Zašto zdravstveni djelatnici vole doule

Žene često misle da će im zdravstveni djelatnici, posebice primalje, zamjeriti činjenicu što žele koristiti usluge doule. No, to nije nužno istina.

Sve veći broj zdravstvenih djelatnika prepoznaje vrijednost doule u svom svakodnevnom radu. Rodilišta su nam prekapacitirana, primalje trče iz jedne porodiljne sobe u drugu i vrlo često ne stignu pružati onu fizičku i emocionalnu skrb i podršku koju bi htjele pružiti svakoj rodilji.

Primalje i liječnici odgovorni su za fizičko zdravlje rodilja i njihove djece, i to naravno ima prioritet u svakom trenutku, no emocionalnu i psihičku dobrobit trudnice i njezinog partnera također treba uzeti u obzir. Naime, primalje nemaju vremena svakoj trudnici i njezinoj obitelji pružati emocionalnu podršku, zbog čega onda oni mogu osjećati dugoročne posljedice. Zato doule osiguravaju da se te potrebe ne zanemaruju u sustavima u kojima jedna primalja brine za nekoliko žene odjednom, i u kojem sa svakom promjenom u smjeni dolaze potpuno novi pružatelji skrbi.

Partneri ili drugi članovi obitelji najčešće su dobrodošli kao podrška na porođajima u hrvatskim rodilištima. Od njih se očekuje puno, između ostaloga da intuitivno znaju kako pružati fizičku podršku rodilji, i tek su rijetki spremni preuzeti takvu ulogu. Njihovo prisustvo je vrlo važno, ali zato da partneri ili članovi obitelji budu osobe iz rodiljine okoline koje ju žele pratiti na putovanju života, a ne osobe koje će same po sebi znati što trebaju raditi.

S obzirom na to da su primalje u Hrvatskoj potkapacitirane i da često brinu o (pre)velikom broju rodilja odjednom, one moraju voditi opširnu dokumentaciju i provjeravati ženine i djetetove vitalne funkcije uz druge poslove, što u prosjeku ostavlja vrlo malo vremena za pružanje emocionalne, duhovne i fizičke podrške ženama, koja je neophodna kako bi proces rađanja bio što učinkovitiji i kako bi obitelji u konačnici bile zadovoljne.

Povećavanje broja i intenzitet često nepotrebnih intervencija pokazalo se kao rješenje koje ne poboljšava ishode porođaja za djecu niti za majke, no ono znatno utječe na carske rezove i druge zahvate koji su se možda mogli izbjeći da se rodilji na vrijeme pružila fizička ili emocionalna podrška.

Očekivanja rodilja i (ne)mogućnosti primalja

Rodilje, posebno prvorotke, očekuju da primalje provode s njima više od 50 posto svog vremena te da im pritom pružaju fizičku i emocionalnu podršku, informacije te da zagovaraju zadovoljenje njihovih potreba i želja (Tumblin i Simkin, 2001). No kad su znanstvenici proučavali koliko primalje zaista vremena provode s rodiljama, ispostavilo se da samo 6 do 10 posto svog vremena u boksu provedu pružajući takvu vrstu podrške (Gagnon, Wagorn i Covell, 1997).

Razlozi koji stoje iza toga najčešće su: nedovoljno osoblja, okolina u fizičkom smislu (oprema, zelene bolničke pločice, itd.), negativna mišljenja osoblja o podržavajućoj skrb te nedostatak podrške uprave rodilišta za skrb naklonjenu fizičkim i emocionalnim potrebama rodilja (Davies i Hodnett, 2002).

Postavlja se pitanje kako u što kraćem roku tu situaciju popraviti i povećati zadovoljstvo rodilja i njihovih obitelji sa skrbi u rodilištima. Odgovor je - upravo uz podršku doule.

Doule olakšavaju posao medicinskog osoblja

Uz doulu, primalje su slobodnije usredotočiti se na svoju medicinsku ulogu i mogu je kvalitetnije odraditi, znajući pritom da žena u trudovima ima osobu uz sebe koja će zagovarati zadovoljenje njezinih potreba. Primjerice, možda će primalja zaboraviti ponuditi ženi stolčić za porod, o kojem žena u trudovima i njezin partner uopće ne razmišljaju. Podsjetnik od strane doule može značiti da će ga primalja pripremiti te da će porod biti bliži onome kakvog ga je žena zamislila.

Doula može napraviti puno banalnije stvari umjesto primalje, primjerice otići po čašu vode za trudnicu, pomoći joj doći do WC-a, a primalja je tada sigurna da rodilja nije sama te da ju netko može pozvati po potrebi. Liječnici tek rijetko imaju priliku raditi s doulama s obzirom na to da oni dolaze na porod samo povremeno i na sam izgon djeteta. Nakon što imaju priliku raditi s doulama iz svoje zajednice, predrasude vrlo brzo nestanu.

Uloge doule i medicinskog osoblja su komplementarne. Zajedno mogu provoditi multidisciplinarni pristup i pružati takvu podršku koja će rodilju staviti u središte pozornosti. Tada će ona postati aktivnom dionicom procesa rađanja. Neophodno je da primalje i doule imaju podržavajući odnos koji poštuje međusobne razlike.

Svaki konflikt između medicinskog osoblja i doule umanjuje pouzdanje i povjerenje rodilje u primalju, doulu, liječnika, u rodilište ili u neku kombinaciju spomenutih dionika (Gilliland 2002). Dakle, neophodno je da doula i zdravstveno osoblje surađuju i da se potrebe rodilje uvijek stavljaju na prvo mjesto.