Zašto nositi dijete?

Sve češće viđamo roditelje koji svoju djecu nose udobno smještene uz tijelo, umotane u različite vrste nosiljki. Ovaj način prenošenja i putovanja s djetetom postaje sve popularniji i to opravdano: mekane nosiljke dokazale su se kao jednostavno, praktično sredstvo uključivanja djeteta u sve aspekte života već od najranije dobi.

Iako je nošenje djece stara praksa, istraživači su u zadnjih 50ak godina potvrdili mudrost ove svevremenske prakse. Studije su otkrile kako je društveni, emocionalni i fizički razvoj naše djece pod značajnim utjecajem ranog susreta s kretanjem i ljudskim dodirom.

Polako, počinjemo slušati o vrijednostima povezujućeg načina odgoja djece, kontinuum-koncepta i ostalih pristupa roditeljstvu koji naglašavaju važnost uspostavljanja i održavanja bliske i pristupačne veze s bebom. Čak su i bolnice u prošlom desetljeću postale otvorenije prema bebama i povezivanju, postavljajući rooming-in kao normu u većini slučajeva.

Ova usredotočenost na kontakt i njegu u potpunoj je suprotnosti s (pre)često ponavljanim mitom "ako je podigneš, razmazit ćeš je..", koji je izmišljen prije nekih 100 godina, ali se i danas može čuti. Umjesto toga, istraživanja su ukazala na mnoge dobrobiti koje bebe dobivaju čestim fizičkim kontaktom kroz najjednostavnije nošenje i držanje ili nošenje uz pomoć različitih vrsta mekanih nosiljki (nosiljke izrađene od tkanina, op. prev.).

Studija izrađena na Columbia University College of Physicians and Surgeons zaključila je da su djeca, nošena na majčinom tijelu u prvim mjesecima života, pokazala značajan napredak u povezanosti i emotivnom zdravlju, u odnosu na djecu prenošenu u plastičnim nosiljkama.

Radi pouzdanosti, studija je procjenjivala obje grupe nakon godine dana. Jedna grupa je koristila mekane nosiljke dok je druga koristila plastične. Godinu dana kasnije, rezultati su pokazali kako je 83% djece nošene u mekanim, tkanim nosiljkama bilo "samopouzdano povezano" nasuprot samo 38% djece nošene u klasičnim, plastičnim nosiljkama. U stvari, rezultati su, na opće iznenađenje, pokazali kako nošenje djece donosi više dobrobiti povezivanju majke i djeteta nego samo dojenje.

Nošenje djece, kao stil roditeljstva, obično podrazumijeva nošenje djeteta na rukama ili u mekanoj nosiljci veći, značajniji dio dana. Osim praktičnosti za samog nosača (a to su najčešće majka ili otac) i toliko očitog učinka na povezanost, dobrobiti povezane s redovitim nošenjem jesu i: manje plakanja i manje grčeva, brže učenje i društveni razvoj i napredniji motorički razvoj.

Vrlo je lako uočljivo kako su povezivanje i emotivna sigurnost olakšani nošenjem djeteta. Bliskost koja se dobiva nošenjem djeteta omogućava razvoj intimne veze između djeteta i nosača. Kao i u svim odnosima, provođenjem vremena u međusobnoj blizini i međusobnim usklađivanjem, produbljuje se razumijevanje i komunikacija između dvoje ljudi. Isto se događa nošenjem djeteta. Roditelji i djeca koji redovito prakticiraju ovakav odnos, međusobno se dobro poznaju. Ovo je tvrdnja koju "roditelji-nosači" često spominju.

Uspostavljanje čvrste veze između roditelja i nošenog djeteta postaje temelj izgradnje čvrstog odnosa između roditelja i djeteta, ali rezultira i mnogim drugim dobrobitima. Velik broj očeva koji nose svoju djecu, primjećuju kako im upravo nošenje djeteta omogućava osjećaj intenzivnije uključenosti u brigu o djetetu i čini se kako očevi osobito uživaju u intimnosti blizine svog nošenog djeteta.

Roditelji koji redovito nose svoju djecu od rođenja, tvrde kako su time grčevi većinom spriječeni, a plakanje svedeno na najmanju moguću mjeru. Prevencija grčeva povezana je s prelaskom bebe iz života u majčinoj utrobi u samostalan život. Nošenje pruža novorođenčetu tri poznata elementa: jednoličan ritam srca, kretanje i bliskost. Ovakvo poznato okruženje, koje podsjeća na život unutar maternice, pomaže prilagodbi djeteta velikom, novom svijetu, kreirajući stalno mjesto sigurnosti, utjehe i zaštite.

