokazati nekim vrlo predvidljivim znakovima. Zgrčit će svoje ruke i noge i spojiti ih. Savit će koljena i prekrižiti noge ili spojiti pete - to se zove umirujuće ili samosmirujuće ponašanje. Počet će okretati glavu i možda sisati ručice. Prije ili poslije, počet će se komešati i na kraju i plakati. Sve su to znakovi stresa. Ponekad će biti gladno, možda žedno, ponekad usamljeno, ali kada radi ove stvari, traži od vas da ga podignete i pobrinete se za njegove potrebe. (Ako ga već nosite, tada će svojim pokretima početi tražiti maminu dojku koja je, osobito u prvim tjednima života, čarobno rješenje za sve.)

Budući da nećete znati što želi ako ga samo gledate, uvijek preporučujem da počnete u kuhinji – prvo ponudite dojke. Ako je dijete gladno, prihvatit će dojku kada mu je majka ponudi. Nikada na glas ne inzistirajte na tome da dijete "mora biti gladno" samo zato što je prošlo dosta vremena otkad je jelo. Isto tako, nemojte automatski pretpostaviti da ne može biti gladno samo zato što je jelo prije samo sat vremena. Djeca su nepredvidljiva i kada majka ponudi dojku, dijete će je u pravilu prihvatiti i kada je gladno, ali i kada je žedno, treba utjehu i smirenje.

U pravilu, novorođenčad siše 8 do 12 puta na dan, obično tri do četiri puta u razdoblju od četiri sata. Neka djeca tada odspavaju tri do četiri sata i počnu iznova, a druga sišu češće i kraće i imate dojam kao da nikada ne spavaju. Znajte da ne postoje dva djeteta koja jedu po istom rasporedu, ali budite sigurni u jedno: u svim ovim godinama, nikada nisam vidio da dijete stvarno jede po deset minuta na svakoj dojci, svaka dva do tri sata.

 

Kako dijete jede?

To je teško pitanje: svako je dijete drugačije, baš kao što je i svaka odrasla osoba drugačija. No postoji nekoliko jednostavnih načela koje možete pratiti: kada je dijete spremno za sisanje i u "kuhinji" je, ispružit će ruke, namjestit će se uz dojku i (najčešće) jako otvoriti usta i uzeti dojku duboko u usta. Čvrsto će ju primiti, sisat će u sljedovima, brzim gutljajima nakon kojih slijedi kratka pauza i usporenije, ritmično sisanje s pauzama za gutanje - možda ćete čuti zvuk gutanja - i tada opet u krug.

Ponekad ćete pomisliti da spava, budući da mirno leži na prsima držeći dojku u ustima. Nemojte se zavarati: djeca ponekad ne spavaju na dojci - odmaraju i čekaju da se njihov obrok slegne u želucu. Ja volim reći, "samo studenti i vojnici vole potegnuti.", svi ostali popiju nekoliko malih gutljaja, odlože svoje piće, a zatim počnu ispočetka. Nemojte očekivati da će dijete ispočetka imati snage potegnuti sve mlijeko i brzo završiti; novorođenčad obično siše dulje.

Kad je vaše dijete na majčinoj dojci, trebate biti sigurni da je dobro primilo dojku i da dobro prenosi mlijeko u usta (da učinkovito siše). Svaki put kad dijete uhvati dojku, možete provjeriti znakove da ju je dobro primilo (i pomoći majci bolje namjestiti dijete na dojku, ako dijete nije dobro prihvatilo dojku isprve):

