Iz dnevnika Andree Robertson: Primaljstvo u Hrvatskoj

U grupi su bile i neke primalje koje su izložile i svoju stranu priče. I one su bile frustrirane, ponekad i traumatizirane time što se događa pa su neke od njih povukle korake kako bi pronašle drukčiji način. Jedna je grupa iz Varaždina (sjeverno od Zagreba) razvila dobar radni odnos s porodničarom i osigurale su puno humaniju njegu koja je mnogo više fokusirana na ženu. Druga grupa s obale ponosila se svojom bolnicom koja nudi porode u vodi, a i stolci za porod se učestalo tamo koriste. Neke od tih primalja provele su vrijeme u Amsterdamu učeći kako uskladiti porod u vodi i primaljsku njegu te su bile voljne pokazati ostalima u Hrvatskoj kako se to može učiniti.

Obrazovanje primalja u Hrvatskoj jako je osnovno. Većina ih dolazi iz škole s oko 15 do 16 godina na trogogodišnji smjer primaljstva, te s 18–19 godina odlazi na rad u bolnicu. Tamo rade kao pomoćnice liječnicima i nemaju vještina za samostalno kontroliranje trudnoće ili asistiranje porodu. Nisu obučene ni za obavljanje vaginalnog pregleda i prije mature imaju vrlo malo iskustva u praksi. Njihova završna godina, koju provode u bolnici, godina je promatranja, bez praktičnog treninga ili učenja pod nadzorom.

Asistiranje primalja pri porodu u kući ilegalno je, što je vjerojatno i mudro u ovim okolnostima. Starije primalje s dugogodišnjim bolničkim iskustvom bile bi sposobne asistirati pri porodu u kući, no to bi za sobom povuklo rizik i za njih i za majku, što bi bilo neprihvatljivo.

Hrvatska će se uskoro pridružiti Europskoj uniji. Kad se to dogodi, morat će se uskladiti s brojnim direktivama EU. Neke od njih bit će dobre za primalje i žene koje rađaju – zakoni povezani s diskriminacijom i jednakošću primjenjivat će se kao osnovna ljudska prava. Obuka primalja morat će se uskladiti s onom u zemljama EU i primalje koje su radile u ostalim zemljama, smjeti će raditi i u Hrvatskoj. To bi moglo donijeti potrebne obrazovne prilike hrvatskim primaljama koje sada nemaju prilike učiti o različitim vrstama asistiranja pri porodu.

Udruga hrvatskih primalja bori se i pri Ministarstvu zdravstva, značajan je nedostatak entuzijazma za promjenama ikakve vrste čim su umiješani liječnici. Jednom, kada nestanu granice između Hrvatske i njezinih susjeda i putovanje postane popularnije, ljudima će se otvoriti oči, to će potaknuti potrebne promjene na mnogim poljima. Za žene koje danas rađaju u Hrvatskoj, te promjene ne dolaze dovoljno brzo.