Prehrana u trudnoći - istraživanja dr. Brewera

Prehrana u trudnoći – nije neka mudrost, zar ne? Tko bi rekao da se radi o kontroverznoj temi? Rasprave o zdravoj prehrani u trudnoći ne jenjavaju. Dok jedni kažu da ono što trudnica jede neće imati nikakvog utjecaja na trudnoću, drugi tvrde upravo suprotno. Što bi, dakle, trudnica trebala jesti?

Bilo je mnogo istraživanja na u temu, ali su ona, izuzev istraživanja o utjecaju folne kiseline, obustavljena negdje osamdesetih godina, kada se fokus prebacio na lijekove kao univerzalnom receptu za liječenje svih bolesti. Istraživanja nisu tada bila prihvaćena od šireg kruga liječnika i znanstvenika, jer nisu mogla obuhvatiti kliničke studije. Ne bi imalo smisla, niti bi bilo etično, izgladnjivati grupu trudnica kako bi se dobila kontrolna grupa. Istraživači su postupili logički tako što su kao kontrolnu grupu uzeli prethodne prehrambene navike trudnica i životne okolnosti. Rezultati su bili zapanjujući.

Dr. Thomas Brewer uspio je potpuno iskorijeniti preeklampsiju u populacijama u kojima je prije istraživanja zabilježen podatak o učestalosti preeklampsije u više od 40% trudnoća. Savjetovao je ženama da se hrane zdravo, raznovrsno, dobro uravnoteženom hranom visoke kakvoće, s primjerenim proteinima i kompleksnim ugljikohidratima. Savjetovao im je također da piju vodu koliko žele, da koriste sol u količinama koje same odrede i da izbjegavaju lijekove. Nažalost, nacionalni instituti za zdravstvo nisu željeli objaviti rezultate te studije, jer nije bilo moguće napraviti klinički kontroliranu studiju.

U čemu je, dakle, problem s prehranom u trudnoći? Standardna medicina ne vjeruje da se žene moraju hraniti na takav način. Liječnici uporno tvrde da su uzroci preeklampsije nepoznati i trude se pronaći „čudesan lijek" ili razlog kako bi riješili misterij.

S obzirom da tako učestala i smrtonosna bolest mora imati racionalnu, znanstveno utemeljenu etiologiju ili uzrok, razvile su se mnogobrojne teorije, no one nisu obuhvaćale lošu prehranu u kasnoj trudnoći, jer su privatne farmaceutske tvrtke užurbano tražile „čudesan lijek" za liječenje znakova i simptoma te još „misteriozne", enigmatične, kriptične „antikne bolesti". Svi ti pokušaji koji su se temeljili isključivo na lijekovima, a nisu uzimali u obzir prehranu, nisu bili osobito uspješni.

Takav stav ujedno znači i da većina trudnica ne dobiva nikakve savjete o prehrani u trudnoći. Očajnički pokušaji liječenja preeklampsije, kao što je uzimanje diuretika, izbjegavanje soli i restrikcije u povećanju težine, samo pogoršavaju problem, jer smanjuju ionako smanjeni volumen krvi, koji je neophodan (hipovolemija) i može uzrokovati smanjenje dotoka krvi fetusu i placenti. Žene svakodnevno nazivaju doktora Brewera sa strašnim pričama o eklampsiji, nedonoščadi, abrupcijama placente i zastoju u rastu fetusa.

Dr. Brewer proveo je život istražujući i podučavajući o prevenciji preeklampsije. Njezin se uzrok uglavnom još uvijek smatra nepoznatim, no ne i doktoru Breweru. U njegovoj dugogodišnjoj porodničarskoj praksi, razgovarajući s trudnicama o njihovim prehrambenim navikama i savjetujući im konzumiranje uravnotežene prehrane, s dobrim omjerom bjelančevina i soli, s puno kompleksnih ugljikohidrata (puno žitarica, grahorica, povrća itd.), uvidio je da je raznolika prehrana gotovo u potpunosti uklonila pojavu preeklampsije u populaciji s kojom je radio. Još jedna prednost koju je uočio jest smanjenje učestalosti preranog poroda, abrupcije placente, zastoja u rastu fetusa i hipovolemije.

