Suočavanje s djetetovom ljutnjom
Suočavanje s ljutitim djetetom jedan je od najtežih trenutaka roditeljskog posla. Takvi trenuci izazivaju lavinu različitih emocija – od iscrpljenosti do "kidanja" živaca. Vrlo često, roditelj i dijete nađu se usred borbe tvrdoglavosti i snage volje, u kojoj često roditelj "pobjeđuje" argumentom "jer sam tako rekao". Kasnije se taj isti roditelj nađe u nedoumici kakav je u stvari roditelj, izmoren osjećajem krivnje, srama i nesposobnosti. Mnogi od nas od djetinjstva su učeni kako nemaju pravo biti ljuti, da je ljutnja loš osjećaj i da je naša krivnja ako se razljutimo. Ovakva, pogrešna uvjerenja, usađivana u nas od djetinjstva, uzrokuju da se još teže nosimo s ljutnjom naše djece.
Prvi korak ka boljem snalaženju u djetetovoj ljutnji je zaboravljanje svega što smo naučili o ljutnji do sada i usvajanje nečeg sasvim novog. Naučite dijete kako je osjećaj ljutnje prirodan, da je u redu naljutiti se. Nakon toga, zadatak vam je naučiti kako upravljati ljutnjom i kanalizirati je u učinkovite ili barem prihvatljive reakcije.
I roditelji i odgajatelji (i učitelji) trebaju imati na umu kako, kao i u svijetu odraslih, i u dječjem svijetu postoji mnogo situacija i događaja koji djecu ljute i uznemiravaju, a njihove ljutite reakcije su normalne. Odrasli su dužni dozvoliti djeci da prožive sve svoje osjećaje i nauče ih prihvatljivo usmjeriti
Djeca reagiraju ljutnjom jer se osjećaju bespomoćno
Da bi razumjeli zašto neko dijete reagira burnije od vršnjaka, potrebno je uložiti truda i vremena. Što je izazvalo burnu reakciju? Važno je razumjeti kako je ljutnja kod odraslih najčešće reakcija na frustraciju. Kod djece, čini se kako je ljutnja izvedena emocija – može biti izazvana osjećajem poniženosti, usamljenosti, izolacije, straha ili povrijeđenosti. Djeca često na ove emocije reagiraju ljutnjom jer se osjećaju bespomoćno u pokušaju razumijevanja situacije i bespomoćno u želji da je promijene. U nekoj mjeri, njihova je ljutnja reakcija na frustraciju.
Dijete koje je posebno prkosno može ljutito reagirati kako bi kontriralo osjećaju ovisnosti i strahu od gubitka. Dijete koje je povrijeđeno gubitkom može postati ljutito kako bi umrtvilo osjećaj tuge i bespomoćnosti. Ponekad djetetovo ponašanje potiče roditelja da postavi jasnije granice i pravila, objasni ih detaljnije ili napravi promjene u djetetovoj okolini. Drugim riječima, dijete može naučiti da je ljutnja način kojim će odraslima ukazivati na sve što nije u redu.
Vrlo je važno upamtiti da ljutnja nije isto što i agresija. Ljutnja je osjećaj, agresija je način ponašanja. Ljutnja je privremeno stanje uzrokovano frustracijom, agresija je najčešće pokušaj da se povrijedi druga osoba ili uništi nečije vlasništvo.
Objasnite djetetu da je ljutnja prihvatljiva, ali agresija nije
Da bi se uspješno nosili s djetetovom ljutnjom, prvo morate otkriti što dijete točno osjeća. Pitajte dijete što se dogodilo, ili zašto se osjeća onako kako se osjeća. Vrlo često, dijete će biti u stanju izreći točno što osjeća. Ponekad, djetetu ćete trebati pomoći opisati osjećaje. Roditelj se može obratiti djetetu koje tuče mlađe dijete i pitati ga zašto to čini. Svakako treba ići dalje od "ona je prva počela" argumenta i kroz razgovor naučiti dijete da udaranje nije dobar izbor prekida tuđeg ponašanja ili rješavanja nekog osjećaja. Možda dijete prima iste takve udarce van kuće, od druge djece i tako uči na jednak način rješavati vlastite negativne emocije.
Objasnite da je ljutnja prihvatljiva, ali agresija nikako nije. Ponudite druge, prihvatljive načine iskazivanja ljutnje. Poslužite se osobnim primjerima (npr. "Ovo ja činim kad sam ljuta...").
Nemojte samo reći djetetu što ne smije raditi, recite mu što je dobro napraviti u određenoj situaciji.
Neki roditelji požele kazniti ljutnju jer ne vole i ne prihvaćaju agresivnost. Suprotno vrlo raširenom uvjerenju, kažnjavanje nije najučinkovitiji način objašnjavanja djetetu što očekujemo od njega. Objašnjavanje, usmjeravanje (ponašanja) i određivanje pravila jest. Očekujte da će dijete zasigurno prekršiti postavljena pravila nekoliko puta. Dijete tako uči koja su pravila ozbiljna i važna, na kojima ćete inzistirati, a koja smiju biti prekršena pod određenim okolnostima. Kršenje pravila najčešće nije iskaz ljutnje već način na koji dijete uči - dozvolite mu da uči i na ovaj način.
