Povezivanje

Povezivanje (bonding) – pojam za čvrstu emotivnu vezu koja se razvija između roditelja i djeteta prilikom rođenja – bilo je osamdesetih godina trendovska riječ. Liječnici Marshall H. Klaus i John. H. Kennel istraživali su pojam povezivanja u svom klasiku "Maternal – infant bonding" (Povezivanje majke i novorođenčeta). Ovi su istraživači pretpostavili kako za ljude, kao i za sve ostale vrste životinja, postoji "osjetljiv period" po porodu, kada su majka i novorođenče jedinstveno programirani da budu u kontaktu jedno s drugim i pozitivno utječu jedno na drugo. Uspoređujući parove majki i novorođenčadi koji su se povezali odmah nakon rođenja, s onima koji nisu, zaključili su kako su majke i novorođenčad, koji su se ranije (odmah po rođenju) povezali, vremenom razvili bliskiju vezu.

Povezivanje je, u stvari, nastavak veze koja je započela tijekom trudnoće. Fizičke i kemijske promjene koje su se događale u vašem tijelu, podsjećale su vas na prisutnost nove osobe. Rođenje učvršćuje ovu vezu i čini je "stvarnom". Tu malu osobu sada možete vidjeti, osjetiti i govoriti joj, jer dosad ste je znali samo kao "izbočinu", kroz pokrete ili kao otkucaje srca koje ste čuli uz pomoć medicinskih instrumenata. Povezivanje vam omogućuje da ljubav kojom ste dali život djetetu u utrobi, prenesete u brižnu ljubav za rođeno dijete. Iznutra ste davali svoju krv; izvana dajete svoje mlijeko, oči, ruke, glas – cijelu sebe.

Povezivanje ponovo spaja majke i novorođenčad. Istraživanja o povezivanju bila su katalizator za obiteljski orijentirana usmjerenja u bolnicama. Ono je vratilo bebe iz dječjih soba natrag u sobe njihovih majki. Istraživanja o povezivanju ponovo su potvrdila važnost majke kao osnovnog skrbnika za novorođenče.

Povezivanje nije "sad ili nikad" pojava. Povezivanje tijekom ovog biološki osjetljivog perioda daje vezi roditelja i djeteta bolji i kvalitetniji početak. Međutim, veza između roditelja i djeteta koja je uspostavljena odmah nakon rođenja, nije instant – ljepilo koje tu vezu zauvijek učvrsti. Kod majki koje su zbog zdravstvenih komplikacija bile privremeno razdvojene od bebe, činjenica da su na neki način iznevjerile povezivanje, izazivalo je nepotrebni osjećaj krivnje. Epidemije utučenosti javljale su se kod majki koje su rodile carskim rezom ili majki čije su prerano rođene bebe bile u jedinicama intenzivne njege.

Što je s bebama koje su iz nekog razloga, kao npr. ako su prerano rođene ili rođene carskim rezom, nakon rođenja privremeno odvojene od majki? Je li beba trajno oštećena gubitkom ovog ranog perioda kontaktiranja s majkom? Naknadno povezivanje je svakako moguće, posebno kod prilagodljive ljudske vrste. Shvaćanje povezivanja kao potpuno kritičnog perioda "sad ili nikad" veze, pogrešno je. Od rođenja, kroz najranije djetinjstvo i djetinjstvo kasnije, mnogo je koraka koji mogu voditi snažnoj povezanosti majke i djeteta. Čim se majke i bebe ponovo udruže tako da, prakticirajući zbližavajuće roditeljstvo stvaraju čvrstu vezu, moguće je nadoknaditi gubitak te najranije prilike za zbližavanjem. Mi smo imali priliku vidjeti usvojitelje koji su pri prvom kontaktu sa svojim tjedan dana starim novorođenčetom izražavali duboke i brižne osjećaje, baš kao što su ih izražavali biološki roditelji u rađaonici. Vidi: 7 savjeta za bolje povezivanje

Povezivanje nakon carskog reza

Carski rez, iako kirurška procedura, prije svega je porod i tako ga treba tretirati. Ukoliko je potreban carski rez, povezivanje nije izgubljeno. U današnje vrijeme, očevi su dobrodošli na porode carskim rezom i predivno je vidjeti oca sa svojim novorođenčetom tijekom kirurškog poroda. Evo nekoliko načina kako poduprijeti povezivanje nakon carskog reza.