Preeklampsija, toksemija i eklampsija simptomatski su stupnjevi jedne te iste bolesti koju je dr. Brewer nazvao „metabolička toksemija u visokoj trudnoći". Simptomi su povišeni tlak, edemi (oticanje), nagli porast težine, proteinurija (bjelančevine u mokraći), mrlje pred očima, glavobolje, povećane vrijednosti jetrenih enzima, a u najtežim slučajevima, napadaji eklampsije. To je vrlo opasna bolest u trudnoći, koja može biti smrtonosna i za majku i za dijete. Svaki pojedini simptom ne upućuje nužno na preeklampsiju. Primjerice, oticanje je u određenoj mjeri normalno u trudnoći i nije neuobičajeno za zdravu, dobro uhranjenu ženu da u jednom mjesecu dobije 2,5 - 5 kg zbog normalnog, zdravog povećanja volumena krvi, obično u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće.

Anatomija eklampsije je komplicirana, ali temelji Brewerovog istraživanja su jednostavni - zdravo se hranite i izbjegavajte lijekove. Radeći sa siromašnom, loše uhranjenom populacijom, proučavao je čime se trudnice hrane i uspoređivao s visokim postotkom eklampsije i drugih ozbiljnih majčinih, odnosno fetalnih zdravstvenih problema. Odlučio je ne rješavati probleme skupom i kompliciranom tehnologijom ili lijekovima nego ih je, jednostavno, nahranio. Pitao ih je čime se hrane i preporučio im da jedu bilo što, samo da bude zdravo. Njihova je prehrana bila jako siromašna bjelančevinama, pa im je preporučio da jedu jaja i piju mlijeko, ne samo zato što su to zdrave namirnice, nego i zato što su jeftine i dostupne. Meso je bilo skupo i malo su ga jele, ali ako su si ga mogle priuštiti, preporučio im je da ga konzumiraju. U suprotnosti s preporukama toga doba, rekao im je da hranu sole koliko god im paše. To potiče povećanje volumena krvi koji je neophodan za zdravu trudnoću i rast djeteta. Na taj se način postotak eklampsije smanjio sa 40% gotovo na nulu.

Taj koncept nije nov. Istraživanja pokazuju da se čak i u antičkoj Grčkoj preporučala zdrava prehrana. Studije s Harvardskog sveučilišta četrdesetih godina prošlog stoljeća, te pedesetih godina u Kanadi, nastavile su propagirati tu ideju. Na taj način poboljšani su ishodi trudnoća samo uz dobru prehranu. Osim slobodne uporabe soli, važan čimbenik u zdravoj prehrani je konzumiranje vode u količini koja nije ograničena, već ovisi o potrebama trudnice. Medicinski stručnjaci teško prihvaćaju zdravorazumska rješenja, pogotovo u zemljama gdje su tehnologija i klinički kontrolirane studije zlatni standard.

Odbaciti rad dr. Brewera zato što je u suprotnosti s prethodnim uvjerenjima, od kojih su neka vezana uz financije, tragično je. Nažalost, većina liječnika nije pročitala Brewerova istraživanja i temelje svoj stav na „reklakazala" informacijama. Srećom, mnoge primalje ignoriraju uobičajene medicinske pretpostavke, koje niti nemaju čvrste temelje, i vode se rezultatima. Kad se njihove pacijentice dobro hrane i izbjegavaju lijekove, u pravilu dobro prođu.

Visoko proteinska dijeta koju preporuča dr. Brewer nije ona koja je trenutno vrlo popularna za mršavljenje, a koja se sastoji od puno bjelančevina i nimalo ugljikohidrata. Zanimljivo je da kad trudnica jede raznovrsnu, visoko kvalitetnu, cjelovitu hranu, ona dobiva između 75 - 100 grama bjelančevina dnevno iz raznih izvora, ne samo iz namirnica životinjskog podrijetla. Vegetarijanke i veganke moraju jako paziti da dobiju proteine iz raznolikog povrća i ukoliko to čine, bit će im dobro. Žene koje konzumiraju meso, u svoju prehranu moraju dodati više koštunjičavog povrća, sjemenki, grahorica i drugih bjelančevina iz povrća kako bi postigle prikladnu raznolikost namirnica. Ženama se savjetuje da prije svega jedu zdravu hranu i da izbjegavaju brzu prehranu, slatkiše, kolače, bijelo brašno i šećer. Na taj način smanjuje se količina praznih kalorija, a povećava kvaliteta prehrane.

Dodaci bjelančevina u prahu nisu dobro rješenje. Zapravo, novije studije pokazuju da dijete s visokim unosom bjelančevina koje ne sadrže dovoljno visoko kompleksnih ugljikohidrata, mogu utjecati na gubitak težine u vrijeme kad bi trebale dobivati na težini, kako bi tijelo moglo „izgraditi" dijete. Te se studije krivo tumače kad se tvrdi da previše bjelančevina šteti ženama. Najveći problem kod tih studija jest činjenica da su žene koristile dodatke bjelančevina u prahu, neprehrambene izvore, a izostavljale su kompleksne ugljikohidrate, voće, povrće, mliječne proizvode, koštunjičavo voće, grahorice, sjemenke, sol itd. To nije bila kompletna prehrana. Ono što su nam te studije uistinu dokazale, jest da dodaci bjelančevina nisu učinkoviti. Kako bismo tijelu u trudnoći dali ono što mu je neophodno, izvori bjelančevina i visoko kompleksnih ugljikohidrata trebaju biti iz „prave" hrane.

