Tate i nošenje djece

Kao otac i potvrđeni nositelj bebe, osjećam važnost bebinog navikavanja na očev način ophođenja. Pri hodanju, otac ima drugačiji ritam, a to je nešto što bebe nauče cijeniti. Za očeve su omiljeni položaji pri nošenju privijeno držanje i privijanje uz vrat.

 Privijanje uz vrat

Privijte bebu i podižite je lagano, sve dok se njezina glava ne ugnijezdi na vašem vratu i dok se vašim vratom i bradom ne budete mogli nagnuti nad bebinu glavu. Otkrit ćete jedan od umirujućih i najudobnijih načina nošenja. Noseći bebu privijenu uz vrat, otac ima blagu prednost nad majkom. Bebe ne samo da čuju kroz uši; one čuju i kroz vibracije kostiju lubanje. Smještajući bebinu glavu nasuprot vaših glasnica, ispred vašeg vrata, te mumljajući i pjevajući, laganije i osjetljivije vibracije niskog tona muškog glasa često će umiriti i uspavati bebu. Ljuljajući bebu i šetajući s njom, pjevajte joj neku umirujuću pjesmu.

Još jedna zanimljivost kod privijanja uz vrat je da beba osjeti topao zrak iz vašeg nosa na koži svoje lubanje. (Iskusne majke već odavno znaju da će bebu ponekad umiriti i samo disanje u blizini njezine glave ili lica. One to nazivaju "čarobnim dahom".). Moje bebe su uživale u privijanju uz vrat više nego u bilo kojem drugom načinu nošenja, a uživao sam i ja. Očevi, postanite ravnopravni partneri u obiteljskoj umjetnosti nošenja bebe.

Toplo gnijezdo

Za jedinstvenu mušku varijantu privijenog držanja, smjestite bebinu glavu tako da joj uho bude naslonjeno na golu kožu iznad vašeg srca. Kombinacija ritma otkucaja srca i pokretanja grudnog koša upoznat će bebu s jedinstvenošću očevog nošenja.

Očeva udobnost za vrijeme nošenja bebe i bebino prihvaćanje očevih tehnika nošenja zaista su prednost za majke beba s posebnim potrebama. Očevo nošenje pomaže u sprječavanju majčine potpune iscrpljenosti.

Evo jednog uobičajenog scenarija majke bebe s posebnim potrebama, nedavno podijeljenog sa mnom:

Volim našu bebu, ali on je jedna od onih beba s posebnim potrebama kojima je potrebno neprestano nošenje. Jako me iscrpljivao i bila sam na izmaku snaga. Moj muž je veoma nesiguran u smirivanju nervozne bebe. Zbog toga sam mu ja, tijekom tih iskušavajućih, nemirnih perioda, bebu nerado povjeravala na čuvanje. Odgovor sam pronašla u nosiljci. Nakon što se moj muž navikao na nošenje bebe i nakon što je vidio da se i bebi svidjelo, osjećala sam veću sigurnost ostavljajući bebu s njim. U početku sam oblijetala oko muža kako bih bila sigurna da se beba umirila, ali čim se on dokazao kao sposoban nositelj bebe, osjetila sam olakšanje. Većinom bebu nosim ja, ali toliko potreban odmor dobijem i samim tim što muž i ja dijelimo ovo predivno iskustvo.

Moje osobno iskustvo je slično. Bio sam doista uzbuđen prvi put nakon što sam privio Stephena uz vrat, zaštitnički ga priljubio uz grudni koš i krenuo u šetnju. Šetajući zajedno, preplavio me osjećaj potpunosti. Nekada ga nosim satima. Dobro se osjećam kad smo zajedno, a ne osjećam se dobro (ili potpuno) kad nismo zajedno. Ovi su osjećaji većinom rezervirani za par majka – novorođenče. Ja sam također želio biti dio ove akcije nošenja djeteta. Što sam više nosio Stephena, postajalo nam je obojici sve udobnije isprobavajući razne položaje nošenja. Što se to više njemu sviđalo i meni se više sviđalo i više smo uživali biti zajedno.