Djeca koja su stalno nošena, od novorođenačke dobi dalje, vrlo će brzo nošenje i nosiljku shvatiti kao mjesto sigurnosti i vrlo će se brzo umiriti i udobrovoljiti kada su nošena. Osiguravanje mjesta potpune sigurnosti i predvidljivosti, pomoći će u opuštenijem prijelazu u novi život, djetetu, ali i roditeljima. Jednom kad je ova važna sigurnost izgrađena, djeca su sklona početi istraživati svijet oko sebe s puno samopouzdanja.

Roditelji koji prakticiraju nošenje djece, tvrde kako njihova djeca ne plaču puno. Fizička blizina omogućava roditelju brzo upoznavanje, prepoznavanje i odgovaranje na bebine komunikacijske signale koji prethode plakanju. "Nosači djece" primjećuju brzo učenje raspoznavanja signala gladi, promjene pelene pa čak i samo želje za promjenom ritma ili nadolazeće razdražljivosti.

Dvije su značajne dobrobiti usklađivanja s djetetovom komunikacijom signalima (komunikacija bez plakanja, op. prev.). Prvo, općenito tiho i zadovoljno dijete pomaže roditeljima u izgradnji samopouzdanja i vjere u vlastite roditeljske sposobnosti, a mnogi roditelji koji prakticiraju nošenje, tvrde kako je roditeljstvo puno lakše nego što im se činilo da će biti. Drugo, nošenje savršeno odgovara načinu na koji se djeca uče povjerenju: iskustvom, vremenom, kako su njihove potrebe uvijek naišle na razumijevanje i zadovoljene bez nepotrebnih frustracija i protesta.

Nošena djeca provode puno više vremena u stanju tihe budnosti, koje je optimalno za učenje. Kao rezultat, kod nošene djece primjetno je naprednija vizualna budnost i svijest o okolini.
Nošenje omogućava izlaganje djeteta mnogim iskustvima iz sigurne pozicije. Dok nosač kuha ručak, posjećuje prijatelje, kupuje ili šeta po plaži ili umjetničkoj galeriji, dijete je u mogućnosti upijati različita iskustva.
Doživljaji ove djece u potpunoj su suprotnosti s onima djece koja su posjednuta u kutu sobe, daleko od svakog događanja. Djeca koja su nošena postaju i društveno prilagodljiva jer su izložena jeziku i društvenom okruženju čiji će aktivni član uskoro postati.

Većina roditelja želi svom djetetu dati najbolji mogući početak života. Nošenje je prirodan način da djetetu pruže zaštićeno, a opet poticajno okruženje.

Neki su roditelji zabrinuti kako djeca koja su tako često nošena neće NIKAD samostalno naučiti puzati ili hodati, ali to jednostavno nije istina. Djeca koja su spremna puzati ili samostalno hodati, vrlo će jasno to dati do znanja. Ovdje opet dolazi do izražaja jedna od dobrobiti nošenja: pokret. Istraživanja su pokazala kako je pokretanje povezano s razvojem motoričkih sposobnosti djeteta, a nošenje djeteta i po samoj definiciji, uključuje kretanje.

Istraživači su uočili napredak u svjesnosti o stalnosti predmeta, usredotočenosti na cilj, društvenom razvoju i razvoju govora, a sve kao rezultat povećane izloženosti kretanju. U jednom istraživanju, utvrđeno je kako se afričke bebe puno brže razvijaju u svojoj okolini nego u našoj kulturi. Rezultati su povezani s tri čimbenika: povećanoj vestibularnoj stimulaciji koja je direktna posljedica gotovo stalnog nošenja, izloženost velikom broju prizora i zvukova koje ta djeca susreću u svojoj zajednici i brzom odgovaranju na dječji plač kad nisu nošena.

Roditelji koji nose svoju djecu mogu značajno povećati izloženost svog djeteta vestibularnoj stimulaciji prirodnim ritmom svog kretanja dok zajedno sudjeluju u različitim dnevnim aktivnostima.

Bez obzira koliko je nošenje uključeno u roditeljski stil obitelji, ono će joj koristiti. Roditeljima je dobro znati da se ne moraju osjećati krivima što podižu i nose svoje dijete. Ljudska mladunčad ima biološku potrebu za produženim i čestim ljudskim dodirom i kretanjem.

Kao i dojenje, nošenje djeteta odoljelo je pritiscima godina i društava i vraća se u punom sjaju u našem dobu, dok istraživanja nastavljaju potvrđivati i otkrivati mnoge njegove koristi.