Empatični djedovi i bake

"Djedovi i bake: Ljudi koji vašu djecu smatraju predivnom i prekrasnom iako sumnjaju u vaše roditeljske sposobnosti." Nepoznat autor

Prije otprilike 150 godina, ljudi su počeli prepoznavati kako boja kože pojedine osobe ne čini tu osobu manje ljudskom, manje vrijednom i počeli su se donositi zakoni kako bi se ljudi drugačije boje kože (od bijele) zaštitili od zlostavljanja i iskorištavanja. To je, naravno, bila žestoka borba koja se nastavlja do danas, iako većina nas danas shvaća i prihvaća kako ljudi svih boja i nijansi imaju pravo na jednaka prava i slobode.

Prije nekih 100 godina, ljudi su počeli shvaćati kako pripadnost određenom spolu ne čini neko ljudsko biće manje osobom i doneseni su zakoni kojima su žene zaštićene od izrabljivačkog i zlostavljačkog tretmana. I ovo je bila žestoka borba koja se nastavlja do današnjih dana iako većina nas danas shvaća i prihvaća da su sva ljudska bića, muškarci i žene, ravnopravni u pravima i slobodama današnjeg društva.

Prije otprilike 25 godina, ljudi su počeli shvaćati kako dob tijela ne čini ljudsko biće manje vrijednim i da stariji pripadnici naših zajednica imaju jednaka prava i slobode kao i svi mi ostali. Ponovo, ovo je žestoka borba koja se nastavlja i danas i, nadamo se, nastavit će se istim žarom i u budućnosti.

Ne tako davno, konačno su se prava i slobode počele proširivati i na djecu. Što takva borba za dječja prava znači djedovima i bakama koji su odgajani i podizani u vremenima toliko različitima od današnjeg? Rezultat je dijelom u tome da se na djecu većinom više ne gleda kao na vlasništvo kojim se može manipulirati uz pomoć prijetnji i kazni, a kako bi se zadovoljile potrebe roditelja i starijih članova obitelji – djedova i baka. Počinjemo tretirati djecu kao prave osobe, s pravim osjećajima, prema kojima se treba odnositi s poštovanjem i prihvaćanjem.

Prije pedesetak godina, od unuka je očekivano da bezrezervno poštuje i služi starije, bez obzira na to kako je djed ili baka postupao s djetetom, i bez imalo osvrta na istinske osjećaje djeteta. Poštovanje i uslužnost su i danas vrlo cijenjeni. Međutim, poštovanje se danas prihvaća dvosmjerno, dječji se osjećaji uzimaju u obzir ravnopravno s osjećajima starijih ukućana

Ovo je i dobra i loša vijest za djedove i bake. Loša je utoliko što djedovi i bake nemaju više temelja očekivati bezuvjetnu uslužnost samo zbog toga što su članovi obitelji djeteta, bez ulaganja truda u odnos s djetetom i bez poštivanja djetetove osobe i truda se "zaradi" poštovanje djeteta i pokuša sagledati svijet iz pozicije djeteta. Međutim, dobra je vijest fantastična! Djedovi i bake sada su u prilici primiti iskreno poštovanje i privrženost djeteta, temeljenu na istinskoj ljubavi djeteta prema njima, a ne samo vanjskoj manifestaciji "dobrog odgoja" temeljenoj na strahu od kazne.

Sloboda je uvijek zarazna. Više slobode unucima znači i više slobode za djedove i bake koji više ne moraju na sebe preuzimati nezahvalnu ulogu "zastrašujućeg starijeg", čekajući na isprazno pokazivanje "poštovanja". Baka i djed sada su slobodni preuzeti aktivnu ulogu bliskih osoba punih ljubavi

Današnje bake i djedovi pažljivo slušaju svoje unuke ("Razumijem zašto si tužna."), pošteno sude ("Kad imaš četiri godine, smiješ se ponašati kao četverogodišnjak!"), iskreno i nježno dijele osjećaje s unucima ("Žao mi je, ali preumoran sam sada za igru."), dijele svoje iskustvo ("Ovo me podsjeća na vrijeme kad sam ja imala pet godina...") i vjeruju u dječje dobre namjere u svim okolnostima ("Znam da si me pogodila s jastukom jer se želiš igrati sa mnom. Što još možemo raditi zajedno?").

Budući da su današnja djeca prepoznata i priznata kao "prave" osobe, s pravim osjećajima, više se truda očekuje i od roditelja i od baka i djedova, a to se možda može činiti nepravednim – konačno, oni su svojim djedovima i bakama morali iskazivati poštovanje bez obzira na tretman koji su primali. Djeca danas nesumnjivo imaju puno više slobode nego što su njihovi stariji imali kao djeca, ali i djedovi i bake za utjehu dobivaju puno. Današnji djedovi i bake imaju slobodu prave komunikacije s pravim osoba, stvaranja istinske povezanosti s djecom, u odnosu na formalno, isprazno igranje uloga s prestrašenim djetetom. I djeca i stariji, stekli su fantastičnu slobodu da vole i budu voljeni da prihvate i budu prihvaćeni zauzvrat.