Kad izgubite dijete

1. Nije istina da ćete se osjećati "skroz bolje" nakon nekoliko dana, tjedana, pa čak ni mjeseci.

Istina je da će dani biti ispunjeni beskonačnom boli, a noći će se neko vrijeme činiti poput dugih milijuna tužnih godina. Tek nakon postupnog i neophodnog napretka kroz stadije žalosti i tugovanja dolazi do zacjeljivanja.

2. Nije istina da će vam nova trudnoća pomoći da zaboravite.

Istina je, da iako razmišljanja o novoj trudnoći mogu pružiti nadu, izgubljena beba zaslužuje da bude oplakana kao što bi i oplakivali bilo koga ste voljeli. Oplakivanje iziskuje mnogo energije i može biti iscrpljujuće i emocionalno, te fizički. To može utjecati na vaše zdravlje tijekom druge trudnoće. Odluka o drugoj bebi vrlo je individualna, ali trudnoća u vremenu aktivnog tugovanja je jako teška.

3. Nije istina da će tablete ili alkohol otupiti bol.

Istina je da će oni samo odgoditi stvarnost s kojom se morate prije ili kasnije suočiti kako biste započeli ozdravljenje. No, ako vaš liječnik smatra da su lijekovi potrebni kako bi se održalo vaše zdravlje, koristite ih pametno i po njegovim uputama.

4. Nije istina da će vam život biti isti jednom kada sve ovo prođe.

Istina je da će se vaš život koji je sada okrenut naglavačke polako smirivati, s nadom da će to od vas učiniti još osjećajnijom osobu koja je bolje pripremljena na teška vremena s kojima se svatko od nas prije ili kasnije mora suočiti. Kada uzmete u obzir da ste upravo proživjeli najtežu i najgoru stvar koja se može dogoditi jednoj obitelji, kako ćete zacjeljivati, shvatit ćete koliko ste zapravo jaki.

5. Nije istina da je tugovanje morbidno, ili da je znak slabosti ili psihičke nestabilnosti.

Istina je da je tugovanje posao koji se mora obaviti. Sada je pravo vrijeme. Dozvolite sebi to vrijeme. Osjetite tugu, prepustite joj se. Probajte joj se ne suprotstavljati prečesto. Postat će lakše ako očekujete da varira, da su jedni dani lakši od drugih. Budite strpljivi sa sobom. Ne postoje prečaci do oporavka. Aktivno tugovanje će prestati kada obavite sav posao.

6. Nije istina da žalost obuzme sve.

Istina je da će usred najbolnijeg događaja u vašem životu biti smijeha. Ne osjećajte se krivima. Smijte se ako želite. Kako si morate dozvoliti vrijeme da tugujete, tako si morate dozvoliti vrijeme za smijeh. Prihvaćajući smijeh kao dio procesa do oporavka, isto kao što je i sveopća tuga sada, učinit ćete bol podnošljivijom.

7. Nije istina da jedna osoba može to sama podnijeti.

Istina je da iako samo vi možete donijeti potrebne odluke neophodne za povratak u kolotečinu života oporavljane osobe, i ostali u vašem životu također tuguju i osjećaju se bespomoćnima. Koliko god se činilo nepravedno, teret ostanka u kontaktu s obitelji i prijateljima često pada na vas. Oni se boje nametati, ili se boje da ne bi rekli ili učinili krivu stvar. Zbog toga se još više osjećaju bespomoćnima. Treba im se iskreno reći što mogu učiniti kako bi pomogli. Ne trebaju da im se kaže: "Dobro mi je", kada vam zaista NIJE dobro. Bit ćete utješeni dopuštajući drugima da podijele vašu bol i pomognu u čemu treba, a oni će se osjetiti barem malo korisnima.

8. Nije istina da vas Bog zbog nečega kažnjava.

Istina je da se ponekad ovakve stvari jednostavno događaju. Dogodile su se mnogima prije vas i dogodit će se mnogima poslije vas. Nije ovo bio čin nikakvog Boga, to je bio čin Prirode. Nije pošteno kriviti Boga, ili sebe, ili bilo koga drugoga. Probajte shvatiti da je u ljudskoj prirodi da traži krivca/e, naročito kada je toliko malo odgovora na pitanje: "Zašto?" Ponekad nema odgovora. Najčešće ga nema. Vjerovanje da vas netko kažnjava samo će se prepriječiti na putu do vašeg oporavka.

