Discipliniranje

Postoji li razlika između discipliniranja i kažnjavanja?

Što je disciplina?

Disciplina je podučavanje. Kada vodite dijete prema pozitivnom ponašanju i učenju, izgrađujete ispravan stav u djeteta. Pozitivno usmjeravanje ohrabruje dijete na razmišljanje prije reagiranja. Pozitivno usmjeravanje izgrađuje samokontrolu. Različiti načini (stilovi) discipliniranja rezultiraju različitim učincima.

Discipliniranje zahtijeva razmišljanje, planiranje i strpljenje.

Što je kazna?

Kazna najčešće podrazumijeva udaranje, lupanje po guzi ili bilo koji drugi način kontroliranja ponašanja. U osnovi, postoje četiri vrste kažnjavanja:

• Fizičko. Pljuskanje, lupkanje po guzi (čak i "glađenje" pelene), šibanje, udaranje, korištenje remena ili bilo kojeg predmeta prilikom udaranja, itd.
• Riječima. Posramljivanje djeteta, ismijavanje ili korištenje okrutnih riječi.
• Uskraćivanje nagrada. Uskraćivanje aktivnosti koje dijete smatra "nagradom" zbog neispunjenja određenih uvjeta. Primjer: "Ako ne pospremiš igračke, ne smiješ gledati TV."
• Dosuđivanje kazne. Primjer: "Zato što si slagao, nećeš dobiti džeparac."

Kažnjavanje se najčešće prakticira iz sljedećih razloga:

• Brzo je i lako.
• Roditelji ne znaju za druge metode.
• Nameće djetetu roditeljevu moć.
• Daje oduška frustraciji odrasle osobe - roditelja.
• Kažnjavanje ne potiče razvoj samodiscipline. Ono samo zaustavlja neprimjereno ponašanje u trenutku kažnjavanja. Kažnjavanje može ostvariti kratkoročan cilj, ali ometa ostvarenje dugoročnog cilja – razvoja samokontrole.

Kao rezultat kažnjavanja, djeca nauče sljedeće:

• Oni koji me najviše vole, tuku me i nanose mi bol.
• Prihvatljivo je udariti, čak i moje najbliže.
• Prihvatljivo je tući one koji su manji i slabiji od mene.
• Nasilje je u redu, kada ništa drugo (čega se mogu sjetiti) ne postiže cilj.
• Roditelji i učitelji radije bi svoju djecu naučili pozitivnijim lekcijama. Djeca koju su disciplinirana bez osjećaja i razumijevanja, reagiraju isključivo na moć, što podrazumijeva kaznu i prisilu.

Kad se disciplina postigne na takav način, umanjujući djetetovo samopouzdanje i samopoštovanje, dijete može ili otupjeti na metode provođenja discipline, ili se pak samokažnjavati. S druge strane, privrženost i osjećaji, bez discipline, mogu rezultirati djetetom koje negira odgovornost i za sve krivi druge ljude. Roditelji i učitelji uspješne djece, održavaju finu ravnotežu svih sastojaka.

Discipliniranje je...

Pomaganje djetetu da nauči kako se složiti i ostvariti suživot s obitelji i prijateljima.
Učenje djeteta kako se prihvatljivo ponašati.
Pomaganje djetetu da nauči kontrolirati svoje ponašanje.

Učinkovita disciplina

Korištenje discipline proces je razmišljanja i isprobavanja.
Upamtite:

• Učinkovita je disciplina dobra i za roditelja i za dijete.
• Dijete uči preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.
• Roditelj zadržava topao odnos sa svojim djetetom.
• Cilj je naučiti dijete kako se prikladno ponašati, a ne učiniti da se loše osjeća zbog svog ponašanja.

Savjeti za kvalitetnije provođenje discipline

• Kada disciplinirate dijete, objasnite zašto to činite.
• Odredite jasne i sigurne granice. Uvjerite se da su djeca upoznata s granicama. Budite dosljedni.
• Zadržite pozitivnu disciplinu. Recite djetetu što smije raditi, umjesto što ne smije raditi.
• Učite dijete primjerima. Budite dobar primjer svom djetetu. Ukoliko udarite dijete zato što je ono udarilo drugo dijete, ono neće razumjeti zbog čega nije bilo u redu udariti drugo dijete, a u redu je da vi udarite njega.
• Upoznajte dijete s posljedicama ponašanja. Ukoliko dijete ostavi igračke izvan kuće i one budu uništene ili ukradene – ne kupujte zamjenske igračke.
• Izgradite samopouzdanje i poštovanje. Izbjegavajte riječi koje ruše samopouzdanje.
• Planirajte unaprijed. Izbjegnite nedopustivo ponašanje eliminirajući prilike za izazivanje takvog ponašanja. Npr. uvjerite se da su djeca sita i odmorna prije nego ih povedete u nabavku u supermarket.
• Uvijek se usredotočite na situaciju, nikada nemojte osuđivati dijete. Ovo je jako važno jer poljuljano samopouzdanje vodi ka nesigurnosti pa čak i neprijateljstvu.
• Budite odlučni. Jasno i glasno izrecite djetetu što treba biti učinjeno. Govorite tonom koji djetetu jasno daje do znanja da mislite ozbiljno i očekujete da dijete izvrši traženo. Nemojte vikati i prijetiti. Odlučnost je primjenjiva u svakoj dobi djeteta i u velikom broju situacija.
• Zadržite prisebnost. Smireno saslušajte djetetovo objašnjenje problema; razgovarajte o načinima rješavanja problema. Zajednički dođite do rješenja koje je prihvatljivo i djetetu i vama – ovakav pristup pomaže djetetu naučiti preuzimati odgovornost za svoje akcije.