• Nos i brada dodiruju dojku – dijete bi trebalo ugurati svoje lice duboko u dojku. Ne morate pomaknuti dojku od djetetovog lica. Ako to učinite, izvući ćete bradavicu djetetu iz usta ili promijeniti oblik bradavice (dojke) u ustima. Nema potrebe da se bojite da će se ugušiti na dojci. Prvo, ne zaboravite, dijete ima nagone za preživljavanjem i ako ne može disati, samo će ili okrenuti glavu ili ju povući od dojke. Drugo, jeste li ikada primijetili nabore bočno od nosa i kako se protežu do vaših očiju? Jeste li ikada primijetili da postoji jamica tik uz očne duplje? To je kontinuirani protočni kanal iz nosa do strane glave koji ja nazivam "sistem djetetove disalice." Zrak ide iz nosa do očiju, ispod očiju i van sa strane glave. Ako mi ne vjerujete, stavite svoje lice pod vodu, pokrijte ga rukama, i pušite zrak kroz nos - vidjet ćete kako zrak ide van uz stranu glave;
• Puni, okrugli obrazi bez rupice na licu - ako su djetetu usta puna dojke, obrazi su puni dojke. Ako vidite rupice na obrazima ili nabore oko usta, znači da nema dojku duboko u ustima. Kad su mu usta napola puna, od praznog se prostora stvara vakuum, a to majku boli.
• Širom otvorena čeljust - dojenče ima mala usta, a mora ih otvoriti JAKO široko da mu velik dio tkiva areole i cijela bradavica budu duboko u ustima.Pripremite se: dobili ste priliku nešto izmjeriti. Ako mjerite kut od nosa do uha i sve do brade, kut bi trebao biti od 60-90 stupnjeva. Preporučujem da koristite svoje prste - stavite jedan prst na djetetov nos, dlan na uho, a drugi prst na bradu, i izmjerite taj kut. Četrdeset i pet stupnjeva su zatvorena i prazna usta, a to boli!
• Bez boli –BEZ BOLI!BEZ BOLI! BEZ BOLI! Jesam li spomenuo da dojenje ne bi trebalo boljeti? Bolne bradavice u početku dojenja su se smatrale normalnim i neizbježnim. To je mit čije je vrijeme odavno prošlo. Nove spoznaje anatomske strukture bradavice i areole pokazuje da nema masti ili jastučića u bradavici i da su svi jastučići na području areole. Kad dojenče uhvati bradavicu svojim ustima ili jezikom, mama će osjetiti bol, a to je upravo ista stvar koja će se dogoditi ako stisnete (uštipnete) bradavicu palcem i kažiprstom. Štipanje bradavica je uvijek loša stvar. Ne samo da će dijete povrijediti svoju majku, nego neće biti ni u stanju učinkovito izvući mlijeko. Kada stisnete bradavicu, savijete kanaliće kroz koje protječe majčino mlijeko. Baš kao i bilo koja druga slamčica, ako ju savijete, ne možete iz nje piti. Ne dopustite da dijete savije te kanaliće ili uštipne bradavicu ustima. Ako mamu boli bradavica, potrebno je odmah ispraviti hvat, a ako ne možete, trebate se obratiti savjetnici za dojenje što prije moguće.
• Ispupčene usnice, gore i dolje - da bi dijete moglo uhvatiti dojku duboko u usta, morat će raširiti usnice dok ne otvori usta dovoljno široko. Isplazit će jezik i njime gurnuti donju usnu prema dolje i uviti svoje usne oko areole. Ako postoji problem s hvatom, često je stvar u tome da donja usnica nije dovoljno izbočena i izvrnuta prema van. Kada je dijete pravilno postavljeno na dojku, ne možete vidjeti njegove usnice. Znajte da, ako je sve ostalo u redu, usnice su vjerojatno u redu. No, ako je bradavica bolna, ako su prisutne jamice na obrazima, ili uska čeljust, trebat ćete pomoći svom djetetu da otvori usta i gurne donju usnicu i jezik van.

Kako pomoći svom djetetu da nauči dobar hvat? Ovo su koraci za ispravljanje lošeg hvata:

• Nakon što je partnerica udobno smještena u položaj za dojenje (koji voli) i drži dijete, stavite ruku na djetetova leđa i nježno ga gurnite prema dojci.
• Dosegnite između brade i dojke i lagano povucite prema dolje djetetovu bradu kako biste potaknuli refleks traženja bradavice (rooting refleks - kada dijete poškakljate po obrazu te ono okrene lice u smjeru škakljanja, otvara usta i traži bradavicu).

Promatrajte: Funkcionira li to? Otvara li se čeljust, pune li se obrazi i zaokružuju, jesu li usnice izbočene, a bol nestaje?
Pustite bradu, neka dijete siše i promatrajte hvat.
Ako zaključite da je hvat loš ili partnericu boli dok dijete siše, pokušajte ponovno: ponovite prva četiri koraka dva ili tri puta da vidite ako možete pomoći partnerici i djetetu u ispravljanju lošeg hvata.

(Dijete od dojke odvajajte uvijek tako da postavite mali prst u kut usana djeteta, kako biste oslobodili vakuum.)
K vrapcu! Trebat ćemo ga odvojiti od dojke i pokušati ponovno. Ako ne može ispraviti hvat, trebat će vam korektivne mjere. Kad je mama već iscrpljena, tata može uzeti dijete i smiriti ga, a zatim potaknuti „rooting reflex" bez dojke, dodirujući usnice djeteta da bi potaknuo JAKO široko otvaranje usta i zatim pomoći majci u vraćanju djeteta natrag na dojku.

