Imati kućnog ljubimca za mnogu djecu znači i suživot s bićem koje im znači jednako kao i svaki drugi član obitelji. Dio kućnih ljubimaca će za njihova djetinjstva zatvoriti svoj životni ciklus – od rođenja i dolaska male životinje u kuću do starosti, brige i odlaska u vječnost. Koliko god to bilo teško za dijete, to je prilika da se prvi put suoči s pojmom konačnosti života.
Za većinu djece, prvo pravo suočavanje sa smrću događa se kad umre njihov kućni ljubimac. Iako su reakcije djece različite s obzirom na dob, ono što sva djeca u tim trenucima trebaju jesu razumijevanje njihove tuge, ljubav i podršku.
Svaka osoba bez obzira na dob osjeća tugu kod suočavanja s gubitkom nekog koga voli, reakcije mogu biti vrlo različite, važno je znati da su sve reakcije u redu i treba ih prihvatiti kao dio procesa žalovanja. Djeca svoju tugu teško mogu izraziti riječima, umjesto toga mogu se ponašati agresivnije, početi ponovno mokriti u krevet, razviti separacijsku anksioznost i sl.
Kako djetetu reći? Planirajte trenutak, ali ne čekajte unedogled. Smjestite dijete u zagrljaj, mirnim i tihim glasom recite mu istinu, neka uz vas budu i drugi članovi obitelji. U objašnjavanju smrti nemojte se upetljati u previše medicinskih i znanstvenih detalja, djeci je potrebno reći da životinja sad više ne vidi, ne čuje i ne miče se, da je smrt trajno stanje i nije moguće da se kućni ljubimac ponovno vrati. Nemojte djetetu reći da je ljubimac zaspao, na taj način dijete ćete samo dodatno zbuniti – san nije konačno stanje i dijete zna da se iz sna budi,ili ne... tako je moguće razviti i strah od odlaska na spavanje. Prirodnu smrt je lakše objasniti i prihvatiti malom djetetu, nego eutanaziju. Eutanaziju objasnite jednostavnim riječima – doktor će dati životinji injekciju koja će joj pomoći da ne osjeća bol i lakše umre.
Nježno izrečena istina puno je bolji način.
Posebno maloj djeci (predškolske dobi) to će trebati objasniti i nekoliko puta jer njihov koncept svijeta još uvijek ne poznaje pojam konačnosti. Nije potrebno dijete štititi i lagati mu, to je trenutno olakšanje, ali u konačnici dovodi do pojačanja neugodnosti, zbunjenosti ili čak gubitka povjerenja u vas. Dijete će vas vjerojatno pitati od čega je umrla životinja, je li ono nešto skrivilo, može li ono nešto učiniti da se ljubimac vrati ... na takva pitanja odgovorite jednostavno i iskreno.
Neka dijete osjeti i vašu tugu, sasvim je u redu da ste svi tužni kad ugine kućni ljubimac. S vašim djetetom možete zajedno nacrtati nešto za ljubimca, urediti prostor za sjećanje na njega i sl. Prisjetite se zajedno lijepih trenutaka.
Nije najbolje rješenje odmah nabaviti novog ljubimca, dopustite sebi i djetetu vremena da odtugujete i donesete odluku kakvog novog ljubimca želite zbog njega samog. Prerano nabavljanje novog ljubimca može otežati proces povezivanja novog člana obitelji s djetetom.