Forumašice dijele svoja iskustva s poroda

Najljepši događaj u životu svake žene je dolazak njezinog djeteta na svijet. Taj događaj je sažet od svakojakih miješanih emocija, ali na kraju ipak ostaje samo sreća i ljubav za to malo stvorenje koje ste donijele na svijet.
No, trudnice se često brinu i za onu čisto fizičku stranu poroda, odnosno za bol. Kada? Kakva? Kakvim intenzitetom?
Da bi vam olakšali iščekivanje najvažnijeg dana u vašem životu, a da vas ipak malo umirimo, prikupili smo misli mama s foruma o tome kako je bol ipak sekundarna stvar u cijelom procesu poroda i kako se ona u trenutku zaista i zaboravlja.

Riječi iskustva

Čim pomislim na svoj porod, oči mi zasuze. Isuse kak te pukne adrenalin! (Pace)

Da, zaista...nema ljepše stvari na svijetu nego kad ti ih daju u ruke nakon što rodiš. To je nešto što nikome ne možeš opisati, to moraš doživjeti!!!» (Mukica)

 To je najljepši trenutak u mojem životu! Kad ti stave na grudi to malo prekrasno stvorenje, koje tako željno očekuješ svih 9 mjeseci, ne znaš da li da se plačeš pd sreće ili da se smiješ. Mogu vam samo reći da su muškarci stvarno uskraćeni što ne mogu to doživjeti.  (Kukunka)

 To je takav fenomenalan doživljaj, i sam porod, i trenutak kad čuješ bebin plač i kad ti je stave na prsa; sva se naježim kad se toga sjetim!  (Emily)

 Ništa u životu nije usporedivo sa spoznajom da sam donijela na svijet dijete, da sam stvorila novi život.  (Tajana)

 Ma stvarno nema ljepšeg trenutka u životu. Samnom je bio i muž i njemu se suza pojavi u oku kada se toga sjeti.  (Djulijana)

 Meni ne prođe dan, a da se ne sjetim svoja dva poroda. Svaka minuta od ta dva dana mi je fantastična i sve bi dala da mogu malo vratiti taj osjećaj. Tako da zavidim svakoj od vas koja će to tek doživjeti.  (Alamama)

 Rađala sam na carski i bila sam budna. Taj glasni, zdravi plač moje djevojčice najljepši je zvuk koji sam u životu čula.  (Sandam)

Meni je porod bio jedno prekrasno putovanje sa svim užicima koje putovanje donosi – priprema, planiranje, iščekivanje, putna groznica i neizvjesnost. I užitak, i napetost, i sudjelovanje, i moj intenzivni psihički i fizički angažman, sve je to bilo putovanje ka jednom cilju – mome sinu.  (Maja)

Vjerujem da mnoge od Vas zanima i što vam točno prolazi kroz glavu prije samog poroda. Da li ćete imati svoje tijelo pod kontrolom, da li će vas prevladati panika ili ćete ostati smirene i pustiti da stvari idu svojim tokom? Evo što na to kažu neke od naših mama:
 Ja osobno nisam puno razmišljala o samom porodu, nekako sam to utomila u sebi. Ali vidjet ćete, priroda se za sve sama pobrine tako da i one koje misle da su najveće paničarke iznenade se same sobom u tim predivnim trenucima.  (Ivastojan)

 Ja sam se jednostavno osjećala kao u nekom drugom filmu, kao da sam skoncentrirana samo na ono što mi se događa, da sam  sama u sebi  usredotočena na porod.  (Maja)

 U tim trenucima osjećala sam se da sam izvan svog tijela, kao da gledam odozgo i iščekujem da vidim lice svoje djevojčice.  (Sanda)

 Ne znam griješim li, ali čini mi se da sam imala potpunu kontrolu nad svojim tijelom, tj. točno sam znala zašto se događa to što se događa. Razmišljala sam o tome kao o poslu kojega trebam obaviti, znajući da me po završetku čeka fenomenalna nagrada.  (Danijela 32)

 I ja sam pokušala smanjiti strah od poroda i steći nekakav osjećaj kontrole tako da sam se aktivno pripremala za porod - od tečaja, čitanja svega što mi dođe pod ruku, točno sam bila upoznata sa fazama poroda i onim što me tamo čeka (pa i brijanje i klistir) tako da me ništa nije iznenadilo. Bila sam jako, u toku poroda, koncentrirana na pravilno disanje i relaksaciju između trudova (koliko se može) tako da sam stvarno imala osjećaj da kontroliram stvari. I ja sam razmišljala kako ću se osjećati taj dan kada osjetim trudove, da li ću se uspaničariti i sl. ali kada je sve počelo jednostavno sam se čudila samoj sebi kako sam smirena kao da sam to već nekoliko puta obavila.  (Djulijana)

Drage naše buduće mame!

Nadamo se da je ovaj članak barem nekako umanjio vašu strepnju i strah od poroda. Vjerujte, porod je zaista neponovljivo i jedinstveno iskustvo. Normalno je da se bojite, ali isto tako je normalno razgovarati o tome. Slobodno se priključite na naš forum, bit će vam lakše kad shvatite da niste same u takvim osjećajima. Ukoliko mislite da vaš strah prelazi granice onoga što vi smatrate da je normalno, ne ustručavajte se potražiti pomoć psihologa. I samo jedan razgovor vam može pomoći. Pripremajte se na porod čitanjem knjiga, upoznajte se sa svim fazama poroda i mislite pozitivno.
Želimo vam svima lijepu trudnoću i ugodan i lak porod!