Ovi bi koraci gotovo uvijek trebali pomoći riješiti loš hvat. Vrlo rijetko, može se dogoditi da, iako ste učinili sve kako treba, vaše dijete neće ispravno prihvatiti dojku. Možda je odlučilo spavati, a ne jesti, možda je prenadraženo ili možda samo treba iskusnu ruku da mu pomogne. Dajte mu pauzu, neka odmori sat, sat i pol pa pokušajte ponovno. Ako ikada prođe 24 sata, a da je bez hrane, odmah potražite savjetnicu za dojenje. (Ako niste sigurni dobiva li dijete dovoljno mlijeka, pratite količinu mokrih i pokakanih pelena u 24 sata. One će vam dati odgovor na pitanje dobiva li dijete dojenjem dovoljno mlijeka. Kada dijete redovito ne puni pelene, a dobrog je općeg stanja, konzultirajte se s patronažnom sestrom, savjetnicom za dojenje ili nazovite Rodin SOS telefon za dojenje.)

 

Kada je dijete završilo jesti?

Kad je dijete sito, opustit će ruke, pustiti dojku, odmaknuti se od nje i pasti u dubok san koji zovem "mliječna koma". Zapamtite, vaše dijete ne zna za vrijeme i ne koristi sat. Neka djeca će se najesti u roku 10 do 15 minuta; nekima će trebati 45 do 60 minuta. Ne postoji jednostavan način da izmjerite koliko dijete pojede kad je na dojci, ali znajte da je stvarna količina koju posiše nevažna, gledano po jednom podoju. Ono što je važno je da ide na prsa zainteresirano za hranjenje te da se odmakne zadovoljno, opušteno. Dijete koje je zadovoljno nakon hranjenja, koje postojano raste, izgleda zdravo i općenito je sretno, te redovito puni pelene, gotovo sigurno dobiva dovoljno hrane. Briga broj jedan novih majki je da ne proizvode dovoljno mlijeka. Pokušajte se ne brinuti o tome, nudite dojku djetetu, a ono će uvijek imati dovoljno za jesti.

Kad vas ulovi nesigurnost ili ne znate kako razuvjeriti partnericu u njenoj nesigurnosti oko količine mlijeka i uspješnosti dojenja, podsjetite je na jednostavna pravila: dijete ima neometan i neograničen pristup dojkama, aktivno siše barem 8 (optimalno 10-12 puta tijekom prvih tjedana), ima dobar hvat i tijekom podoja majka i vi vidite ili čujete periode gutanja, dijete redovito puni pelene i ima dovoljno mokrih i pokakanih pelena u 24 sata, barem dio dana ili barem dok ga nosite, doima se zadovoljno (neka djeca odbijaju sama ležati i preferiraju da ih netko nosi, što je u potpunosti u redu, nemojte misliti da s djetetom nije nešto u redu ako plače kad ga spustite, a zadovoljno je i smireno dok ga držite u naručju, slobodno ga nosite, u naručju poznate odrasle osobe se osjeća najsigurnije.)

 

Dakle, sada imate: dojenje iz muške perspektive

Očevi su moćni saveznici koji pridonose uspjehu dojenja. Nemojte dopustiti sebi da budete isključeni iz tog perioda u životu vašeg djeteta. Proučavajte i učite, zavrnite rukave, i udubite se u igru. Vaša obitelj ima puno bolje šanse za uspjeh ako aktivno podržavate dojenje i stvarno pomažete mami dojiti.

 

Seks i dojenje

Sada kada smo pokrili hranjenje, pričajmo o seksu tijekom perioda dojenja. Možda se bojite pitati pa ću vam reći. Dojenje – ali i samo roditeljstvo - utjecat će na vaš seksualni život. Oboje trebate znati da neke majke imaju povećan libido, zahvaljujući oksitocinskim skokovima, dok druge imaju smanjen libido, zahvaljujući prolaktinu i smanjenom estrogenu. Očevi se mogu suočiti s problemom Madonninog kompleksa te početi gledati partnericu samo kao majku. Sve to utjecat će na vaš seksualni život.

Važno je za oba roditelja da shvate da su svi aspekti roditeljstva zahtjevni fizički rad s kratkim periodima sna isprekidanih novorođenčetom koje zahtijeva pozornost u nezgodno vrijeme. Mama će trebati stalnu podršku i pomoć od svog partnera. Što više pomoći može dobiti od njega, to će više energije imati za druge aktivnosti. Drugim riječima, "Moraš dati malo da dobiješ malo."