Trikovi koji pomažu da ne "izgubite živce"

Mnogi roditelji shvaćaju štetne posljedice fizičkog i verbalnog kažnjavanja. Oni znaju da vikanje, udaranje i batinanje uče nasilju, uništavaju djetetovo samopouzdanje, stvaraju bijes, otežavaju učenje i kvare odnos između roditelja i djeteta.

Ali znati što ne raditi samo je prvi korak; roditelji se često pitaju što raditi umjesto navedenog. Na žalost, većina trenutno popularnih knjiga o roditeljstvu preporučuje "zamjene" koje su u stvarnosti jadna zamjena kažnjavanju. One uključuju i isključivanje (time-out), oduzimanje privilegija i tzv. "logične" posljedice.

Sve su ove metode vrlo slične fizičkom kažnjavanju i sve šalju istu poruku – da roditelja ne zanima nezadovoljena potreba djeteta koja je dovela do nepoželjnog ponašanja i da roditelj iskorištava moć većega i jačega. Najvažnije, ovi pristupi govore djetetu kako mu voljena osoba želi nanijeti bol. Takva je poruka djetetu vrlo zbunjujuća jer je potpuno različita od djetetovog intuitivnog shvaćanja kako bi ljubav trebala izgledati

Konačno, svi ovi pristupi rješavanju situacije ne uspijevaju iskoristiti najbolje prilike za učenje. One preusmjeravaju dijete u svijet mašte u kojem ono zamišlja osvetu, odvlačeći mu pažnju od problema i razmišljanja o načinu na koji bi ga najbolje bilo riješiti. Prave alternative kažnjavanju su one koje pomažu djetetu u učenju i rastu. Malo je situacija koje pružaju veće zadovoljstvo i sreću od dozvoljavanja djetetu da na nauči pravom smislu ljubavi.

Evo alternativa "gubljenju živaca" koje šalju pozitivnu poruku ljubavi:

1. Preduhitrite nepoželjno ponašanje zadovoljavajući djetetovu potrebu onda kad je prvi put izrazi. Kada je djetetova potreba zadovoljena odmah u pojavljivanju, dijete može slobodno prijeći u novu fazu učenja.
2. Pružite sigurno, za dijete prijateljsko okruženje. Nema smisla ostavljati dragocjenosti na dohvat ruke malog djeteta kad ih možete skloniti na sigurno do dobi u kojoj će dijete moći bezopasno rukovati njima.
3. Primjenjujte Zlatno pravilo. Imajte na umu kako biste željeli biti tretirani kad biste se našli u istoj situaciji kao i dijete. Ljudska priroda je ljudska priroda, bez obzira na dob čovjeka.
4. Suosjećajte s djetetovim osjećajima i pokažite mu to. Čak i kad se dječje ponašanje čini iracionalnim, osjećaji i potrebe ispod površine itekako su stvarni djetetu. Primjedba kao: "Doimaš se doista nesretnom." dobar je način pokazivanja da ste na djetetovoj strani.
5. Poštujte djetetove osjećaje kako bi ono znalo da ga razumijete i da vam je stalo i da nikada neće biti odbačeno zbog određenih emocija. Npr. "I mene je to plašilo kad sam bila mala."
6. Zadovoljite potrebu koja je dovela do određenog ponašanja. Ukoliko kažnjavamo konačno ponašanje, potreba koja ostaje nezadovoljena izbijat će na površinu na druge načine sve dok ne bude zadovoljena. Pitanja kao: "Jesi li ljuta što sam toliko vremena provela telefonirajući? Želiš li da se odmeo prošetati?" mogu pomoći djetetu da osjeti da ga se razumije i voli.
7. Kad je god moguće pronađite rješenje u kojem obje strane dobivaju, rješenje koje će zadovoljiti potrebe svih upletenih u problem.
8. Uvjerite dijete da je voljeno i prihvaćeno. "Zločesto" ponašanje često je djetetov pokušaj izražavanja potrebe za pažnjom i ljubavlju, a dijete to čini na najbolji mogući način koji može taj trenutak. Da može izraziti svoju potrebu na zreliji način, dijete bi to učinilo.
9. Preusmjerite pažnju sa situacije koja je postala prestresna da bi se odmah riješila. Npr. "Napravimo stanku. Što bi željela raditi umjesto ovoga?"
10. Pobrinite se da i vi i dijete konzumirate visokovrijednu hranu tokom dana, kako vam razina šećera u krvi ne bi previše varirala. Češći, manji obroci, najbolji su izbor.
11. Dišite! Kad ste pod stresom, trebate više kisika, a baš tada češće dišete površno. Čak i nekoliko dubokih udaha može pomoći u smirivanju i pridonijeti jasnijem razmišljanju.
12. Ne očekujemo da će automobil ispravno funkcionirati kad mu je rezervoar prazan, tako ne bismo trebali očekivati ni od djeteta da će najbolje funkcionirati kad mu je "emocionalni rezervoar" prazan. Pružite djetetu tri osnovne stvari koje mu "pune emocionalni rezervoar": kontakt očima, nježni dodir i nepodijeljenu pažnju.
13. Čaj od kamilice umirujući je i za djecu i za odrasle.
14. Isključite se – s djetetom. Promjena okoline, čak i vrlo kratka, može bitno utjecati na promjenu raspoloženja i kod djeteta i kod roditelja.
15. Ponudite masažu. Masaža prije spavanja može pomoći djetetu da brže zaspi i bolje spava i time prikupi više energije i snage za naredni dan.
16. Ponudite izbor. Djeci je potrebno da se osjećaju da imaju pravo glasa. Nudeći im izbor (čak i u stvarima koje su vama beznačajne, npr. koju šalicu žele za svoj napitak), pomažete im da se osjećaju da imaju utjecaja na vlastiti život.
17. Pokušajte šaptati. Kad su tenzije visoke, šaptanje može pomoći u zaokupljanju djetetove pažnje, a može doprinijeti i smirivanju roditelja.
18. Dajte djetetu vremena. Izjava kao: "Javi mi kad budeš spremna podijeliti igračku/sjesti u atosjedalicu/obući jaknu..." pružit će djetetu osjećaj autonomije i olakšati mu suradnju.
19. Dajte i sebi vremena. Brojite u sebi do deset. Ponekad, jedino što trebamo je trenutak da razmislimo jasnije i smirenije i sagledamo situaciju objektivnije.
20. Upamtite da djeca kreiraju slike iz naših riječi. "Uspori!" je učinkovitije od "Nemoj trčati!" Prva naredba stvara sliku usporavanja radnje koja veseli dijete, druga stvara sliku nekoga tko trči (riječ "nemoj" previše je apstraktna da bi prevagnula uz konkretnu i primamljivu sliku trčanja). Slično, konkretan zahtjev učinkovitiji je od općenitog: "Molim te spusti čašu", umjesto "Pazi".
21. Upitajte se: "Hoću li se sjećati ovoga sa smijehom?" Ako hoćete, zašto se ne nasmijati odmah? Stvorite sjećanje kakvo bi željeli imati kad se jednom sjetite ovog dana.

Na ove načine možemo ostvariti iskrenu suradnju s djetetom koju taj tren tražimo. Ali, najveća će nagrada biti iskrena i povjerljiva, neraskidiva povezanost međusobne ljubavi s djetetom, za cijeli život.