Mliječac ili soor

Jedan od čestih problema sa kojima se mame susreću nakon rođenja bebe i na samom početku dojenja je mliječac ili soor.

Radi se o infekciji gljivicom Candida Albicans, koja je stalno prisutna u organizmu. Njen pretjerani rast mogu prouzročiti infekcija, oslabljeni imunitet, liječenje antibioticima, trudnoća, uporaba kortikosteroida, uzimanje oralne kontracepcije na bazi estrogena, nedostatak željeza, folne kiseline, vitamina A, B, C i K, oštećene bradavice, uporaba jastučića za dojenje, povijest vaginalnih infekcija.

Kod dojenih beba, mliječac se češće javlja u slučajevima liječenja antibioticima, uporabe dude varalice i nedonošenosti. Ako je mama u trenutku poroda imala vaginalnu infekciju, i dijete se moglo zaraziti. Zaraza se također može prenijeti od osobe do osobe, bilo u bolnici ili kod kuće.

Kako se soor manifestira kod djeteta?

Mama može primijetiti da beba ima bijele naslage na jeziku i u usnoj šupljini. Može se uočiti i biserni sjaj unutrašnjosti usta i sline, a za vrijeme dojenja može se čuti "klikajući" zvuk. Kako razlikovati bijele naslage soora od ostataka mlijeka nakon hranjenja? Mlijeko se može obrisati komadićem gaze, dok se gljivice čvrsto drže za sluznicu i moraju se ostrugati da bi se uklonile.

Ako se mliječac ne liječi, naslage će postajati sve deblje i otežavati bebi dojenje, usta je mogu zbog toga peći pa će biti nemirna na dojci i moguće da neće sisati dovoljno učinkovito i/ili dovoljno dugo da dođe do masnog mlijeka, što u krajnosti može voditi do nedovoljnog dobivanja na težini. Također, soor se može "preseliti" na sluznicu želuca i spolnih organa pa je vjerojatna pojava pelenskog osipa.

Što mama treba učiniti kada posumnja u soor?

Mama bi s djetetom trebala posjetiti pedijatra koji će potvrditi dijagnozu i prepisati lijek koji redovito treba davati bebi. Lijek može biti u obliku kapi ili gela koji se nanosi na jezik i usnu šupljinu djeteta. Ako su naslage gljivica debele, bilo bi dobro pokušati ih ukloniti prije nanošenja lijeka.

Lijek se daje djetetu nakon podoja, nekoliko puta dnevno (ovisno o vrsti lijeka) i bilo bi idealno da prođe 15-30 minuta do sljedećeg hranjenja. Zašto je to važno? Gljivice se hrane mlijekom i ako beba dobije lijek prije hranjenja ili doji brzo nakon davanja lijeka, lijek neće imati vremena početi djelovati, a gljivice će dobiti dodatnu hranu za rast.

Ako je lijek učinkovit i primjenjuje se kako treba, mama će primijetiti poboljšanje već u prvih 24-48 sati terapije. Međutim, važno je nastaviti s terapijom još 10-15 dana nakon nestanka simptoma, kako bi liječenje bilo uspješno i kako se gljivice ne bi vratile.
Ako niti nakon tog perioda soor nije izliječen, a lijek je korišten prema uputama, bilo bi dobro kontaktirati pedijatra i razmisliti o promjeni lijeka.

Ako beba ima dudu varalicu, potrebno ju je iskuhavati ili oprati u vrućoj vodi s deterdžentom, kao i igračke koje dijete stavlja u usta.

Dodatni problem može biti ako je i mama zaražena soorom. Velika je vjerojatnost da će gljivice iz bebinih usta prijeći na bradavicu i uzrokovati infekciju.

Koji su mogući znakovi da i mama ima soor?

• intenzivna bol u bradavici koja se ne smanjuje poboljšanjem tehnike dojenja,
• bol nakon tjedana ili mjeseci ugodnog dojenja,
• bolne, pekuće bradavice koje mogu izgledati posve normalno, ali mogu biti ružičaste ili crvene, sjajne, ljuskave ili osute malim blisterima,
• ranice na bradavicama,
• vaginalna infekcija.

Prije negoli se posumnja na soor, treba isključiti bol u bradavicama zbog nepravilnog položaja pri dojenju, mastitisa, Raynaudovog fenomena i sve probleme s kožom (ekcem, psorijaza, dermatitis ....).

U pravilu, bijele naslage koje se mogu primijetiti u bebinim ustima, ne javljaju se na bradavicama. Ako mama osjeti probadajuću bol u dojci, za vrijeme podoja ili između podoja, to također može biti jedan od znakova da je došlo do infekcije u mliječnim kanalićima. Umor, zabrinutost, neispavanost, stres .... to su sve normalne pojave kada beba dođe u kuću, a mogu voditi do slabljenja imuniteta što će "olakšati posao" infekciji da prodre do maminog organizma.

U slučaju infekcije, mamu treba liječiti po mogućnosti istim lijekom kao i dijete, na isti način – nanositi ga na bradavicu nakon podoja, prije toga ukloniti ostatke mlijeka i sline s bradavice. Ako je moguće, ne dojiti dvadesetak minuta nakon apliciranja lijeka kako bi lijek imao vremena djelovati.

Ako mama koristi jastučiće za grudnjak, potrebno ih je što češće mijenjati, čim se imalo natope mlijekom. Gljivice vole vlažnu, mračnu i toplu okolinu, što mokre jastučiće u grudnjaku čini idealnim mjestom za njihovo razmnožavanje. Treba izbjegavati jastučiće koji imaju sintetičku podlogu, a ako mama koristi višekratne jastučiće, potrebno ih je iskuhavati na najmanje 60 stupnjeva. Bradavice treba što više prozračivati, grudnjak koji mama koristi trebao bi biti komotan i od čistog pamuka.

Mliječac nije ozbiljan problem, ali bol u bradavicama koja se može javiti prilično je neugodna i može oslabiti majčinu motiviranost da doji. Uz ispravne informacije o problemu i podršku, stanje se može znatno ublažiti.

Prije nego što se bol povuče, mama si može pomoći tako što će dojiti često i kratko ili započeti podoj na manje bolnoj strani (ako postoji), dok ne nastupi refleks otpuštanja mlijeka. Potom treba prebaciti dijete na bolnu stranu. Važno je prstom prekinuti podtlak kada se beba odvaja od dojke. Mama treba često prati ruke, a posebno nakon mijenjanja pelena ili nakon obavljanja nužde, kako bi se spriječilo širenje infekcije.

Ako se mama izdaja, mlijeko se ne smije čuvati i spremati u zamrzivač, jer hladnoća ne ubija gljivice. Izdojeno mlijeko treba bacati sve dok se soor ne izliječi.

Također, česta je preporuka da mama, ukoliko ima ranice na bravicama, istisne par kapi svog mlijeka i njime premaže bradavice jer će mlijeko svojim antiseptičkim svojstvima pomoći da ranice brže zacijele. U slučaju kad mama i/ili beba imaju soor, ovakva preporuka ne vrijedi.

Mnogim mamama je u rješavanju problema s gljivicama pomoglo izbacivanje šećera iz prehrane i pojačano uzimanje kulture Lactobaccilus acidophilus (u obliku tableta ili iz kiselih mliječnih proizvoda, npr. jogurta ili acidofila).

Muškarci mogu imati gljivice bez ikakvih simptoma i mogu ih prenijeti seksualnim odnosima. Ako se gljivična infekcija nastavi ili ponovi nakon što su majka i dijete prošli dva puna tretmana lijekovima, ostale članove obitelji također treba tretirati.