9. Nije istina da nećete moći odlučivati tijekom ovog perioda.

Istina je da, iako se velike odluke kao selidba ili promjena posla za sada trebaju odgoditi, život ide dalje. Bit će teško, ali odluke koje se tiču smrti vašeg djeteta (vidjeti dijete, nadjenuti mu ime, organiziranje i pohađanje vjerskog obreda, spremanje djetetovih stvari) su izbori koje možete donijeti sami. Dobronamjerni ljudi će vas pokušati zaštititi od te boli. Međutim, mnogi od nas, koji su pretrpjeli sličan gubitak, slažu se da su te prve odluke jako važne. Pomažu da se gubitak učini stvarnim. Naš mozak izbacuje mnogo te boli na početku kako bi nas zaštitio. Ubrzo zatim počinjemo ponovo proživljavati cijeli događaj ponovo i ponovo, pokušavajući se sjetiti svega. To je još jedan od načina kojim prihvaćamo gubitak. Sve dok gubitak nije stvaran, tugovanje ne može započeti. Uključivanje ovako rano će biti bolno iskustvo, ali će vam pomoći da se lakše nosite sa svojom tugom kako napredujete jer će vam pružiti utješna sjećanja kako ste za svoju bebu obavili brižne i voljene postupke.

10. Nije istina da ćete biti oduševljeni kad čujete da je prijateljica ili netko vam drag upravo rodio zdravu bebu.

Istina je da će vam biti jako teško biti u društvu mama s malim bebama. Možete se osjećati povrijeđenima, ljutima ili ljubomornima. Možete se upitati zašto vi niste mogli iskusiti tu radost? Možete biti uvredljivi, ili možete odbijati da vidite prijatelje s novim bebama. Također možete tajno željeti da se to isto dogodi i nekom drugom. Želite da netko shvati kakav je to osjećaj. Možete se ujedno osjećati i posramljenima što želite da se takve stvari dogode osobama do kojih vam je stalo i misliti kako ste grozna osoba. Niste. Samo ste čovjek, a čak i najdivniji ljudi mogu tako reagirati kada aktivno tuguju. Kada bi situacija bila obrnuta, vaši bi prijatelji osjećali i mislili iste stvari kao i vi. Oprostite si. U redu je. Ti će osjećaji jednom nestati.

11. Nije istina da svi brakovi prežive ovakva teška vremena.

Istina je da ponekad možete okrivljavati jedno drugo, zamjerati jedno drugome, ili odbijati biti jedno s drugim. Ako primijetite da vam se ovo događa, potražite pomoć. Postoje grupe podrške ili savjetnici koji vam mogu pomoći. Ne ignorirajte to i nemojte zataškavati taj problem, misleći kako će biti bolje. Neće. Osobe u stanju aktivne tuge ne mogu pomoći jedna drugoj. Nerealno je, isto kao da se dvije slijepe osobe međusobno uče Brailleovom pismu. Razgovor s drugima može pomoći. Čak može spasiti vaš brak.

12. Nije istina da ćete s vremenom prihvatiti gubitak djeteta i zaboraviti sve o ovim užasnim trenucima.

Istina je da je prihvaćanje riječ rezervirana za zaključak do kojeg dolazite kada ste uspješno oplakali gubitak roditelja, bake ili djeda, ili drugog starijeg, voljenog rođaka. Gubitak djeteta utječe na vašu cijelu budućnost, a ne na prošlost. Nitko to zapravo ne može prihvatiti. No postoji rješenje u obliku zacjeljivanja i učenja kako se nositi s time. Preživjet ćete. Mnogi od nas koji smo prošli ovakvu vrstu tugovanja smo se bojali da ćemo jednom kada rana počne zacjeljivati, zaboraviti naše bebe. To se neće dogoditi. Uvijek ćete se sjećati vaše dragocjene bebe jer uspješno tugovanje urezuje mjesto u vašem srcu gdje će on ili ona živjeti vječno.