Za majku

Zahtijevajte lokalnu anesteziju, dakle epiduralnu, koja anestezira od pupka do nožnih prstiju. Za razliku od opće anestezije koja uspava tijekom poroda, epiduralna će vam omogućiti da budete budni i svjesni tijekom procedure i omogućit će vam da se povežete s bebom nakon postupka. Očekujte da će vrijeme povezivanja na neki način biti ograničeno jer ćete možda biti fizički preplavljeni iskustvom, samo jedna ruka će vam biti slobodna za držanje bebe (u drugoj ruci će biti intravenozna kapaljka) i beba će možda moći provesti s vama samo nekoliko "obraz uz obraz" ili "oči u oči" minuta. Važno je da se s bebom povežete vizualno ili fizički. Iako je povezivanje nakon kirurškog poroda drugačije, važna veza je ipak uspostavljena.

Za oca

Možete sjediti pri vrhu stola, držeći vašoj supruzi ruku tokom operacije. U trenutku rođenja, možete gledati preko sterilne tkanine i vidjeti kako je beba podignuta i izvučena iz majčine utrobe. Nakon što se beba kirurški izvadi iz maternice, ona se odmah nosi u obližnji grijač za bebe, na isisavanje, na davanje kisika, ukoliko je potrebno, a nakon toga se pažljivo promatra dok sve funkcije ne budu stabilne. Tijekom ovog razdoblja, koje obično traje nešto duže nego nakon vaginalnog poroda, možete iskoristiti priliku i uživati u obiteljskom povezivanju. Kad se operacija završi i vaša je supruga u sobi za oporavke, budite s bebom u dječjoj sobi i uživajte u očinskom povezivanju. U dječjoj sobi držite Vašu bebu. Povežite se verbalno i fizički. Čak i ako je bebi potrebna posebna njega, možete biti u njenoj blizini. Kad vam osoblje dječjeg odjela dozvoli, držite bebu i pričajte joj. Otkrit ćete kako beba odgovara na Vaš glas jer ga je čula još za vrijeme boravka u maternici. Primijetio sam da se očevi koji aktivno sudjeluju u njegovanju novorođenčeta odmah nakon rođenja, kasnije lakše povežu s bebom.

Rooming-in "protiv" dječje sobe

Rooming-in je opcija na čije korištenje potičemo većinu majki i beba. Potpuni rooming-in omogućava vam vježbanje majčinskog instinkta onda kada su vaši tjelesni hormoni programirani za to. U našem iskustvu i iskustvu ostalih koji proučavaju novorođenčad, majke i bebe koje uživaju rooming-in, osjećaju sljedeće prednosti:

• Rooming-in bebe doimaju se zadovoljnije jer uzajamno djeluju samo s jednim njegovateljem – majkom.
• Potpuni rooming-in mijenja način razmišljanja o skrbi osoblja za njegu. Oni usredotočuju svoju pažnju i brigu na majku koja je onda opuštenija i sposobnija usredotočiti se na bebu.
• Rooming-in novorođenčad manje place i spremnije organizira cikluse spavanja i buđenja. Bebe u velikoj dječjoj sobi ponekad se tješe trakom na koju je snimljena glazba ili otkucaji ljudskog srca. Umjesto da se tješe elektronski, djeca koja borave u istoj sobi s majkom tješe se stvarnim i poznatim zvukovima.
• Majka ima manje problema s dojenjem. Mlijeko nadođe ranije i bebe se čine zadovoljnijima.
• Rooming-in bebe manje pate od žutice, vjerojatno zato što dobiju više mlijeka.
• Majka koja je u istoj sobi s bebom, obično se odmori bolje. Ona iskusi manje nemira zbog razdvajanja, ne troši energiju oko brige o novorođenčetu koje je u dječjoj sobi, a u prvih nekoliko dana, novorođenčad ionako većinu vremena provodi spavajući. Mit je da se majke, čije se bebe njeguju u dječjim sobama, više odmore.