Još jedno od novijih „instant rješenja" jest i savjet ženama da moraju jesti puno ribe kako bi se spriječila preeklampsija i prijevremeni porod. Opasnost leži u tome što bi žene mogle tako zapostaviti druge namirnice. Nedavno su u Sjedinjenim Državama objavljena upozorenja vezana za opasnosti po pitanju konzumiranja nekih riba i količine žive koju sadržavaju. Trudnicama se preporuča da jedu morsku ribu najviše jednom tjedno. Smatra se da je riba iz lokalnih američkih jezera toliko kontaminirana da se trudnicama ne preporuča njezino konzumiranje. Problem s ribom iz uzgoja je velika količina antibiotika koji se koriste preventivno, a kao posljedica javlja se opasnost od stvaranja superbakterija koje su imune na antibiotike i predstavljaju rizik za razvoj alergije na antibiotike. Dok je konzumiranje ribe iz organskog uzgoja sigurno, mnogim ženama takva riba nije dostupna. Riba je odličan izvor bjelančevina i omega tri masnih kiselina, no ona je samo jedan od mnogih izvora koji pomažu u sprečavanju preeklampsije i prijevremenog poroda. Ne treba se osloniti na ribu kao na jedini izvor bjelančevina i kalorija. Dr. Brewer je došao do sličnih rezultata s raznolikom, dobro uravnoteženom prehranom koja se temelji na bjelančevinama i visoko kompleksnim ugljikohidratima. Čudno je što medicinsko društvo uvijek pokušava naći instant rješenje ili čudesni lijek koji bi riješio probleme. Ima i drugih izvora bjelančevina i omega masnih kiselina, kao što su bučine koštice i lan, iz kojih žena može dobiti potrebne hranjive tvari. Zašto ne bismo podučili žene da jedu razne hranjive namirnice, koje obuhvaćaju i ribu i sjemenke?

Dobivanje na težini u trudnoći još je jedna tema o kojoj se puno raspravljalo. Do nedavno se ženama preporučalo da ograniče dobivanje na težini na 5 kg, a ta se preporuka temeljila na pretpostavci da je naglo dobivanje na težini, uz ostale simptome, jedan od glavnih znakova toksemije. To je rezultiralo time da se povećao broj novorođenčadi premale porođajne težine, pa su liječnici povećali granicu na 9 – 16 kg. Koliko bi kilograma zaista trebala dobiti trudnica? To ovisi o ženi, o težini prije trudnoće i njezinom zdravstvenom stanju. Dr. Brewer smatra da dobitak na težini nije pravi problem. Na njegovoj prehrani većina žena dobila je prosječno 16 kg, a ako su bile teže na početku, izgubile su na težini hraneći se zdravo s primjerenim brojem kalorija. Ne bismo se trebali opterećivati time koliko kilograma žena dobije u trudnoći, trebali bismo se radije zapitati o kvaliteti onoga što jede.

Vrijeme je da zdrav razum prevlada i da medicinska znanost prihvati činjenicu da su ponekad stvari jednostavne, da žene nemaju koristi od lijekova i komplicirane, skupe tehnologije. No, liječnici to ne mogu naplatiti. Dobra prehrana ne donosi profit velikoj farmaceutskoj mašini. Dodatna činjenica jest što liječnici nisu uglavnom dovoljno upućeni u nutricionizam, a čak i nutricionisti nisu u toku sa suvremenim istraživanjima o prehrani u trudnoći, no nisu oni krivi za nedostatak informacija koje nisu dobili na medicinskom fakultetu. Rijetki su liječnici koji imaju vremena i volje baviti se istraživanjima i razmišljati izvan zadanih okvira.

Očito je da trebamo prestati tražiti „čudesan lijek" i jednostavan uzrok navedenih bolesti i početi se baviti prevencijom. Do sad nas teorija „čudesnog lijeka" nije dovela nikuda. Trebale bi se napraviti nove studije o prehrani u trudnoći, koje bi obuhvaćale trudnice čija bi prehrana bila raznovrsna i bogata bjelančevinama iz raznih izvora, kao i visoko kompleksnim ugljikohidratima.

Pazite se „čudesnih lijekova"!