Povezivanje oca i novorođenčeta
Posljednjih nekoliko godina i očevi su postali predmet istraživanja o povezivanju pa je čak uveden poseban naziv za povezivanje oca i novorođenčeta po porodu – zaokupljenost. Imali smo običaj pričati o očevom sudjelovanju, sada pričamo o očevoj zaokupljenosti djetetom – znači sudjelovanju na višem nivou.
Zaokupljenost nije samo ono što otac radi za bebu – držanje i tješenje – nego i ono što beba radi za oca. Povezivanje s bebom odmah nakon poroda budi u ocu osjećajnost.
U njezi novorođenčeta, očevi su često prikazani kao oni koji djeluju s dobrim namjerama, ali se ponekad smatraju "drugorazrednim njegovateljima", kao oni čiji je "posao" njegovati majku dok ona njeguje dijete. Ali, to je samo dio priče. Očevi imaju dar jedinstvenog načina povezivanja s bebama, a bebe se obogaćuju ovom različitošću.
U stvari, istraživanja o povezivanju očeva pokazuju da očevi kojima se da prilika i koje se ohrabruje da aktivno sudjeluju u brizi za novorođenče, mogu biti jednako dobri njegovatelji kao i majke. Očevi odazivi na bebin poziv možda su manje automatski i sporije se odvijaju nego majčini, ali očevi su jednako sposobni kao i majke za snažno, čvrsto zbližavanje sa svojom novorođenčadi u periodu nakon rođenja.
Uloga očeva definitivno se promijenila tokom posljednjih 20 godina – bez obzira je li tome razlog što su se muškarci promijenili ili, vjerojatnije, što je društvo promijenilo mišljenje o važnosti očeve uloge u životu djeteta. Danas, većina očeva želi sudjelovati u odrastanju svoje djece – neki instinktivno znaju kako odgajati, drugi se polako uključuju, a većina treba pomoć kako bi izgradili samopouzdanje i stekli roditeljske vještine.
