Sharenting

 "Sharenting": engleski pojam, nastao spajanjem riječi dijeljenje ("share") i roditelj ("parenting") označuje trend pretjeranog dijeljenja osobnih podataka djeteta od strane roditelja. Roditelji često krenu dijeliti bez da kritički razmisle o posljedicama.

Odgovorno odgajati nije lak posao, a moderne tehnologije taj posao čine još složenijim. Objavljivanje dječjih fotografija i informacija o djetetu na društvenim mrežama postalo je sastavni dio roditeljstva kod nas i svijetu. Mnogi roditelji nedovoljno obraćaju pažnju što objavljuju u javnosti, tj. na internetu. Tako za većinu djece rođene u zadnjih 5-10 godina na društvenim mrežama možete pronaći neki ili sve od sljedećih osobnih podataka: ime roditelja i članova uže obitelji, sliku s ultrazvuka, sliku novorođenčeta, mjere, datum rođenja, mjesto rođenja, slike prvih koraka, prvog hranjenja i još mnogo "prvih" događaja i osobnih informacija.

Stručnjaci za sigurnost upozoravaju roditelje da pretjeranim dijeljenjem dovode svoju obitelj u sigurnosni rizik te nepotrebno opterećuju djetetov digitalni otisak.

Digitalni otisak

Digitalni otisak je vaš trag u digitalnom svijetu. To su sve vaše radnje, klikovi, snimljene stranice i fotografije, video uradci ili vaši osobni podaci koje postavljate na internet. Vaš digitalni otisak, kao i vaš otisak prsta je jedinstven i može vas identificirati kao pojedinca i osobu. Ako pogledate skup svih informacija koje ste postavili na internet možemo dobiti vaš internet profil, te gledajući svaki segment tog profila možemo doći do vašeg digitalnog otiska.

Posljedice (pretjeranog) dijeljenja informacija o našoj djeci vjerojatno ćemo shvatiti tek kad odrastu te im društvo (njihovi prijatelji, ali i šira okolina) počne slati povratnu informaciju o objavljenom sadržaju. Danas je teško reći hoće li djeca koja imaju bogat online dosje imati prednost nad djecom koja ga nemaju ili obrnuto.
Kada je u pitanju online sigurnost, tu nedoumica nema – što više dijelite, više ste nesigurniji i izloženiji.

Grooming i predatori

Sharenting je povezan i s rizikom od predatora budući da predatori mogu objavljene informacije kasnije koristiti za približavanje i zbližavanje s djecom online.

Kako bi se približili djeci, seksualni predatori koriste se taktikom tzv. groominga, odnosno vrbovanja. Taj proces često traje mjesecima, počinitelji su vrlo strpljivi i temeljiti i puno vremena troše kako bi izgradili odnos povjerenja s djetetom. Prvi kontakt predatora i djece najčešće se ostvaruje upravo preko interneta, često npr. i komunikacijom unutar videoigara koju roditelji ne mogu otkriti. Zlostavljač će djetetu laskati, poklonit će mu puno pažnje te dijeliti s djetetom svoje probleme da pokaže razumijevanje.

Oni se na internetu također često pretvaraju da su djeca, a nakon uspostavljanja povjerenja, koje može uključivati i okretanje djeteta protiv svojih roditelja, taj odnos često poprima oblik tzv. sextortiona. Napadač će zatražiti od djeteta da mu pošalje svoje intimne fotografije, a nakon toga će ga ucjenjivati u svrhu pridobivanja više takvih sadržaja ili prisile na seksualne aktivnosti uživo.

Izgradnja online identiteta

Također, imajte na umu da slike koje su vama danas slatke, vašem djetetu možda neće biti – pogotovo kada dođe u tineđerske godine – te neće biti zadovoljno što su objavljene na internetu. Psiholozi upozoravaju da dječji identitet koji roditelji stvaraju može utjecati na problem s formiranjem vlastitog identiteta odvojenog od digitalnog identiteta koji su osmislili i producirali roditelji.

Plan za korištenje ekrana u obitelji

Postoje roditelji koji dijele na društvenim mrežama i oni koji ne dijele. Ako se odlučite dijeliti, budite oprezni i pokušajte izbjeći sharenting. A po potrebi, porazgovarajte i s drugim članovima obitelji i prijateljima o svojem stavu o dijeljenju informacija i fotografija vašeg djeteta te ih zamolite da ga poštuju te ne objavljuju bez dopuštenja.

Djeca uče gledajući i imitirajući pa tako i grade odnos prema ekranima i načinu kako provodimo svoje slobodno vrijeme gledajući roditelje i druge odrasle osobe u svojem kućanstvu. Želimo li izbjeći scenarij gdje nam je dijete zaljepljeno za ekrane, mi se moramo odljepiti od svojih.

Odražavaju li vaše navike korištenja digitalnih uređaja vrijednosti koje želite prenijeti djetetu?

I mala promjena u vašem ponašanju donosi veliku korist cijeloj obitelji. Smanjite svoje vrijeme pred ekranima i zamijenite ih pozitivnim primjerom:

• Idete li negdje gdje ćete čekati (npr. pedijatar), ponesite knjigu ili časopis za sebe te slikovnicu ili igračku za dijete.
• Ukoliko ste suvozač u automobilu, ukazujte djetetu na objekte izvan automobila.
• U automobilu imajte kartu grada na kojoj ste prethodno flomasterom označili vašu rutu kojom često vozite (do bake i djeda, do vrtića, izvanškolskih aktivnosti,...).
• Ugasite zvuk na mobitelu za vrijeme obiteljskih obroka te ugasite i uklonite od stola sve ostale ekrane (TV, tablet, laptop).
• Odredite zajedničko vrijeme bez ekrana za sve ukućane.

Davati dobar primjer je uvijek najbolji prvi korak u vođenju djeteta, a ključan je u razvoju dobrog pristupa digitalnom roditeljstvu.
Djeca uče gledajući roditelje! Ona uče iz naših primjera i postupaka, puno više nego iz naših riječi. Ukoliko djeci govorite o umjerenom korištenju ekrana kao razumnoj opciji, a sami često provjeravate svoj telefon čim se oglasi (ili češće) i gledate neprimjerene sadržaje, ona neće vjerovati vašim riječima. Važno je da djeca vide kako i mi odrasli živimo iste vrijednosti koje njima nastojimo prenijeti.