Prestanak dojenja - za djecu stariju od 12 mjeseci

Na pitanje o tome kada treba prestati dojiti, mama može dobiti razne savjete - počevši od onog kako dijete, čim dobije zube i može žvakati, više ne treba mamino mlijeko, do savjeta kako je godina dana granica nakon koje dijete više nema koristi od majčinog mlijeka jer je ono tada već "sama voda".

Točan odgovor, ako ga možemo tako nazvati, je sljedeći:

prestanak dojenja treba nastupiti onda kada to želi barem jedna strana u ovom partnerstvu - mama ili dijete, jer dojenje i jest partnerstvo između mame i njezinog djeteta.

Danas se zna da vrijednost majčinog mlijeka ne nestaje nakon navršene prve godine, ono i dalje u sebi sadrži hranjive tvari koje itekako koriste djetetu, prilagođene njegovoj dobi količinom i vrstom. Osim toga, ne treba zaboraviti da dojenje predstavlja posebnu vezu između mame i djeteta, ono je jedan oblik maženja, komunikacije, bliskosti, utjehe, ne samo malim bebama, već i onim malo većim "bebama" koje jedva dočekaju mamu u kasno poslijepodne kad dođe s posla kako bi se s njom malo pomazili, između ostalog i na dojci.

Kako prestati dojiti?

Ovdje ćemo govoriti o prestanku dojenja djeteta starijeg od 12 mjeseci, koje nije uvjetovano vremenskim periodom u kojem treba prestati dojiti.

Savjeti "stare garde" govore o papru, ljutoj paprici, češnjaku i sličnim "finim" stvarima kojima treba namazati bradavicu te na taj način djetetu dojku učiniti odbojnom. Također, jedan od omiljenih savjeta je i udaljavanje djeteta od majke na neko duže vrijeme, npr. slanjem k baki, teti, rođacima .... kako bi dijete zaboravilo dojku i prestalo tražiti takav oblik utjehe.

Sve ove "metode" vjerojatno imaju svoju učinkovitost, ali pitanje je želi li mama na ovaj način okončati jedan lijepi period ili se to može učiniti na, po dijete manje traumatičan način.

Sljedeći savjeti, ako ih se mama bude pridržavala i bila uporna, također mogu dati rezultate, ali vjerojatno u jednom malo dužem periodu. Ovakvim pristupom prekid dojenja neće biti iznenadan i šokantan za dijete, već postupan.

"NE NUDI - NE ODBIJ" - metoda koja je vremenski zahtjevna, ali je najmanje traumatična za dijete. Mama nikad ne nudi dojku, ali niti ne odbija ako dijete traži sisati. Kad je dijete veće, mame spontano koriste ovu metodu, bez posebnog razmišljanja o prestanku dojenja.
SKRETANJE POZORNOSTI - mama pokušava predvidjeti kada bi dijete moglo zatražiti dojku i tada mu zaokupiti pažnju nečim drugim - npr. odlaskom van kuće, šetnjom u parku, nekom novom igračkom, slikovnicom, igrom koju dijete posebno voli i sl. Također mu se umjesto podoja može ponuditi omiljeno piće ili međuobrok - to može biti voće, neka grickalica koju dijete voli, kuhano povrće.
PROMJENA RUTINE - trebalo bi izbjegavati situacije u kojima se obično doji. Npr. ako je dojenje ritual nakon dolaska iz vrtića, onda bi bilo dobro odmah iz vrtića krenuti u šetnju ili u park, da se djetetu odvrati pažnja. Također treba izbjegavati mjesta na kojima se obično doji - mama postaje "hodajuća meta", uz to, u odjeći koja dijete neće podsjećati na dojenje. Npr. ako imate omiljenu fotelju u koju se volite zavaliti i pomaziti uz dojenje, izbjegavajte sjedenje u njoj. Pokušajte ne hodati samo u grudnjaku pred djetetom.
Ako dijete obavezno traži dojiti nakon buđenja, možete pokušati promijeniti tu rutinu na način da dijete ujutro "dočeka" tata, odvede ga u kuhinju i pripremi mu doručak. Ovo može postati lijep ritual i posebno vrijeme za druženje s tatom.
ODGAĐANJE - kad dijete traži dojku, mama može reći nešto slično kao: "Evo, sad ću ti dati, samo da prvo napravimo nešto jaaaako zanimljivo!".

Kod izbacivanja noćnih podoja, koji obično najduže ostaju prisutni, treba paziti da se ne izbacuju u isto vrijeme kad i dnevni. Prije početka izbacivanja noćnih obroka, cijeli ritual uspavljivanja treba odvojiti od dojenja, ako je potrebno uz pomoć tate ili nekog od ukućana, ili ga probati vezati uz, npr. čitanje priče prije spavanja, a onda izbaciti jedan po jedan obrok. Pokušajte razgovarati s djetetom o tome, ono razumije i više nego što mislite.

Za vrijeme odvikavanja, koliko god da je prestanak dojenja željen i mama odlučna u tome, mama se može osjećati depresivno i tužno. Takvo stanje nije neobično jer je djelomično posljedica hormonalnih promjena. Kratkotrajno je, ali je važno da mama bude i na to pripremljena.

Treba paziti na znakove koji pokazuju da se djetetu odvikavanje od dojenja odvija prerano i/ili prebrzo. Dijete se može početi drugačije ponašati, biti plačljivije, iskazivati pojačani strah od odvajanja, "zalijepiti" se za mamu, početi iskazivati strahove koje nije do tada, češće se buditi po noći. U tom slučaju, trebalo bi napraviti jedan korak unatrag i kratko odgoditi odvikavanje od dojenja. Nakon nekog vremena možete pokušati ponovo.

Također, prestanak dojenja ne bi se trebao odvijati istovremeno kad i druge veće promjene u djetetovom životu - npr. s rođenjem brata ili sestre, polaskom u jaslice ili vrtić, bolešću djeteta ili nekog člana obitelji, selidbom.

U svakom slučaju, potrebno je osigurati dovoljno vremena za dijete, velike količine ljubavi i nježnosti koje mu trebaju da bi nadoknadilo trenutke s mamom koje je imalo za vrijeme dojenja, a koje će sada izgubiti. Ponudite mu dodatne sadržaje, organizirajte izlet na neko lijepo i neobično mjesto, posjetite kazalište lutaka, istražite novu igraonicu ili parkić, posjećujte vaše i djetetove prijatelje. Vaša beba raste i dalje vas treba, ali na malo drugačiji način!

Iznenadit ćete se koliko prekrasnih trenutaka za maženje, druženje i samo vaše zajedničko provedeno vrijeme postoji, a nisu povezani isključivo uz dojenje.